“Vrijeme je da se kriminalci istjeraju iz političkog i javnog života Sandžaka”

Sjeverni Sandžak – Intervju sa akademikom muftijom Muamer ef. Zukorlićem

Jedan od načina da uništite jedan narod jeste da ga obezglavite. Obezglavljivanje nacije je poput obezglavljivanja porodice. Kada porodici ukinete domaćina, oca i autoriteta, ta porodica se raspada. Isto je i sa nacijom. Mozak nacije je intelektualna elita. Kada eliminirate najkvalitetnije, na vrh izlaze mediokriteti, prosječnjaci, nedorasli, koji svojim ponašanjem i djelovanjem izvrću standarde uzoritosti i uglednosti. Sama riječ „ugledan“ koristi se za te ljude, jer se na njih možete ugledati.

Fehratović: Proteklog vikenda u Sarajevu je održana konstituirajuća sjednica Senata BANU. Donijeti su neki bitni zaključci koji će dosta utjecati na dalji tok trasiranja nacionalnog puta Bošnjaka.

Zukorlić: U subotu smo imali konstituiranje Senata kao najvišeg savjetodavnog tijela Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Moram kazati da se ne mogu otrgnuti utisku da je to jedan od najljepših dana u mom životu, ili dana kada sam se osjećao izuzetno ponositim. Posebno me činilo ponositim definitivno stavljanje tačke na uvjerenje da bošnjačka intelektualna elita, pogotovo prvog reda, ne može zajedno. To je ono što je, nažalost, obilježilo proteklih sto godina i što je bila posljedica nacionalne i opće kulturne dekadence bošnjačke nacije i bošnjačkog naroda. Osnivanjem BANU tu je napravljen zaokret. Ova sjednica je ovjerila kapacitet tih ljudi i njihovu intelektualnu korporativnu snagu koja, evo, već daje rezultate.

ZAOKRUŽEN SENAT BANU

Ovaj dio Akademije je definitivno zaokružen popunjavanjem tri upražnjena mjesta. Jedno je postalo upražnjeno nakon smrti najvećeg književnika bošnjačkoga naroda savremenog doba, rahmetli Nedžada Ibrišimovića, a dva su bila upražnjena od osnivanja i, po odluci Skupštine, trebalo ih je naknadno popuniti.

Senat je odlučio da ta tri mjesta zauzmu akademik Šerbo Rastoder, jedan od osnivača BANU, prof. dr. Hasnija Muratagić-Tuna, također jedna od osnivača BANU, i – u skladu sa Statutom članovi Senata do jedne trećine mogu biti i izvan članova Akademije – jednoglasno je odlučeno da treći član bude prof. dr. Nijaz Duraković.

BANU PREDSTAVLJA SUSRET VOLJA IDEOLOŠKI RAZNOBOJNE INTELEKTUALNE ELITE BOŠNJAČKOG NARODA

Moram izraziti zadovoljstvo izborom svo troje ljudi, ali i podvući da mi je posebno drago što je prof. dr. Nijaz Duraković postao član Senata i time dio Akademije. Pored kalibara, poput predsjednika Muhića, akademika Filipovića i Ganića, ulaskom Nijaza Durakovića sada imamo, takoreći, sve izrazito velike profile bošnjačkog intelektualnog reda. Pogotovo me jako ispunjava što ti veliki profili imaju i izvjesne ideološke razlike, što je zapravo i bogatstvo Akademije koja predstavlja susret volja intelektualne elite bošnjačkog naroda, ali ne jednobojne već raznobojne elite. Za mene je to jedan od pokazatelja da je, zapravo, to prava Akademija jer ima kapacitet da tu različitost ukomponira u timski rad. Time BANU sigurno uzlazi u prvi red akademija u ovom dijelu Evrope.

BANU PRVA NACIONALNA INSTITUCIJA BOŠNJAKA

Fehratović: Kako se je uspjelo okupiti sve te ideološki različito profilirane ljude? Na primjer, akademik Duraković je nekada bio zagovornik komunističke ideologije, a u isto vrijeme sjedi sa reisu-l-ulemom Mustafom-ef. Cerićem u Senatu BANU?

Zukorlić: Ako promatramo ponašanje beogradskih medija, kao i drugih faktora javnosti cjelokupne akademske i političke elite u Srbiji, nakon osnivanja BANU, vidjet ćemo da je negativna reakcija tih faktora bila izrazito jaka, čak neočekivano žestoka. U jednom trenutku, iako sam očekivao negativan odnos, zapitao sam se šta je pozadina takvog goropadnog odnosa. Sada sa puno sigurnosti mogu ustvrditi da je glavni razlog upravo potpuno neočekivan događaj, ne u formalnom već kvalitativnom smislu. Oni su računali da će, i ako nastane ta BANU, to biti skup nekih srednjih intelektualnih profila od nekih ideološki jednobojnih intelektualaca i da će se, uz oprobane metode nipodaštavanja, satanizacije, diskvalifikacije, diskreditacije…, u javnosti omalovažiti taj događaj i ta institucija. Računali su da se bošnjački narod još nije izborio za slobodu svoje misli, svoga stava na općenarodnom nivou. Računajući na sve te faktore mogli su očekivati da ne moraju brinuti zbog osnivanja takve institucije. Međutim, korporativnu moć intelektualaca, koji su skoro većinu svoga vijeka pokazali velike individualne kapacitete, nisu mogli iskazati zbog nedostatka nivoa institucionalnog organiziranja Bošnjaka, počev od toga da nemaju nacionalnu državu kao osnovni stožer sigurnosti pojedinca, porodice i zajednice, pa i drugih institucija. Definitivno, ako se izuzme Islamska zajednica, kao istovremeno i vjerska i nacionalna institucija, jedina koja je predstavljala faktor okupljanja Bošnjaka jedno cijelo stoljeće, možemo kazati da je BANU prva nacionalna institucija Bošnjaka.

NAŠE NEPRIJATELJE IZNENADILO SAMOORGANIZIRANJE  INDIVIDUALNIH VELIČINA BOŠNJAKA

Ono što je predstavljalo iznenađenje za beogradske krugove, kao i sve druge naše protivničke ili neprijateljske faktore, jeste zapravo to odakle sada Bošnjacima taj kapacitet da dobrovoljno, bez ikakvog pritiska, bez ikakvih oblika motivacije po principu mrkve i štapa, što je inače bila praksa za prevaspitavanje Bošnjaka i personalno i kolektivno, šta je to imalo toliku moć okupljanja svih tih profila od Ferida Muhića, preko Muhameda Filipovića, sada i Nijaza Durakovića, do reisu-l-uleme Cerića, Ganića i svih ostalih koje nisam spomenuo. Dakle, šta je to okupilo sve te individualne veličine koje je uvijek teško ukomponirati. Malu stvar možete lahko ukomponirati, ali veliku je teško ukomponirati u bilo koji prostor. A onda vam je teško ukomponirati više velikih stvari u prostoru koji nije tako komotan. Oni koji nam rade o glavi više od stotinu godina smatrali su da Bošnjaci, zbog nedostataka nacionalnih institucija, nemaju mogućnost okupiti sve te različitosti.

BANU BAZIRANA NA ČISTIM NAMJERAMA I CILJU

Mislim da je glavni faktor okupljanja tih velikih profila i kapaciteta, veoma različitih, to što je nastanak BANU baziran na čistim i zdravim osnovama u namjeri i cilju, kao i da je metoda komunikacije s njima bila ta koja ih je uvjerila da se ne radi o nastanku organizacije koja će služiti pojedincu ili grupi. Do sada se, u svim pokušajima formiranja nacionalnih ili nekih sektorskih ustanova, institucija, organizacija, udruženja, ispostavljalo da tu stoji lični ili interes neke posebne grupe ljudi i zato su te institucije, zajednice, udruženja ili organizacije propadale. Ovo su ljudi koje ne možete prevariti. Ovo su ljudi koje ne možete smatrati neiskusnim. Ovi su ljudi koji nisu naivni. Ovo su ljudi koje ne možete tek tako išarmirati, pa ih ubijediti. Ovo su ljudi koji su daleko iza sebe ostavili neki mladalački entuzijazam i to da ih neko može uvući u nešto. Znači, ovo su ljudi koje možete okupiti samo na pravim, velikim i jasnim vrijednostima. Moje uvjerenje je da je to osnovna stvar.

NASTANKOM BANU STVORENA VELIKA INTELEKTUALNA ARENA

Nastanak BANU, ma ko vodio tu inicijativu, ma ko utrošio najviše vremena da to sve uveže, ma pod kojom kapom taj bio, jeste nastanak toliko velike arene koja može primiti sve te krupne profile i da oni u toj areni mogu pokazati sopstveni kapacitet, a da ne moraju očekivati da će se sudariti sa nekim drugim, da će biti ugroženi od tog drugog, da moraju dokazivati svoje vrijednosti, svoj kvalitet na račun toga drugog. Mislim da je to suština. Naravno, naredno vrijeme će pokazati još slojeva stvarne vrijednosti koja je imala tu moć okupljanja tako različitih faktora.

KADA DOBAR ČOVJEK ODE SA OVOGA SVIJETA OVAJ SVIJET SE ŽALOSTI, A TAKAV ČOVJEK SE RADUJE

Fehratović: Prva od preporuka Senata BANU jeste da se organizira međunarodni naučni skup o djelu rahmetli akademika Nedžada Ibrišimovića, jednog od osnivača BANU. Koliko je Akademija samim odlaskom rahmetli akademika Ibrišimovića na Bolji svijet uskraćena za neke njegove aktivnosti, odnosno doprinos razvoju ove institucije koja je u nastajanju?

Zukorlić: Odlaskom rahmetli Ibrišimovića na Onaj svijet izgubila je bošnjačka nacija, izgubila je ljudska vrsta, civilizacija i kultura. No, to je, kao što je i inače priroda ovoga svijeta, uvijek svojevrsna konfliktnost i postojanje plusa i minusa, tamne i svijetle strane. Znate, kaže se kad ode dobar čovjek sa ovoga svijeta, da se ovaj svijet žalosti, a takav čovjek se raduje. A kada ode loš čovjek sa ovoga svijeta, onda se ovaj svijet raduje, a takav čovjek se žalosti. Kada dobar čovjek ode sa ovoga svijeta, on se raduje zbog susreta sa svojim Gospodarom Koji će ga nagraditi zato što je bio dobar, tako da nosim duboko uvjerenje da je rahmetli Ibrišimović radostan od trenutka od kada je predao Allahu dž.š. dušu, jer je on jedan od rijetkih likova koji su uspjeli da Božji dar koji imaju, u smislu veličine uma, sačuvaju u granicama sopstvene skromnosti statusa stvorenja na ovome svijetu, a da ne zaborave na Stvoritelja. Obično kod ljudi koji imaju izuzetne talente, pa ih još ostvare, da li u nauci, umjetnosti ili nekom drugom društvenom polju, a još budu i priznati, to budu vrata na koja uđe oholost pa zaborave na sopstveni status stvorenja i da im je sve to dao Stvoritelj. Tako se zamrači sva ta veličina.

