Vrijeme u kojem se piše historija

0
15

Samim napadom na institucuju Islamske zajednice iskristalisalo se ko, ustvari, želi dobro za muslimane Bošnjake, a ko ne. Ko je izdajica, a ko uzdanica.

„Historija je učiteljica života“, kaže latinska poslovica. Nažalost, očigledno je da  mnogi ljudi od ove „učiteljice“ ne nauče ništa.

No, fakat je da je samo onaj narod koji ne poznaje svoju historiju osuđen da je iznova i nanovo ponavlja i proživljava. Istina je da mnogi Bošnjaci ne uče na greškama, niti previše obraćaju pažnju na svoju historiju. Ako hoćemo da planiramo našu budućnost moramo znati i našu prošlost.
Historiju, doista, pišu ljudi i narodi, neki kažu i pobjednici. Ustvari, oni je stvaraju i ostavljaju kao pouku potomcima koji dolaze.
Skoro svi narodi kroz historiju čovječanstva pred sobom su imali priliku za historiju. Šansu da postanu dio historije o kojoj će se pričati, djela pisati i o kojoj će se pripovijedati. Neki su je iskoristili, a mnogi su za njom žalili.

Tako i na nas Bošnjake dođe red. Pruža nam se prilika da se prisjetimo naše prošlosti, podsjetimo naše historije i ispravimo greške koje su nas, Bošnjake, skupo koštale. Pred nama je šansa da još jednom prelistamo krvave stranice naše historije, ispisane genocidima, ubijanjima i torturama, ispisane izdajama i prevarama, i jednom za svagda izvučemo pouku. Budući da se sve te stranice ne mogu izbrisati, niti pocijepati, vrijeme je da se okrenu nove, i u njima ovjekovječe novi naslovi i nove etape bošnjačke historije.  Ovo je možda i posljednja šansa za nas Bošnjake u Sandžaku, da ucrtamo našim perom na listovima historije i da iza novih, lijepih dijelova historije Bošnjaka bude naš potpis.
Namjerno govorim u Sandžaku, iako taj dio naše grude pokušavaju oduzeti, rasparčati i prekrstiti ga u „Rašku oblast“ ili „Zlatiborski okrug“. Mada znaju i ti što ga tako nazivaju i ti što ga tako dijele da se Bošnjaci nikada neće složiti sa tim i da će se za sve nas naša gruda zvati i ostati SANDŽAK.

Naravno, o relevantnim stvarima za Bošnjake i muslimane, među kojima je itekako jedinstvenost Sandžaka kao regiona, nikada se ne može odlučivati bez bošnjačkih predstavnika, našeg glasa i mišljenja, iako se to već duže vrijeme pokušava. Neko će možda reći da nije tako i da su za to razbijanje Sandžaka glasali i bošnjački predstavnici u Vladi. Naravno, već je i suvišno govoriti o tim ljudima kao predstavnicima  Bošnjaka, jer oni duže vrijeme nose obilježja koja nisu bošnjačka i igraju za tim koji, na najprljaviji način, želi izbaciti Bošnjake i muslimane iz društvenog života. Suvišno je, ali je ponekad neminovno o njima govoriti, jer bi se u suprotnom zaboravile njihove laži, njihove obmane, izdaje i svo zlo koje su napravili Bošnjacima i muslimanima prodajući se kao najjeftinija roba za „šaku dolara“.

E zato se o njima govori samo kao o autsajderima, koje niko više ne smatra ni pripadnicima, a još manje predstavnicima Bošnjaka. Oni su kao kćerka koja je svome ocu, Bošnjaku, zaprljala obraz krenuvši nepoštenim putem i koja nikada više neće biti dio porodice. Neko će možda reći da ovo nije baš tako i da su oni legitimni predstavnici Bošnjaka koje je narod izabrao. Tako možda izgleda, ali je činjenica da su u fotelje dospjeli malo zahvaljujući svojim igrama, malo zahvaljujući prevarenom narodu, ali ih sigurno očekuje težak politički pad.