BANU POČAŠĆENA ŠTO JE MEĐU SVOJIM OSNIVAČIMA IMALA NEDŽADA IBRIŠIMOVIĆA

Rahmetli Ibrišimović je jedan od ljudi koje sam imao čast personalno poznavati, koji me je počastio time da me je zvao svojim prijateljem, koji je jedan od rijetkih uzoraka koji su imali ovo što sam kazao, a nisu se odlijepili od Zemlje i ljudi oko sebe i uspjeli su sačuvati ono što je jedna od najvećih ljudskih vrijednosti, pogotovo velikih ljudi, a to je jednostavnost. On je to imao. Jedan je od očitih uzoraka za kojim svijet treba plakati, a on da se raduje. U tom pogledu držim da je i BANU počašćena što će uvijek imati među svoje osnivače rahmetli Ibrišimovića, koji je bespogovorno pristao da bude jedan od osnivača, iako za time nije imao nikakve ovosvjetske motivacije i potrebe, jer je već bio akademik jedne akademije.

BANU osjeća tu vrstu duga i obaveze, ali istovremeno i časti, ne samo u ime svojih članova već i bošnjačkoga naroda, moralne obaveze i misije da ne dozvolimo da nam vrijednosti budu zapostavljene.

OD UZROKA PROPADANJA BOŠNJAČKE NACIJE BILO JE I NEPOŠTOVANJE LJUDI KOJI VRIJEDE

Nažalost, jedna od dimenzija i odrednica dekadence i propadanja bošnjačke nacije bio je taj da se nisu poštovali ljudi koji vrijede. Takvih primjera je jako puno. Od rahmetli Mehmedalije Maka Dizdara, preko Muhsina Rizvića, do Alije Isakovića i mnogih drugih. Ti ljudi nisu imali mjesta u državnoj Akademiji nauka i umjetnosti u Sarajevu, dok su neki drugi, koji ni izbliza to ne zaslužuju, imali tu privilegiju. Mi Bošnjaci znamo da to nije slučajno.

INTELEKTUALNA ELITA JE MOZAK NACIJE

Jedan od načina da uništite jedan narod jeste da ga obezglavite. Obezglavljivanje nacije je poput obezglavljivanja porodice. Kada porodici ukinete domaćina, oca i autoriteta, ta porodica se raspada. Isto je i sa nacijom. Mozak nacije je intelektualna elita. Kada eliminirate najkvalitetnije, na vrh izlaze mediokriteti, prosječnjaci, nedorasli, koji svojim ponašanjem i djelovanjem izvrću standarde uzoritosti i uglednosti. Sama riječ „ugledan“ koristi se za te ljude, jer se na njih možete ugledati. Međutim, u današnjem društvu izvrnutih vrijednosti, jako često ćete za kriminalca, tajkuna i nekoga ko je izbio na površinu društvene zajednice na sumnjiv i prljav način čuti da je vrlo ugledan i utjecajan. Može biti utjecajan, ali ne može biti ugledan. Šta ako nam se djeca počnu ugledati na lopove i kriminalce? To je znak da društvo propada.

ČAST NAM JE ORGANIZIRATI MEĐUNARODNI SKUP O IBRIŠIMOVIĆU

BANU, pored konvencionalnih uloga i aktivnosti koje će imati, već daje rezultate time što zaustavlja proces nipodaštavanja naših profila, kvaliteta i autoriteta. Zato je jednoglasno usvojena odluka da se organizira naučni skup o liku i djelu rahmetli Ibrišimovića. Naravno, time se neće izaći iz haka rahmetli Ibrišimoviću. To je samo jedna obaveza i čast koju imamo. Mislim da je djelo i kvalitet rahmetli Ibrišimovića nešto što će rabiti svi i biti obaveza svake naše organizacije, ljudi koji znaju da vrjednuju ono što je on, na neki način, uvakufio bošnjačkoj naciji. To je, dakle, samo početak. Sa radošću ćemo sprovesti tu odluku.

BANU ĆE NAUČNIM SKUPOM OTPOČETI PROCES NAUČNO-HISTORIJSKOG RASVJETLJIVANJA BALKANSKIH RATOVA

Fehratović: BANU je, pored ovog međunarodnog skupa, nagovijestila još dva međunarodna skupa. Jedan je o stogodišnjici Balkanskih ratova, a drugi o bosanskom jeziku. Koliko smo mi svjesni vlastite historije? Koliko su nam potrebni ovakvi međunarodni skupovi da bismo ispravili sve te nedostatke i zaustavili obezglavljivanje Bošnjaka o kome ste do sada govorili?

Zukorlić: Sa bošnjačke tačke gledišta i interesa, Balkanski ratovi su jedna od najnerasvjetljenijih, možda i najznačajnih događaja u negativnom smislu za bošnjački narod. Obaveza broj jedan svih institucija je, a to će ovim naučnim skupom BANU i dokazati, da se stavi tačka na ignoriranje Balkanskih ratova kao historijskog događaja i da se počne sa rasvjetljivanjem svih pozadina i posljedica tih događaja. U Balkanskim ratovima je okupiran Sandžak. U Balkanskim ratovima počinje definitivno propadanje BiH, bez obzira na to što je dolaskom Austro-Ugarske ona imala novu fazu u odnosu na osmanski period. Balkanski ratovi su u potpunosti izmijenili historijsku kolotečinu Balkana. Zato je ta stogodišnjica izuzetno važna.

Postoje najave brojnih zemalja na Balkanu da će se na poseban način obilježiti ova stogodišnjica. Mislimo da je za Bošnjake najznačajnije da se ovaj jubilej obilježi naučno i da se time otpočne proces naučno-historijskog rasvjetljivanja Balkanskih ratova, jer će se time otkloniti brojne nejasnoće i eliminirati brojni naučni falsifikati koji su zbog političkih pobuda pravljeni. Mislim da će to biti jedan od najznačajnijih doprinosa iz oblasti historije za Bošnjake, jer će se na osnovu tih istraživanja i zaključaka moći mnogo lagodnije imati naučna činjenica u rukama, a na osnovu nje će se mnogo sigurnije djelovati i politički i kulturološki.

AKCENT BANU ĆE BITI NA NORMIRANJU BOSANSKOG JEZIKA

Fehratović: Zašto skup o bosanskom jeziku?

Zukorlić: Jedna od osnovnih odrednica identiteta nekog naroda jeste jezik. Opće je poznato da je u nipodaštavanju bošnjačke nacije i bošnjačkog nacionalnog identiteta bio pokušaj eliminacije stvarnog naučnog i historijskog utemeljenja bosanskoga jezika, iako su činjenice nesporne. Samo potlačen i porobljen narod može dozvoliti da sve ono što je predstavljalo stvarni resurs bosanskog jezika bude u tišini prepušteno da se koristi kao resurs hrvatskog i srpskog jezika, a da mi jednostavno sve to poklonimo i šutimo. Upravo oni bi trebali šutjeti, jer su argumentaciju za identifikaciju svojih jezika koristili iz bosanskog jezika ili bosanskog govornog područja. To je još jedna potvrda izvrnutih vrijednosti u današnjem društvu.

BOSANSKI JEZIK OD VELIKE KLADUŠE DO STRUGE

Kriminalci su u politici, pravosuđu i policiji. Takvi izađu pred medije i poštenima kažu: „Vi ste kriminalci!“ Onda vam treba ogroman trud da biste okrenuli točak i njih nazvali imenom koje zaslužuju. Sličan je odnos prema jeziku. Naši komšije bi trebali uložiti još više napora u dokazivanju svoga jezika. Mi samo imamo obavezu da iznesemo činjenice. To će biti uloga ovog naučnog skupa. Mislim da će se akcent staviti na normiranje bosanskog jezika, da će ova tema obuhvatiti cjelokupan bošnjački prostor od Velike Kladuše do Struge. Dobit će šansu i nove, vrlo dokazane teze o sandžačkom dijalektu, kao istočnoj varijanti bosanskog jezika, kao i druge teze za koje su se naši eksperti i stručnjaci za bosanski jezik odavno pripremili. To će biti prilika da stručna, a i šira javnost saznaju o tim istraživanjima i naučnim činjenicama, ali i da se usvoje zaključci koji će imati status naučne norme vezanu za ovu oblast.

MAPA NA KOJOJ ĆE BITI UBILJEŽEN SVAKI KULTURNO-HISTORIJSKI SPOMENIK BOŠNJAKA

Fehratović: BANU će raspisati natječaj za pripremanje izvještaja o stanju bošnjačke nacije, za izradu nacionalnog kalendara Bošnjaka i mape bošnjačke kulturne baštine, ali će Manifest BANU raditi akademik Muhamed Filipović. Zašto se ne raspiše natječaj za Manifest Bošnjaka?

Zukorlić: Mapa bošnjačke kulturne baštine je potreba svih nivoa i slojeva bošnjačkog naroda, kako elitnih tako i narodnih. To će djelo imati formu knjige, ali i formu mape, gdje će se zabilježiti svaki kulturno-historijski spomenik, svako mjesto i objekt od kulturnog značaja za Bošnjake na cijelom njihovom životnom prostoru. To je, zapravo, plod našeg općeg zalaganja da imamo jednostavniji pristup poimanja i afirmiranja kulture.

KULTURA NIJE STVAR ELITIZMA

Mislim da je neko namjerno pokušavao educirati naš narod da je kultura elitistička stvar, kako bi se običan svijet distancirao od kulture, što je apsolutno pogrešno, jer ne postoji kultura bez objekta kulta. Objekt kulta je objekt obožavanja, pridavanja izuzetnog značaja. Zato, svaki pokušaj da se Bošnjacima i muslimanima predstavi da je kultura nešto što ima korijene van njihovog objekta kulta, bez obzira da li to bio kršćanski, jevrejski, sekularistički, agnostički i bilo koji bezbožnički kult, predstavlja svojevrstan kulturocid. To je nešto o čemu bi trebalo mnogo glasnije na svim nivoima komunikacije sa Bošnjacima govoriti.

BOŠNJAČKA KULTURA UTEMELJENA NA VJEROVANJU U ALLAHA DŽ.Š.

Bošnjačka kultura je neodvojiva od bošnjačko-muslimanskog objekta kulta. Bošnjačko-muslimanski objekt kulta, u suštinskom smislu, je vjerovanje u Jednog Jedinog Boga, Allaha dž.š. U praktičnom smislu, to su džamije i svi sakralni objekti i oblici kulture. Naravno, postoji i druga dimenzija, koja se tiče svakodnevne kulture življenja, bez obzira da li se radi o kulturi ishrane, komunikacije, higijene. Svi ti aspekti kulture su duboko inspirirani objektom kulta, našeg islamskog kulta. Sve ove dimenzije kulture imaju izvjesnu slobodu, koja ima tradiciju nečega što možda nije bilo islamsko (ovdje mislim na predislamski period Bošnjaka – bogumilski i ilirski), ali sve ono što je bilo u sukobu sa islamskim učenjem i kultom doživjelo je modifikaciju.

DETALJI IZ NAŠEG SVAKODNEVNOG ŽIVOTA SU PROŽETI ISLAMOM

Zna se kako muslimani jedu. Zna se da jedu desnom rukom. Zna se da kažu Bismillah na početku jela, a Elhamdulillah na kraju. Zna se da na toj sofri nema svinjetine ni alkohola. Šta je odredilo kulturu ishrane Bošnjaka? Upravo vjera. Upravo taj kult. Krenite od načina stanovanja: pravac kible, položaj kuće, svjetla, musafirska soba koja nastaje direktno iz svete obaveze odnosa prema gostu, koja također dolazi iz islamskog učenja. Spomenimo higijenu, kupanje, abdest, pranje ruku, čišćenje prostora, izuvanje pri ulasku u kuću. Zašto? Zato što se spolja unosi nečist u sobu, na pod na kome se spušta čelo – obavlja sedžda i klanja namaz. Dakle, detalji iz svakodnevnog života potpuno su prožeti vjerom. Čak i kod ljudi koji možda ne klanjaju. Upravo je u tome snaga tradicije i kulture. Jer, ne izuvaju cipele samo oni koji klanjaju. To nije tačno. Svi Bošnjaci izuvaju cipele kada ulaze u kuću – i oni koji klanjaju i oni koji ne klanjaju. To je nadraslo vjerski prakticizam. Zbog toga i ima snagu tradicije i kulture.

Tako možemo analizirati svaki aspekt, koji bi nam oduzeo previše vremena. Prvi korak je upoznavanje sa našom kulturnom baštinom. Smatramo jako bitnim postojanje jedne takve mape, koja će približiti sve naše spomeničke i druge vrijednosti naše kulturne baštine, i elitama i običnom čovjeku.

IZVJEŠTAJEM OVJERAVAMO NAŠ NACIONALNI KAPACITET

Novina je da će se raditi izvještaj o bošnjačkoj naciji. Držimo da je to strateški važno.

Fehratović: Zbog čega?

Zukorlić: Važno je zato što ćemo time ovjeriti naš nacionalni kapacitet bavljenja sobom. Do sada su o nama izvještaje pravili drugi – policija, Udba, špijuni, političari i saradnici raznih službi. Narod koji ima kapacitete da bude nacija bavi se sobom i ne dozvoljava da se drugi bavi njime, ili neovisno da li se drugi bavi njime ili ne. On postaje subjektom svoga života i budućnosti, a ne objektom, kao što je bio slučaj u proteklih stotinu godina – periodu dekadence i porobljenosti Bošnjaka i njihove svijesti.

NACIONALNI KALENDAR ĆE BITI MERITORAN IZVOR ZA SVAKODNEVNU UPOTREBU

Pitanje nacionalnog kalendara je od slične važnosti kao i mapa bošnjačke kulture. Dakle, imat ćemo pisano djelo i kalendar u praktičnom smislu te riječi, koji će biti meritoran izvor za svakodnevnu upotrebu informacija na njemu. Šta mi danas imamo? Pođite od naših televizija, koje imaju čak i nacionalni predznak: TV Sandžak, TV Jedinstvo, RTV (ma šta ova skraćenica značila) – sve one imaju rubriku Dogodilo se na današnji dan. Po tim rubrikama, ništa se u vezi nas nije dogodilo… Neću ići do kraja i reći da to neko namjerno radi. Prevashodno postoji nedostatak izvora, nedostatak meritornog izvora. Nemate ni u jednoj enciklopediji, Vikipediji, izvorima, te informacije. One, ako i postoje, negdje su razasute, jako je teško doći do njih. Zato je od izuzetne važnosti da se načini kalendar na osnovu koga će oni koji baštine sopstvenu kulturu, odnosno, historiju, značajne događaje, značajne ličnosti vezane za te događaje, odnosno događaje vezane za te ličnosti, imati taj izvor.

NATJEČAJIMA DOKAZUJEMO MODERNOST AKADEMIJE

Ono što možda neuobičajeno zvuči jeste da će se raspisati natječaj za konkurs. To, ustvari, pokazuje da smo mi savremena Akademija, da nismo umorna Akademija koja ima konvencionalne metode i usporenost. Želimo da Akademija sačini uvjete natječaja i da ostalo bude prepušteno autorima i institucijama koje žele da sudjeluju u tom izvještaju. Postojat će komisija koja će biti zadužena za realizaciju tog projekta. Svako ko želi će moći da napiše izvještaj o nekom segmentu bošnjačke realnosti, odnosno stanju bošnjačke nacije. Naravno da će biti utvrđen sinopsis sa interesantnim temama u okviru kojih će se sačinjavati izvještaji. Time ćemo dobiti jako mnogo. Time će se dobiti širina izvještaja kojom će se doći do saznanja do kojih bilo kakav tim da ste formirali ne bi mogao doći, i to će biti velika prednost, a isto tako će predstavljati veliku mogućnost za sagledavanje stanja nacije iz više uglova.

ŽALOSNO ŠTO BOŠNJACI JOŠ UVIJEK NEMAJU VLASTITU ENCIKLOPEDIJU

Fehratović: Da li se to prepliće sa Enciklopedijom Bosnika?

Zukorlić: Ne, to je nešto potpuno drugo. Enciklopedija Bosnika je nešto što većina formiranih nacija ima, poput Enciklopedije Britanika, enciklopedije drugih nacija. Žalosno je da do sada nema takve enciklopedije. Ovo zaslužuje da spomenem akademika Filipovića ponovo, jer više decenija radi na toj enciklopediji i da Akademija nauka i umjetnosti BiH nije imala sluha da objavi takvu enciklopediju.

ANU BIH TALAC TROJNOSTI U KOJOJ BOŠNJAČKI INTERES NEMA SVOJ INTERES

Naravno da to ne čudi jer je i ANU BiH talac kao i bosanska  država. Talac trojnosti u kojoj bošnjački interes apsolutno nema svoj interes. Postoji ortački odnos tri naroda u Bosni gdje je eliminiran bošnjački interes, jer su nacionalni interesi Srba i Hrvata zastupljeni u akademijama nacionalnih država koje oni imaju, da li u Zagrebu ili Beogradu, da li u samoj BiH, tako da imamo situaciju da je 70% Enciklopedije Bosnika urađeno, a da nije moglo ugledati svjetlo dana. Ovo je šansa da se taj projekt dovrši. Projekt Enciklopedija Bosnika ne može biti realiziran u 2012., on samo može biti započet, odnosno nastavljen, jer se na enciklopedijama radi decenijama, dok će svi ostali projekti ili biti u potpunosti ili u značajnoj mjeri realizirani u 2012. godini.

MANIFEST KAO OPORUKA BOŠNJAČKOME NARODU

Što se tiče Manifesta, svi smo kao članovi Senata smatrali da prof. Muhamed Filipović, kao izrazita figura bošnjačke inteligencije i misli, sa neizmjernim znanjem i iskustvom, zaslužuje da eksplicitno dobije i zadatak, i čast i emanet da napiše svojevrsnu oporuku bošnjačkom narodu koju smo nazvali specifično Manifest Bošnjaka. Mislimo da akademik Filipović ima kapaciteta za to i zato je ovdje posebno naglašen, a svakako da će iza tog projekta, kao i iza svih drugih, stati BANU.

DRŽAVE U KOJIMA ŽIVE BOŠNJACI DUŽNE SU FINANSIRATI BANU

Fehratović: Kako će se finansirati svi ovi projekti?

Zukorlić: Vjerujemo da će doći trenutak kada će se Bošnjaci izboriti za svoja prava u državnim institucijama na prostorima gdje žive, da li na državnom ili lokalnom nivou, najprije u BiH, ali, ako Bog da, ubrzo i ovdje u Sandžaku, tako da se od prava na finansiranje BANU i njenih projekata od strane država u kojima žive Bošnjaci nikad nećemo odreći. Svako ignoriranje tih zahtjeva od strane opisanih država ćemo smatrati neprijateljskim odnosom pojedinaca i institucija koje se budu na taj način ponašale. Ukoliko mi, kao Bošnjaci, sudjelujemo primarno u BiH, značajno u Srbiji, Crnoj Gori, također i na Kosovu, Makedoniji, Hrvatskoj, Sloveniji itd. kao građani kojima ustavi tih država garantiraju ravnopravnost, imamo pravo tamo gdje plaćamo poreze biti i podržani i finansirani u projektima od nacionalnog interesa od strane institucija i nadležnih državnih organa.

SRBIJA UMJESTO DA ISPRAVLJA STARE, PROIZVODI NOVE NEPRAVDE PREMA BOŠNJACIMA

Međutim, nećemo čekati da budemo shvaćeni i da se ta nepravda otkloni, pogotovo što znamo da u nekim zemljama imamo pravac kretanja u negativnom smjeru, kao što je slučaj sa Srbijom koja ne samo da ne otklanja dosadašnje nepravde nego pravi nove, ne samo da se ne kreće u pravcu rješenja nacionalnog statusa prava Bošnjaka već ide pravcem kompliciranja statusa, daljeg ugrožavanja, diskriminacije i realizacije projekata koji imaju korijene još prije 130 ili 170 godina. Zato tu nećemo očekivati tako brze plodove, ali isto tako očekujemo da će morati doći do zaokreta zato što će Srbija definitivno morati, ma ko je predvodio u narednom periodu, shvatiti da ne može njoj biti dobro, a Bošnjacima loše i da ne može praviti svoju svijetlu budućnost na uništenju ili ugrožavanju jednog naroda.