Sve u svemu, eto prilike za Bošnjake da isprave svoje greške, da prepoznaju izdaju i laži, te da kazne sve one koji su izigrali njihovo povjerenje. Takvih je dosta, prepoznati ih je lako, ali kako ih kazniti? Pred Bošnjacima stoji prilika da se kazne oni koji su to i zaslužili, a da se povjerenje ukaže ljudima koji brinu o interesima Bošnjaka muslimana. Dolaze Bošnjacima njihovih „pet minuta“, dolazi vrijeme kada se piše historija.
Islamska zajednica je bila i ostala jedini stožer opstanka muslimana Bošnjaka na ovim prostorima. Samim napadom na institucuju Islamske zajednice iskristalisalo se ko, ustvari, želi dobro za muslimane Bošnjake, a ko ne. Ko je izdajica, a ko uzdanica.
Kao drugi stub postojanja i razvoja Bošnjaka na ovim prostorima mogao bi biti Bošnjački nacionalni savjet.

Imajući u vidu da je predsjednik tog savjeta dugi niz godina, i još uvijek, Sulejman Ugljanin, a predsjednik Izvršnog odbora istog Esad Džudžević, potpuno je jasno da taj savjet i nije bio bošnjački organ, već privatna svojina gore pomenutih ljudi, koji su sredstva Nacionalnog savjeta, resurse i kapacitete koristili za ostvarivanje svojih ličnih interesa, a ne za poboljšanje uslova života Bošnjaka, njihovo obrazovanje, kulturu i razvoj vitalnih nacionalnih interesa. Zato su predstojeći izbori za sastav BNS prilika  da se isprave greške koje su Bošnjaci pravili zadnjih 15 godina. Ovo je prilika da se bošnjačka zastava da u ruke ljudima, vjernicima, koji će se brinuti o intelektualnom, kulturnom i nacionalnom razvoju Bošnjaka i koji neće sredstva i resurse pomenutog  organa koristiti da zadovolje svoje hirove  i ostvare svoje interese.

Bošnjacima je doista jasno da je ovih zadnjih 15 godina bilo previše problema i podjela i da se moraju boriti za svoja prava. Naravno, pošto u ovoj državi uživaju samo minimalna prava, moraju iskoristiti bar ona koja im nisu uzurpirana. Vrijeme je „za rez“ političara i bošnjačkih „oboljelih“ i lijenih predstavnika, vrijeme je za naše ljude koji će brinuti o interesima Bošnjaka i muslimana.

Ako se neko upita koji su to „naši“, odgovor će naći samo prelistavajući listove naše sandžačke historije, zadnjih 15 godina, prisjećajući se ko su ti kojima je stalo do Bošnjaka, koji nisu poltroni i marionete vlasti, koji čuvaju islam na ovim prostorima, koji su ponosni što su Bošnjaci. Zbog svih bošnjačkih padova i grešaka, zbog svih izmanipulisanih Bošnjaka, zbog svih laži i prevara koje smo doživjeli, Bošnjaci se moraju probuditi!
Svaki Bošnjak ima priliku da upiše svoje inicijale u bošnjačku historiju i zato se svaki Bošnjak mora upisati u bošnjački birački spisak, dokazujući tako i vlastima i svima ostalima da Bošnjaci poznaju svoju prošlost i da putem Bošnjačkog nacionalnog savjeta žele ostvariti svoja prava, bolje sutra za sebe i svoje porodice.

Pred nama je prilika da i mi budemo dio bošnjačke historije, kojom će se potomstva ponositi, prilika da naše stanje promijenimo na bolje, da i naši inicijali krase listove istorije Sandžaka. Složit ćete se, takva se prilika ne smije propustiti.

Autor: Omer Đondić

Izvor: Glas-Islama.com


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.