OSNIVANJE BOŠNJAČKE NACIONALNE FONDACIJE

Dok se to ne ostvari, BANU, kao i druge institucije koje će nastajati, mora naći alternativne prihode. Naš projekt je vrlo jasan. Pripremamo osnivanje Bošnjačke nacionalne fondacije koju će finansirati svi Bošnjaci koji to žele. Vjerujemo da bošnjačka nacija od 7-8 miliona u svijetu može imati bar jedan posto ljudi koji su spremni dati 100 eura, recimo, mjesečno za svoju naciju. To je solidan prihod za ovu fondaciju iz koje će se finansirati BANU, kao i drugi projekti od nacionalnog značaja. Dok ne profunkcionira Fondacija svim ovim kapacitetom, zasad imamo neposredne sponzore koji su se javili i koji se svakodnevno javljaju da finansiraju svakodnevni rad Akademije, ali i konkretne projekte ove institucije.

„BEOGRADSKA POSLA“

Fehratović: U jednom trenutku ste govorili o napadu na BANU nakon konstituiranja Skupštine u Novom Pazaru. Međutim, BANU je također izdala saopćenje u kojem oštro osuđuje prenošenje Tanjuga sa konstituirajuće sjednice Senata. O čemu se tu radi?

Zukorlić: Pa, radi se o „ beogradska posla“, a „beogradska posla“ znači kada nešto ne mogu da zaustave onda ga na neki način probaju omalovažiti. To je kao kada meni, recimo, za dvije decenije još nisu naučili ime i prezime u Beogradu. Bilo da se pojavim na nekom elektronskom ili pisanom mediju, ili mi ispadne jedno slovo iz imena ili jedno iz prezimena. Pošto mi ne mogu ništa drugo u toj utakmici komunikacije podmetnuti, onda barem umjesto Muamer kažu  „Muarem“ ili umjesto Zukorlić „Zukarlić“ ili „Zukerlić“. Kada im to spočitate, kažu: „Jao, pa to je, znate, greška, tehnika…“ Nismo djeca i ne mogu nam podmetnuti takve stvari. To se radi permanentno, namjerno. Time se šalje poruka da vi niste njihov, da ste neki drugi svijet čije ime je teško pogoditi. Tamo gdje ima „h“ oni ga maknu, tamo gdje nema „h“ oni vam stave „h“. To je jeftina i niska razina odnosa koja je planska i tendenciozna.

PROPAGANDNO-PSIHOLOŠKI RAT PROTIV BOŠNJAKA

Isto je i sa objavom informacija. Pošto ne možete ničim ugroziti takav događaj, pošto je usvojeno pet preporuka od historijskog značaja za bošnjački narod i BANU. Komentirao sam poslije sjednice Senata, da BANU samo ovih sedam preporuka sprovede – opravdala je svoje postojanje. Kada nizašta drugo ne bi postojala, ona je opravdala svoje postojanje. E, kada imate jedan takav svijetli događaj, jedna tako važna agencija TANJUG mora nešto kazati. Naravno da to ovog trenutka ne servisira beogradsku politiku prema Sandžaku i Bošnjacima, hajde barem da skrenemo pažnju, pa da onda nešto slažemo i damo dezinformaciju. Onda se tamo kaže da je predsjednik Akademije u Novom Pazaru Ferid Muhić, a da je predsjednik Akademije u Sarajevu Muhamed Filipović. Izmišljotina za koju ne postoji nikakav povod. Ali ona za cilj ima to. Zašto? Da bi sutradan Akademija izdala demantij, pa da se raspravlja o tome je li to akademija u dva dijela ili jedna akademija, jesu li neovisni ti dijelovi, pa jeste-nije, da se skrene pažnja sa kvaliteta sjednice i kvaliteta zaključaka. Dakle, ono što se ranije zvalo medijsko-propagandni ili propagandno-psihološki rat, koji se vodi protiv Bošnjaka na svakom nivou. Jedan tako kristalno čist naučni događaj se na taj način nastoji omalovažiti. No, poenta je da Bošnjaci više nisu ono što su bili prije 30 godina, da oni, uprkos činjenici da su u podređenom položaju države, institucija, institucionalnog servisiranja, imaju tako dobre pojedince, institucije, službe, organizacije koji ne dozvoljavaju da se takve podmetačine održe, odnosno zažive.

SRBIJANSKI MEDIJI SAMO PROMIJENILI MASKE, A SUŠTINSKI OSTALI ISTI KAO DEVEDESETIH

Na kraju im se to vrati kao bumerang i samo potvrđuju da su to iste medijske kuće, iste institucije koje su u nekom trenutku podržavale bombardiranje Sarajeva i topove sa okrenutim cijevima prema Novom Pazaru, koje su stajale iza genocida, opravdavale ga na ovaj ili onaj način, oštrije ili blaže, da se samo promijenila maska, da se promijenila neka retorika, a da su suštinska poruka i stvarni ciljevi ostali isti.

POMJERILI SMO GRANICU BORBE

Fehratović: Uvaženi Muftija, prošle hefte je također Komisija za akreditaciju konačno obznanila da se odbija nakon tri godine zahtjev Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru za akreditaciju, što ste Vi nazvali političkom odlukom. Zašto je to politička odluka?

Zukorlić: Moram kazati da se osjećam ponosnim i zadovoljnim što smo u fazi da moramo voditi borbu oko BANU i Univerziteta. Bošnjaci su prije petnaestak godina vodili borbu za biološki opstanak. A recimo kulturološki ili obrazovno, vodili smo borbu proteklih decenija da li imamo elementarno pismenih ljudi i da li znamo čitati elementarna vlastita imena. Tako da je granica borbe jako pomjerena i to je nešto što bi trebalo Bošnjake da raduje i čini ponosnima. Izuzetno sam zadovoljan što u komunikaciji sa običnim svijetom, bilo u domovini ili dijaspori, apsolutno veći broj ljudi to razumije.

BEOGRADSKI REŽIM EGZEKUTOR STVARNIH ARHITEKATA UNIŠTENJA BOŠNJAČKOG NARODA

Ovim se samo potvrđuje nervoza neprijatelja Bošnjaka i muslimana, u ovom slučaju beogradskog režima, koji predstavlja egzekutora duhovno-akademskih ideoloških krugova koji su stvarni arhitekte uništenja bošnjačkog naroda, a alternativno njegovog slabljenja, koji sada gube živce zato što, uprkos primjeni svih metoda uništenja ili slabljenja, mi imamo prosperitet, uz ogromne poteškoće i energiju koju trošimo na tom polju.

SVAKA NOVA INSTITUCIJA ZAŠTITILA PRETHODNU

Ovim se pokazalo da smo osnivanjem svake institucije ili organizacije pomjerili crtu i zaštitili onu prethodnu. Na primjer, kada je osnovan Mešihat IZ-e Sandžaka ‘93-će godine, odmah su kazali: „Ne priznajemo Mešihat.“ Kada smo osnovali Mešihat IZ-e u Srbiji, oni su kazali: „Priznajemo onaj u Sandžaku, ali ne priznajemo ovaj u Srbiji.“ Kada smo osnovali „Gazi Isa-beg“ medresu ‘90-te godine, oni su rekli: „Ne priznajemo Medresu.“ Kada smo osnovali Fakultet za islamske studije kazali su: „Priznajemo Medresu, ali ne priznajemo Fakultet.“ Kada smo osnovali IUNP, oni su rekli: „Priznajemo vam i Medresu i Islamski fakultet, ali znate, IUNP ima problem sa akreditacijom.“ Ne znam šta još treba da osnujemo, pošto smo sve osnovali osim države, da bi oni kazali: „Priznajemo vam IUNP.“

POSLJEDNJI TRZAJI REŽIMA BORISA TADIĆA

Kada je u pitanju režim Borisa Tadića, u završnici nervoze, ja bih to nazvao posljednjim trzajima. Pogotovo što se bliže izbori u kojima će ta politička grupacija doživjeti debakl. Ona mora biti kažnjena, od biračkog tijela bošnjačkog naroda sam siguran apsolutno, ali vjerujem i od srpskog naroda, jer onaj ko ne valja – on ne valja ni za koga, ni za nas, ni za njih, što se pokazalo i u krupnim političkim pitanjima kada su u pitanju EU ili Kosovo. Zastupali su i jedno i drugo, izgubili i jedno i drugo. Svakako da se neću baviti političkom analizom stanja i propadanja aktualne vlasti, ali u svakom slučaju to treba posmatrati zato što ima reperkusije i na ovu odluku, jer 33 mjeseca traje proces akreditacije IUNP.

SA PRAVNE TAČKE GLEDIŠTA, ODLUKA AKREDITACIONE KOMISIJE NEVAŽEĆA

Krajnji rok je da se za dvije godine završi, tako da i formalnom smislu, sa pravne tačke gledišta, ta odluka nije valjana, ona više ne važi. Ako ga nisi akreditirao za dvije godine, morao si mu dati akreditaciju, bez obzira na proces. Prema tome, to će da padne na svakom sudu. Ne baš na svakom, nego na nekom pravno postavljenom sudu. Ukoliko uticaj vlasti bude isti na drugostepeni organ, a to je Nacionalni savjet za obrazovanje, koji se, usput budi rečeno, trinaest mjeseci nije sastao. Kada smo ih pitali zašto se ne sastajete, kazali su: „Nismo devet mjeseci primili plate.“ Trećestepeni organ je Upravni sud koji bi rješavao nakon što bi eventualno drugostepeni donio negativnu odluku. Ostaje da se vidi koji je politički uticaj na ove druge instance.

AKREDITACIONA KOMISIJA REPUBLIKE SRBIJE POLITIČKO TIJELO

Akreditaciona komisije Republike Srbije je definitivno političko tijelo koje je, recimo, dalo akreditaciju Državnom univerzitetu u Novom Pazaru kao državnom projektu s ciljem da se ugrozi IUNP. Podsjetit ću da je DUNP dvije godine radio pod istim imenom pod kojim je registiriran IUNP. Nikada se nije desilo da jedan pravni subjekt može funkcionirati pod istim imenom. To zapravo dokazuje da je od trenutka formiranja DUNP bio plan gašenja IUNP.

NIKADA NEĆE ZATVORITI IUNP

Oni za tih pet godina nisu uspjeli ugroziti IUNP, hoću kazati da ga neće ni ugroziti. Oni to i znaju. Oni nikada neće zatvoriti IUNP, kao što nisu zatvorili niti jednu jedinu našu ustanovu. To treba da znaju i naši studenti, a mislim da znaju. Jutros sam boravio na IUNP i vidio optimizam, čak i ironiju u odnosu na ponašanje državnih organa i Akreditacione komisije.

IMAMO AMERIČKU I NA PUTU SMO DOBIJANJA EVROPSKE, SVJETSKE I TURSKE AKREDITACIJE

S druge strane, režimski mediji, poput RTV, to su predstavili kao gubljenje dozvole. To nije tačno. Akreditacija nije dozvola. Akreditacija je stav jedne režimske komisije prema toj ustanovi i ništa više. Jednom dobijeno pravo se ne može ukinuti. IUNP-u se nikada ne može ukinuti dozvola koju je dobio 2002. godine. Ovo je samo stav ove vlasti prema tom univerzitetu. Međutim, IUNP ima američku akreditaciju preko Heritage univerziteta u Kaliforniji, čije diplome izdaje. IUNP je na putu dobijanja evropske akreditacije, a da podsjetim da srpska Akreditaciona komisija nije priznata od Evropske asocijacije za akreditaciju. Dakle, akreditacija kod srpske Akreditacione komisije ne znači priznanje u Evropi. Podnijeli su davno zahtjev, nisu ga dobili. Zašto? Jedan od razloga je to što se potvrdilo da djeluju politički nestručno. Jedan od razloga što nisu priznati u Briselu je i naš univerzitet. Zašto? Zato što se potvrdilo da djeluju politički, a ne stručno. Treća stvar je da smo na putu dobijanja svjetske akreditacije u Bankoku, tako da dobijanjem evropske akreditacije, posjedovanjem američke akreditacije, dobijanjem svjetske akreditacije i vjerovatno turske akreditacije, ta srpska akreditacija potpuno gubi na značaju. Apsolutno to nema nikakve reperkusije. To nas samo tjera da radimo na kvalitetu i promociji međunarodne akreditacije. Možda da su nam dali odmah akreditaciju mi bismo smatrali da nam ne treba evropska, američka, svjetska, turska itd. Sada, oni će imati po jednu mahalsku – srpsku akreditaciju, a mi četiri svjetske akreditacije.

KADA UJEDETE LAVA ZA ŠAPU, DOBIJETE DRUGOM ŠAPOM ŠTO ZASLUŽITE

Apsolutno će se i ovim ispostaviti da kada ujedete lava za šapu, dobijete drugom šapom što zaslužite. U tom pogledu ovo će biti samo podstrek iskakanja dva koplja u pogledu kvaliteta IUNP. No, obzirom da se radi o političkom aktu, upućujem poziv BNV-u, NVS-u, BKZ-u i svim nacionalnim i općegrađanskim institucijama u Sandžaku da podignu glas protiv ovog akta zato što je to klasični oblik diskriminacije Bošnjaka na ovom polju. Vjerujem da će se odazvati relevantne ustanove i organizacije i da će odgovoriti politički, jer se na politički akt ne može odgovoriti drugačije osim politički. To je jedini jezik koji oni razumiju.

NA SLJEDEĆIM IZBORIMA MORAMO RIJEŠITI SVA OTVORENA PITANJA BOŠNJAKA

Ono što ide u prilog Univerzitetu, bošnjačkom narodu i svim aspektima rješavanja pitanja Bošnjaka jesu predstojeći izbori. Definitivno poslije još jedne ovjere brutalnog neprijateljstva, naredni izbori neće biti obični lokalni, parlamentarni, višestranački izbori. Oni će biti referendum puta Bošnjaka Sandžaka u budućnost, gdje će se jasno razgraničiti, gdje će narod jasno kazati svoju riječ i staviti tačku na to da se iz Beograda politički ukidaju naša prava već stečena, što je u ovom slučaju akreditacija IUNP.

TADIĆEV REŽIM SLUŠA POLITIČKE SAVJETNIKE IZ NOVOG PAZARA

Fehratović: Spomenuli ste „politički akt“ – odbijanje akreditacije. Zašto baš pred izbore? Je li to možda pomjeranje priče sa kandidature za članstvo u EU ili nešto drugo?

Zukorlić: Može se spekulirati sa više razloga, ali ono što je za mene pretežno uvjerljivo je to ponovno slušanje režima Borisa Tadića njegovih političkih savjetnika iz Novog Pazara, koji kažu: „Zadajte udarac, umanjite moć, umanjite uticaj. Ako objavite da nema akreditaciju, studenti će pobjeći. Ako pobjegnu studenti, smanjuje se prihod. Ako se smanji prihod, smanjuje se sigurnost.“ To je vrlo površna analiza i pogrešan zaključak. Pogotovu su to trebali shvatiti nakon deset godina. Je li ovo prvu put da oni govore da nemamo akreditaciju? Ovo je peti put da govore da nemamo akreditaciju. Šta se to novo desilo? Još jedno novo rješenje. To je jedanaesto rješenje o akreditaciji. E, kad izdržasmo deset, izdržat ćemo i to jedanaesto. Papir na ćirilici kojeg ne priznajemo. Zato sam i rekao da je to posljednji trzaj. Obično se posljednji trzaj ne pravi racionalno. Mislim da je ovo potpuno iracionalan potez, koji samo ide u prilog nama, koji još više doprinosi homogenizaciji Bošnjaka, koji će samo još više razgolititi šovinističku pozadinu ovakvog ponašanja. Ali, racionalan čovjek teško može razumjeti iracionalne poteze. U tom pravcu treba tražiti pozadinu. To je tiranijska svijest koja ide na to: „Daj ugrozite im još nešto od ustanova i time ćete zastrašiti narod.“ Zato sam to više puta kvalificirao kao državni teror. Da, to je državni teror režima Borisa Tadića. Šta je to teror? Teror je zastrašivanje. Zašto državni? Zato što se državni aparat koristi za širenje straha. To je državni teror. Jedino što je pozitivno u tom državnom teroru jeste da nas nije uspio zastrašiti.

PUŠKA, NEMIRI ILI OLOVKA

Doveli su nas pred izborom tri varijante odgovora: jedna je uzmemo puške, druga je da izađemo na ulice i napravimo nemire i treća je ona koju ću ja sugerirati svima onima koji budu sa mnom da uzmemo olovke i da ih zbrišemo sa političke scene na narednim izborima. Ali, da uzmemo olovke već od sada i da ih olovkom, kroz medije, znanje, obrazovanje, knjigom porazimo. Zapravo, oni pucaju i doživljavaju ovo neodmjereno ponašanje na elitnim ustanovama.

DOZVOLILI BI NAM DA NAPRAVIMO HILJADU DŽAMIJA, ALI NAM NE MOGU OPROSTITI UNIVERZITET

Oni bi nam dopustili da napravimo još hiljadu džamija, ali džamija iz koji ne bismo izlazili i u kojima bi ostali sa nekim svojim duhovnim svijetom. Ali ne mogu bošnjačkoj naciji oprostiti Univerzitet. Ne mogu Sandžaku oprostiti Univerzitet.

ZA TRI GODINE SE OSLOBAĐAMO KADRA SA STRANE

Predsjednica Akreditacione komisije kaže da studenti nisu ugroženi. To je poruka studentima da se ne bune, ali, kako kaže, ne priznaju nam doktorske studije. Znate zašto? Zato što hoće da zadrže monopol na formiranje kadrova. Znaju da nam treba samo još tri godine i da preko svojih doktora nauka postanemo potpuno neovisni od kadrova sa strane. Zato se nakon deset godina neko usuđuje na ovakve poruke kako bi zaustavio ovaj proces. Naravno, od toga nema ništa.

POKUŠAVAJU NAS ISKLJUČITI IZ SAOBRAĆAJA JER NAS JEDINO TAKO MOGU STIĆI

Protekla decenija je tako dovela Univerzitet do čvrstih nogu de se ne bavimo time je li on ugrožen ili nije, već koji ćemo institut osnovati, koju studijsku grupu, sa kime ćemo se povezati. Otvorili smo odjeljenje Univerziteta u Beču, vodio sam razgovore u Minhenu, otvorit ćemo odjeljenje Univerziteta u Njemačkoj. Prema tome, oni kasne, bave se onim socijalističkim okovom obrazovanja, onim puhljavim institutima, habera nemaju šta se napolju događa, gdje grije sunce i gdje moderni svijet ide. Tako da se uopće ne dodirujemo. Na različitim smo trakama. Oni su na onim prašnjavim putevima, a mi smo na lijevoj traci autoputa. Oni samo mogu da nas gledaju iza žice i bankina. Dok sa svojim zaprežnim kolima dižu prašinu, mi već odosmo svojim putem. I zato se na ovaj način i ponašaju, jer drugačije ne mogu da nas stignu, osim ako probaju zabraniti saobraćaj. I na drugim razinama je isto tako. Dakle, daj nekako se maknite sa utakmice, jer je to jedini način da nas ne pobijedite. Ne dajte im akreditaciju da bi se izjednačili.

MI IMAMO KVALITETNE I MORALNE LJUDE KOJE ONI NEMAJU

Ali, ni uz nedavanje akreditacije mi se nećemo izjednačiti, jer su oni daleko iza nas, zato što oni nemaju ono što mi imamo – ljude koji se ne dobijaju rješenjem već kvalitetom, i nemaju moralni kvalitet tih ljudi, što se ne dobija na šalterima. Od morala tih ljudi ovisi motiv, misija i namjera tog Univerziteta. E, zato se mi ne dodirujemo i ne susrećemo i njihov odnos prema akreditaciji nas ne uznemirava.

AKREDITACIONA KOMISIJA SE PONAŠA KAO PRIJEKI SUD 1945.

Fehratović: Najapsurdinje jeste da se tamo navodi da se radi o „nekompetenciji profesora“. Kako znamo, ovo je univerzitet koji ima najstručniji kadar iz regiona, BiH, Srbije, Hrvatske…

Zukorlić: Besmisleno. Jedan od osporenih je prof. dr. Fehim Husković koji je, kako kažu, „sa strane“. On jeste iz Makedonije, ali ima dvojno državljanstvo, i srbijansko i makedonsko. Kada im to kažemo, oni odgovaraju: „Žalite se.“  E, to je način komunikacije. Imao bih vam pričati do sutra. Akreditaciona komisija u januaru donese negativnu odluku o nekom programu, a mi dobijamo rješenje devet mjeseci poslije toga. Znate kako se oni ponašaju? Kao prijeki sud koji je strijeljao na Hadžetu ‘45. Tako su izgledale te presude u tri reda: „Kažnjava se strijeljanjem. Oduzima mu se sva imovina. Njegova porodica se lišava svih prava.“ Tako izgledaju presude Akreditacione komisije Internacionalnom univerzitetu. Zato oni ne mogu opstati i nemaju nikakvu budućnost.

IMAMO NAJBOLJE PROFESORE IZ REGIONA

Svi znaju da je ovaj Univerzitet specifičan i po tome što je, kao vakuf i fondacija, pridao važnost moralnim i duhovnim vrijednostima, a to znači da ne dopuštamo da se kradu studenti, niti časovima, niti da se zakidaju po bilo kojoj osnovi. Isto tako, znači da nam je internacionalna akreditacija, kao i geografska pozicija, omogućila da uzmemo profesore iz regiona. To znači da imamo najbolje profesore. Zato je to što kažu potpuno neosnovano. Ali, ovdje ima nešto drugo. Oni su u startu, kada su nam davali dozvolu, mislili da nećemo imati kapaciteta sklopiti kadrovsku strukturu. E, sada kada su pali svi drugi oblici pritisaka, nelojalna konkurencija odjeljenja koja su instalirana, pa onda instaliranjem državnog univerziteta, uslijedio je pokušaj zabrane svim profesorima koji rade na državnim univerzitetima da rade kod nas.

ONI SU NESPOSOBNI

Kada je sve to palo, narede sudiji da dadne pet crvenih kartona kako bi se ekipa prepolovila. Sa tri igrača ćemo ih pobijediti! Dvije trećine crvenih kartona da nam daju, mi ćemo ih pobijediti! Jer su oni nesposobni. Oni mogu da učestvuju samo na olimpijadi za nesposobne, inače za zdrave ne mogu. Mi smo potpuno zdravi, a oni su bolesni. Njihovo društvo i svijest, metode, standardi, bolesni su i pokvareni. Zato nemamo razloga da se brinemo, a kamoli da se sa njima takmičimo.

SO TUTIN POKLANJA SANDŽAČKU ZEMLJU VLADI SRBIJE

Fehratović: A pro po priče o Univerzitetu, imam odluku SO Tutin, koja se treba usvojiti na narednoj sjednici, a kojom se nalaže da Tutinska općina treba dodijeliti 12 hektara nadomak Đerekara Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Zašto je sada odnos prema IUNP ovakav, a prema Državnom drugačiji?

Zukorlić: Ja sam jučer dobio tu informaciju. Nije mi jasno šta će profesori i studenti raditi na tim pašnjacima. To su pašnjaci. Nemam nikakvu orijentaciju smisla dodjele tog zemljišta, osim ako nije to još jedan način da se i katastarski okupira zemljište u Sandžaku. Jer ako je u vlasništvu općine, onda je to vlasništvo građana posredstvom općine. Međutim, Državni univerzitet je vlasništvo Ministarstva za obrazovanje, a to je Vlada. Ako je to zemljište vlasništvo Državnog univerziteta, onda je to vlasništvo Vlade. Znate da je dvije trećine teritorije Sandžaka otuđeno na taj način. Jedna je da vlasništvo šuma prelazi iz vlasništva općine u vlasništvo Vlade.

KATASTARSKA OKUPACIJA SANDŽAKA

To je jedna vrsta obračuna sa građanima Sandžaka, jer znamo da je u ratu u Bosni i poslije rata jedan od oblika manipulacije bio i katastarska okupacija zemljišta, tlačenja naroda. To proizlazi iz njihovog ubjeđenja da će se autonomija Sandžaka desiti, pa će oni vaditi papire pred nekim međunarodnim faktorima i govoriti koji faktor u Sandžaku raspolaže vlasnički sa koliko zemlje. Jedino u tom kontekstu mogu razumjeti taj čin.

Postoji i poruka da su protiv autentičnih sandžačkih institucija ujedinjeni i režim i svi dijelovi režima na nivou općina u Sandžaku i na nivou Vlade. To je suštinska poruka. Tek kada se ta odluka donese i čujemo obrazloženje, moguće je imati neki konkretniji odgovor.

BEOGRAD OPSTRUIRA SPORAZUM O OBJEDINJENJU ISLAMSKE ZAJEDNICE

Fehratović: Šta se dešava sa sporazumom o objedinjenju Islamske zajednice?

Zukorlić: Sporazum je zastao zato što imamo opstrukciju Beograda koji više nije imao živaca govoriti da je to unutrašnje pitanje Islamske zajednice i da se oni tu ne miješaju. Znate, to su ponavljali kao papagaji posljednje četiri godine. Međutim, ulaskom u posljednju fazu pregovora o sporazumu o objedinjavanju Islamske zajednice pod pokroviteljstvom Republike Turske to je sve raskrinkano i palo u vodu.

POTVRDILO SE DA IZA NAPADA NA ISLAMSKU ZAJEDNICU STOJI VLAST U BEOGRADU

Ono što smo govorili četiri godine sada je potvrđeno. Iza agresije na Islamsku zajednicu, pokušaja podjele, stoji vlast u Beogradu sa svom duhovno-akademskom pozadinom. To jest, svi oni faktori koji punih 170 godina smatraju nacionalnim interesom Srba i srpskog naroda eliminaciju nesrpskih naroda, a najdrastičnije bošnjačkog naroda koji ima stogodišnju „tursku krivnju, a evo sad i „vehabijsku krivnju“ i „terorističku krivnju“…  Uvijek smo imali dežurnu krivnju koja će nam se zakačiti kada to god bude trebalo nekom Ratku Mladiću ili nekom političaru da opravda odnos prema Bošnjacima, odnosno odnos oprema Sandžaku.

SVE SMO BLIŽI VARIJANTI „C“

Očito smo sve bliži onoj varijanti „C“ o kojoj sam govorio prije nekoliko mjeseci, a to je da je moguće da ne bude potpisan sporazum o vraćanju jedinstva Islamskoj zajednici. Ali, iako je to neki najblaži oblik rezultata, i on predstavlja veliku pobjedu i profit, jer je potpuno raščišćeno na relaciji Ankara–Novi Pazar–Sarajevo ko je krivac za nejedinstvo Islamske zajednice. To je nama bilo jako važno zbog podrške Ankare, ali isto tako zbog eliminiranja manipulacija, neistina, širenja dezinformacija, vezano za krivca svega što se dešavalo u vezi sa Islamskom zajednicom posljednje četiri godine.

PREGOVORI SU IZNUDILI PRIZNANJE SRBIJE DA SAM IM JA GLAVNI PROBLEM PERSONALNO I POZICIJSKI

Ti pregovori su iznjedrili ovo što sam maločas spomenuo, da sam glavni problem personalno ja i moja pozicija. I kada sam prihvatio da se povučem na drugu crtu, da se ne kandidiram na izborima za poziciju glavnog muftije, kada sam prihvatio da zadržim svoju poziciju sandžačkog muftije na nivou regije Sandžak, u početku su to smatrali velikim ustupkom i šansom. Međutim, kada su proračunali da bez moje potpune eliminacije, čak do te mjere da je spominjana i moja fizička eliminacija sa prostora Srbije i šire regije, došli smo do zaključka da, ukoliko eliminiramo one najcrnje planove koji su nekada imali u obzir i potencijalnu mogućnost fizičke likvidacije, koji ne ostavljaju prijatnost ni ugođaj, mogu kazati da je to veliko priznanje, zato što to samo potvrđuje da smo im pobjegli nekoliko krugova na ovoj maratonskoj stazi, tako da oni kažu da se jedino možemo takmičiti u koliko me nema. To je za mene veliko priznanje i nastojat ću da to unovčim.

O MOM ŽIVOTNOM ODREDIŠTU ODLUČUJE SAMO GOSPODAR MOG ŽIVOTA

Ne prihvaćam ni da budem kapetan Gradaščević, ni da budem muftija mostarski Džabić, koji su zadnje godine života proveli u Istanbulu u nekoj preuranjenoj penziji. Jer dvije decenije vodim ovu borbu i nalazim se u misiji koja je neodvojiva od mog bića na nivou emocija, svijesti, potpune životne orijentacije. Svi drugi aspekti života koje imam i vodim su mi u drugom planu u odnosu na misiju. Neovisno kroz kakvo trnje sam prošao i šta me je sve čekalo, apsolutno nemam alternativu i ne dozvoljavam razumu da razmišlja o alternativi, uvjeren da o životnom odredištu, od onog najdrastičnijeg koje se zove život ili smrt, do toga kako ćete i gdje živjeti, ne može donositi odluku ni Boris Tadić, ni Ankara, ni Sarajevo, već Onaj ko je Gospodar moga života. Ja sam se samo Njemu u tom kontekstu prepustio i osjećam se predivno što sam se samo Njemu prepustio.

POKORNOST STVORITELJU ELIMINIRA SVU IDOLATRIJU I FARAONE

Znate, kada se pokorite Stvoritelju onda eliminirate svu idolatriju. Sve faraone koji imaju ambiciju da Vas pokore, i to je vrhunac sreće. Ja sam te faraone počistio i tako mi nekako sićušno oko mene izgledaju i apsolutno se zbog toga sjajno osjećam. Volio bih to osjećanje prenijeti na druge… Prenosim ga na svoju porodicu maksimalno, na svoje prijatelje, ali bih ga volio prenijeti i na sav narod. Čini mi se da i narod poprilično počinje likovati u tom osjećaju slobode koja dolazi iz srca i razuma, a ne iz Beograda ili nekog drugog centra moći.

NISU MI PRORICALI NI DVIJE DECENIJE POSTOJANJA NA JAVNOJ SCENI

Oni mi svakako nisu proricali ni dvije decenije ovolikog aktivnog rada na javnoj sceni, što znači da se nisu pitali ni za ove dvije decenije, a neće se pitati ni za naredne dvije, tri ili koliko god bude Allah dž.š. odredio, u kom god dresu, u kojoj god formi.

JEDINA SREĆA JE U POKORNOSTI GOSPODARU SVJETOVA

U svakom slučaju, jedina stvar koja može da Vas učini sretnim jeste da ostanete dosljedni pokornosti samo Jednom Jedinom Gospodaru svjetova i da uživate u predanosti da činite dobro i da pokušate što više dobra da ostavite iza sebe. To je orijentacija koja me održava, uprkos svim ovim udarima koji su svakodnevni i u simboličkom, i u psihološkom i u konkretnom smislu ugrožavanja djelovanja na individualnom i na društvenom planu, ali vjerujte, to je sve sama pobjeda do pobjede.

NISAM KLEKNUO, NITI ĆU IKADA KLEKNUTI PRED TIRANIMA

Nekada ne morate sve pobjede ostvariti sami. Za mene je veća pobjeda ponuditi mladim Bošnjacima i Bošnjakinjama, mladim sinovima i kćerima Sandžaka model da je moguće ne kleknuti pred tiranima. Moguće je, braćo i sestre, moguće je ne kleknuti! Evo, nisam kleknuo! Evo, nikada im neću kleknuti, ma čime prijetili, ma šta nudili! Ovo niti je najava, niti je odjava, niti je prijetnja, niti je posebna poruka. Ovo je presjek stanja sadašnjeg moga duha koji me ne napušta od kako za sebe znam i nadam se, uz pomoć Svevišnjeg Gospodara, da me nikada neće ni napustiti, jer kada bih napravio ustupak na tom polju bilo koje vrste, smatrao bih ne samo da mi misija nije uspjela, već bih svoj život smatrao potpuno izgubljenim i besmislenim. Nikada se neću pomiriti da je smisao života da jedemo, pijemo, spavamo, zaradimo, potrošimo… Izvinite, ali životinje funkcioniraju na taj način. To su biološka bića koja nemaju emocije, koja nemaju svijest, koja nemaju ideale, koja nemaju ciljeve, koja nemaju misiju.

SLOBODA JE BLAGODAT LJUDSKE VRSTE

Onaj ko hoće ima pravo da bude takav, ali ja neću. Ako budem mogao neću dopustiti da mi se djeca deformiraju da budu takva. Isto tako, osjećam potrebu i obavezu, osjećao bih se sebičnim ukoliko tu blagodat ne bih učinio dostupnom svim Bošnjacima u prvom redu. Ali, vjerujte, ne samo Bošnjacima nego i svim građanima, da li srpske, da li albanske, da li crnogorske, da li hrvatske, da li neke druge nacionalne zajednice, zato što ova vrijednost, u ovom slučaju kod mene jeste naglašena bošnjački, muslimanski, zbog konkretnog emaneta kojeg nosim, ali suštinski i vrijednosno ona se apsolutno ne zadržava u okvire nacionalnog i vjerskog, blagodat je cijele ljudske vrste. I svako ko hoće da pije sa ovog izvora imat će ga dostupnim i čistim i moći će da se napije ma iz koje vjere i nacije došao.

TURSKA SE RAZOČARALA U STAVOVE BEOGRADSKOG REŽIMA

Fehratović: Kako je Turska reagirala na ovakav stav Beograda, pogotovo poslije tolike inicijative, diplomatskih pregovora, uvjeravanja da će Beograd prihvatiti jedinstvo Islamske zajednice. Kako reagira poslije ovog saznanja?

Zukorlić: Razočaravajuće. Mislim da su se suočili sa nedovoljnim poznavanjem mentaliteta beogradskog režima. Izlazim iz granica onoga što bih trebao reći, ali ću kazati da sam im na samom početku skrenuo pažnju da jako površno prilaze namjerama Beograda. Sada se to tako ispostavilo, ali mogu reći da u tome likujem zato što su se suočili sa onim što smo mi znali, a njima je trebalo da dožive ovakav udes pa da shvate to.

RESPEKTIRAMO OGROMAN TRUD KOJEG JE ULOŽILA TURSKA

Fehratović: Prema Vašim saznanjima, da li će se nastaviti turska inicijativa?

Zukorlić: Ona nije prekinuta. I dalje postoji komunikacija na nivou Ankare i Beograda i pokušaj da se oživi ta inicijativa. Nimalo nije prijatno Turskoj da bude poražena u toj inicijativi, jer se jako potrudila i, bez obzira na neuspjeh ili uspjeh, mi ćemo njima biti zahvalni i respektiramo ih maksimalno. U inicijativi su bili uključeni svi, od predsjednika Gula, preko premijera Erdoana, asvakako najveći doprinos i udio tu je dao i uložio ministar spoljnih poslova Ahmed Dautolu, kao i vjerski poglavar dr. Mehmed Gjormez. To je nadprosječan trud. U trenutku kada se dešava zemljotres na istoku Turske, kada Vlada ima vanredna zasjedanja, ministar vanjskih poslova Dautolu dolazi u Beograd. To su neki pokazatelji da je Turska uložila ogroman trud. Mi to respektiramo, zahvaljujemo se. Svjesni smo tog odnosa, zato smo jako bili kooperativni do granica mogućega. S druge strane, nimalo neće biti prijatno Turskoj da ta inicijativa propadne. Svakako će naredne sedmice pokazati da li će to biti uspješno obzirom da se pokazalo i na temi Kosova i na temi Evropske unije, kao mnogo većim pitanjima za Srbiju od pitanja Islamske zajednice, koliko ovaj režim isključivo pokušava praviti neku kombinatoriku refleksije na vlast i izbore koji dolaze da u tom rezonu sve postaje drugorazredno, pa i Kosovo, pa i Evropska unija, ukoliko ne servisira dnevnopolitičke izborne matematike.

SVE MANJE VJERUJEM DA ĆE DOĆI DO SPORAZUMA PRIJE IZBORA

Sve manje vjerujem da bi prije izbora moglo doći do takvog rješenja. Postoji velika mogućnost da se zašuti do poslije izbora gdje još Boris Tadić dobija od Ljajića i Ugljanina informacije: „Oslabili smo Muftiju. Islamska zajednica je slaba. BDZ nema šanse. BKZ je slaba. Napravili smo zaokret. Asfaltirali smo 100 metara džade, dvije ćuprije od tri koraka“ i itd. Samo još ovo, samo još ovo. Dakle, tu su očito sagovornici na sličnom nivou i ovi kojima odgovara da povjeruju Beogradu u laži, lažu te stvari i oni se sad nadaju da bi mogli na neki način da povrate politički uticaj na narednim izborima. Naravno da će im tu biti ključna zamka i tu će definitivno doživjeti poraz kakvom se ne nadaju.

RJEŠAVANJE NAGOMILANIH PROBLEMA BOŠNJAKA U SANDŽAKU OTPOČET ĆE NAKON IZBORA

Čujem da najavljuju iznenađenja. Bit će ih, ali negativnih, u to nemam nikakvu sumnju i zato mislim da će morati još ta oštra krivina da se prođe. Ništa novo. Vi znate da sam u ranijim nastupima kazao da je ovo političko pitanje i da se samo politički može riješiti. I zato nemam nikakvu dilemu da će ključni zaokret u rješavanju Islamske zajednice, akreditacije IUNP, rješavanje BNV-a, rješavanje vakufske imovine, rješavanje islamske vjeronauke, kao i svih drugih oblika obespravljenosti Bošnjaka u Sandžaku, kao i rješavanje statusa Sandžaka, te rješavanje statusa Bošnjaka biti otpočeto nakon narednih izbora.

Fehratović: Da li Vi dijelite mišljenje da su naredni izbori referendumski između probošnjačkog, sandžačkog puta i beogradskog poltronskog puta?

Zukorlić: Nemam nikakvu dilemu i to sam djelimično već i kazao. To će biti prebrojavanje Bošnjaka između ta dva koncepta. Nemam nikakvu dilemu da je apsolutna većina Bošnjaka u Sandžaku, čak dvotrećinska, za sandžački koncept koji će biti okupljen oko cjelokupnog našeg pokreta sa svim krilima i aspektima njegove organiziranosti, te da će već postojeće režimske stranke činiti taj drugi blok. Postoje, naravno, i neki rezervni igrači koje će režim pokušati da umetne između da razvodnjavaju tu političku priču. Mislim da oni neće imati nikakve snage, nikakvog efekta, zato što u toj atmosferi definitivno ljudi neće birati stranku već svoj put, koncept u kome će se raščistiti da li će Bošnjaci u Sandžaku moći da odlučuju sami o sebi, da žive slobodno, da investicije ne doživljavaju kao milostinju. Da se investicije ne koriste za korupciju. Da se kroz Vladine fondove ne kupuju politički aktivisti jedne ili druge partije, već da investicije budu dostojanstveno dolazile u Sandžak. Da se predstave kao pravo građana. Kao dio onoga što oni plaćaju kroz svoje poreze i sve ono što čine za državu da i ona čini za njih. Da dostojanstveno budu respektirani, da se ne ugrožava njihov nacionalni i opći identitet.

REFERENDUM IZMEĐU DOSTOJANSTVA I PONIŽENOSTI

To će biti referendum između dostojanstva i poniženosti. Ono što ja žarko želim jeste da tu narod donese odluku. Iskreno, ma koliko čvrsto vjerovao u ovo što pričam, ne želim ništa, pa ni ovo da nametnem svom narodu. Ukoliko narod na slobodnim izborima, slobodno bez pritiska, bez laži, krađe, zloupotreba, bude, ne daj Bože, kazao: „Muftija“ – kao i svima ostalima koji predstavljaju taj sandžački slobodarski blok i duh – „mi ne želimo to, nama je to teško. Mi hoćemo da budemo robovi. Mi hoćemo da se o nama odlučuje u Kraljevu, Raški, Beogradu“ – reći ću: „Neka vam je sretno, to je vaš put.“ Zato držim da su ti izbori historijski i da će se na njima donijeti historijska odluka za Bošnjake i Sandžak.

KRIMINAL SUŠTINSKO PITANJE ODNOSA ISTINE I NEISTINE

Fehratović: Prema onome što se trenutno dešava u početku zahuktavanja izborne kampanje, definitivno će ovi izbori iznijeti na vidjelo nešto što se tiče krupnoga kriminala u Sandžaku. Kako to komentirate?

Zukorlić: Tematika kriminala je tematika za simpozij, zato što je pitanje kriminala suštinsko pitanje odnosa istine i neistine u ovom društvu. Ono što ugrožava i Bošnjake, i Sandžak, i Srbe i Srbiju jeste izvrnutost standarda i dominacija neistine. Dominacija neistine na medijima. Dominacija neistine u politici iz koje proizlazi prevara i predstavljanje krivih slika. Iz neistine proizlaze sva zla i dekadentne pojave. Kriminal je jedno od najkancerogenijih, najmalignijih oboljenja koja proizlaze iz te neistine.

DOMINACIJA KRIMINALA U SPREZI SA POLITIKOM I ELEMENTIMA VLASTI

Ono što je, nažalost, usud Sandžaka posljednjih 20 godina jeste dominacija kriminala koji je u direktnoj sprezi sa politikom i elementima vlasti. Nažalost, i onih koji bi trebali da se obračunaju sa kriminalom – pravosuđe i policija. Prije neki dan slušam predsjednicu Savjeta za borbu protiv korupcije Vericu Barać koja je ponovila rečenicu koju sam više puta kazao: „U Srbiji je na djelu otvorena sprega između kriminala, politike i tajkuna.“ Tu nema apsolutno nikakve dileme. Naravno da su rijetki glasovi poput gospođe Barać, poput gospodina Šabića.

DOMINANTNA POLITIKA JE ONO ŠTO RADI RASIM LJAJIĆ

Dominantna politika jeste ono što radi, recimo, Rasim Ljajić. Predstavljanje u poštenoj formi jednog „finog“ političara koji, kroz razne oblike zloupotrebe vlasti, skupi i napuni tamo neku salu, nekih crvenih zastava i predstavi se kao fini političar. A znamo da je nikao na kriminalu. Funkcionira na kriminalu i tajkunsko-zelenaškim projektima od najprljavijih narko-dilerskih aktivnosti do svih drugih vrlo sofisticiranih oblika kriminala. To je ono što se pokušava predstaviti savremenim političarem. Pokazuje sposobnost da imate nevinu facu, bajagi nevino ponašanje. Pored stana na Novom Beogradu kojeg vam je država dala, imate kuću na Dedinju koju ste otkupili od ne znam kog advokata. Pa imate kuću u Sarajevu, pa imate stan ili kuću na moru. Da ne govorim o nekretninama gdje postoji jedna kriminalna grupa koja svakog mjeseca kupi rentu. Znači, to je paradigma onog što se zove licemjerstvo dominirajućih društvenih slojeva.

OD IZUZETNE VAŽNOSTI JAČANJE DRUŠTVENIH FAKTORA NA NIVOU SRBIJE

Naravno da se pokazalo da je jako malo tih hrabrih faktora koji se mogu tome suprotstaviti. Zato je od izuzetne važnosti jačanje društvenih faktora na nivou Srbije. Ali, ja nemam kapaciteta da se bavim Srbijom, ja se bavim Sandžakom i ovim narodom koji će ideološki, suštinski, koncepcijski kroz formulu biti potpuno drugačiji. Koji će kroz formulu kretati od istine iz koje izlazi poštenje. Iz koje proizlazi korektan odnos, bio gorak ili sladak, tu smo različiti. Zato su svi oblici organizacije koji su nastali, da li vezani za Islamsku zajednicu, da li inspirirani Islamskom zajednicom, da li podržani od Islamske zajednice, svejedno, suštinski različiti. I zato će iz tog razloga morati da se desi ta referendumska atmosfera. I po moralnoj osnovi, i po političkoj osnovi, i po kulturološkoj osnovi i po općedruštvenoj osnovi.

NE MOGU DA ZAMISLIM SRBINA KOJI ĆE GLASATI RASIMA LJAJIĆA

Znate šta je paradoks? Oni koji su do guše u kriminalu govore o kriminalu. „Mi moramo“ – kaže – „toj aždahi isjeći glavu, ruke i noge.“ Pa najprije pođi od sebe, pa se isjeckaj čitav ako hoćeš da aždahi isiječeš glavu. To je kao ono kad lopov kaže: „Držite lopova!“ To je poruka koja se, uz ogromnu medijsku pažnju, želi predstaviti kao nešto važno. Ne mogu da zamislim Srbina, građanina Beograda, građanina Šumadije, koji će da vidi u Rasimu Ljajiću šta? Poštenje. Šta? Snagu. Šta? Pamet. Šta? Ljepotu. Šta? Autoritet. Šta? Sposobnost. Šta? Kroz sve ove osnove možete da vidite nekog drugog. Providan. Kako to on ulijeva povjerenje? Ulijeva snagu? Ima li liderske sposobnosti? Ima li znanje? Ima li pismenost? Šta to on ima da ponudi? Ako slušate njegovu retoriku dvadeset godina, to je šest naučenih rečenica. Ali šta jedino imate? Svaka dva dana se pojavi njegovo ime u medijima. Zato što je vrijedan? Zato što se pokazalo da je idealno dizajniran da servisira tuđe političke interese u Beogradu i istovremeno uništava interes svoga naroda? To je perfektan proizvod. Takvome se onda otvara sve to. Vjerujte da će i to jako kratkog vijeka da bude. Ne mogu da zamislim kako izgleda Srbin koji će da glasa za Rasima Ljajića. U Sandžaku je to završena priča, ali ne mogu da vjerujem da tamo postoji. U redu da ga glasa za jedan šporet, ali jako je teško imati sedam miliona šporeta i mobilnih telefona, pa podijeliti svima – sada citiram Tomislava Nikolića.

VJEŠTAČKI OSMJESI, A U POZADINI LUCIFER

To su neke stvari koje svakodnevno gledamo i koje predstavljaju prezentaciju pokušaja nametanja jednog lažnog sistema vjerovanja, vrijednosti, djelovanja, funkcioniranja. Sve našminkano. Sve fino. Balončići i zastavice. Vještački osmjesi, a u pozadini Lucifer. To je suština o kojoj se treba glasno govoriti. O kojoj treba vrištati. Na koju se treba ukazivati. Pitanje je koliko će se ove generacije moći spasiti toga, jer one su već žrtva proteklog vremena, ali ne mogu posmatrati mirno djecu koja se rađaju, koja rastu, koja su zdrava, koju trebaju njihovi finansijeri ovdje u Novom Pazaru i širom Srbije da truju drogom, a da nas predstavljaju u vlasti.

KATASTROFA JE KADA PODZEMLJE POSTANE NADZEMLJE

Mislim da je ključno napraviti diferencijaciju. Neka bira ko će biti kriminalac. Zašto se kriminal zove podzemlje? Zato što oni moraju živjeti u podzemlju ako hoće biti kriminalci. Ali je katastrofa ako kriminal postane nadzemlje. To je ovo. Kada kriminal ovlada gradskom upravom, općinom, vladom, sudom, policijom – e to je problem. E, tada očekujte kolaps.

ZAHVALJUJUĆI NAŠIM SLOBODARSKIM INSTITUCIJAMA UŠUTKANI REŽIMSKI PLAĆENICI

Naravno, zahvaljujući ovakvoj Islamskoj zajednici, zahvaljujući BKZ-u, zahvaljujući BNV-u, zahvaljujući NVS-u, zahvaljujući BDZ-u, zahvaljujući svim ovim strukturama i drugima koje nisam spomenuo, posebno zahvaljujući reviji „Sandžak“, kao jednom od najhrabrijih faktora koji je sa nekoliko tekstova ušutkao sve one plaćene pričaljke od Gradske uprave do Beograda. Šta im bi odjednom? Pa ja sam bio kriminalac svakoga dana! Pođite od Aide Ćorović, preko Miška Jusufovića, Rasima Ljajića, Muhameda Jusufspahića.

PODVUĆI CRTU IZMEĐU POŠTENJA I KRIMINALA

Dva teksta u reviji „Sandžak“ i kao da si im kabl iz zida iščupao. Niko riječ ne pregovara. Što sada ne pričate o kriminalu? Ako ja smijem pričati o kriminalu, a optužujete me za kriminal, hajmo se pogledati. Hajmo, izvolite, tužite me, pa na sudu da dokazujemo, pa da vidimo šta to novinari iz revije „Sandžak“ imaju još. A oni dobro znaju šta imaju. Čak i ne znaju šta imaju. Nešto znaju, nešto ne znaju, ali najbolje znaju šta su radili. I onda je jako teško živjeti kada se pojavi neko za koga si mislio da te se boji. Jer mafija i kriminalci žive na mitu straha da niko ne smije da napiše njihovo ime, da niko ne smije da ih spomene i da niko ne smije da ih prozove. E, sada je srušen mit tih nazovi mafijaša novopazarskih. Nisu ni mafijaši, jer kako se ponašaju mislim da bi potopili Siciliju. Palermo bi se zacrvenio od bruke kako se ponašaju ovdje mafijaši koji prijete sudom i drugim civilizacijskim oblicima čuvanja mafijaških prava. To je realno stanje našega organiziranog sistema. Mi nismo kadri uništiti kriminal, mi to znamo. Nemamo ni ambiciju, nismo ni zaduženi. Ali smo kadri povući crtu između kriminala. Na hutbama, u džamijama, u novinama, u časopisima, na medijima i tamo gdje god može naš glas da dopre. A može da dopre daleko zato što nas nije strah od njih. Zato što nas nikog ko stanuje u šahtama nije strah, jer niži svijet stanuje u šahtama, a to se zove podzemlje. Neka ih u podzemlju, ali nemoj da izlaze iz podzemlja i da nam se penju u Gradsku upravu, da nam se ne penju u sudove i policiju. E, tu ćemo povući crtu. I zato ćemo angažirati sve moguće strukture naroda da se bore protiv kriminala, da ga preziru. Da u njega upiru prstom i pokazuju ko su oni i tom diferencijacijom će se stvari raščistiti.

PLAMEN SLOBODE KLJUČ DOBIJANJA AUTONOMIJE SANDŽAKA

Fehratović: Da li ćemo i kada kroz sve ove procese koji se dešavaju u Sandžaku doći do stvarne autonomije Sandžaka?

Zukorlić: To sada nije moguće odrediti. Iz razloga što su brzo rješenje puške i šuma. Mi se nismo odlučili za taj metod. Nije dio nas, nije dio našega izbora i našega puta, iako je on obično najefikasniji i tu se brzo rješava – ili dža ili bu. Obzirom da smo izabrali gandijevski put, da smo izabrali put Mendele, dr. Kinga, Dalaj Lame – to je duži put, to može da potraje. Ali nema razloga za brigu dok traje, zato što je ključni plamen slobode u srcima ljudi. Neovisno koje se vojske i policije ovuda kreću, taj plamen slobode je ključ. Tu imamo kritičnu masu, apsolutnu većinu. Nema razloga za brigu. Vrlo brzo, obzirom na loš kvalitet našeg neprijatelja, mislim da se neće tako dugo čekati i do konkretnih operativnih, organizacionih rezultata na terenu.

Izvor: Mesihat.org