Rožaje – Dana 02.08.2016.godine u dvorištu gimnazije “30. septembar” u Rožajama Rožajski humanista koji živi i radi u Holandiji, a ovom prilikom želio je da ostane anoniman, donirao je rekvizite za fizičko vaspitanje osnovnim i srednjim školama.
Gimnazija “30 Septembar”, “Mješovita srednja stručna škola”, O.Š. “Mustafa Pećanin”, O.Š.”Skarepača”, O.Š. “Lovnica” i O.Š.”Milun Ivanović” bogatije su za gimnastičke strunjače, paralelni razboj, strunjaču za skok uvis, Švedski sanduk, Švedske klupe, odskočne daske, kozliće, rukometne golove, odbojkaške mreže, košarkaške lopte i druge rekvizite.
Donator je mislio i na najmlađe pa je i dječijem vrtiću “Boško Buha” poklonio rekvizite za predškolski uzrast.
Primopredaji sportskih rekvizita su prisustvovali direktori pomenutih škola i vrtića, nastavnici fizičkog vaspitanja i učenici.
Stoje s desna na lijevo: Fadil Kardović, Rešad Kardović, Iso Bećović, Jupo Kalač, Raif Đozović, Sejo Murić, Fata Seferović, Fejzo Muruić, Rifat Mujević, Asmir Hasović, Rifko Hasović. U donjem redu Murat Klimenta i učenici O.Š. „Skarepače“.
Ova donacija je od posebnog značaja za nastavnike fizičkog vaspitanja koji uz veliku zahvalnost kroz istu vide podstrek za kvalitetnije izvođenje nastave fizičkog vaspitanja i van-nastavnih aktivnosti. Uz kvalitetne i vrijedne rekvizite iz fiskulturnih sala rožajskih škola slaće se dobre poruke, a pomenuta donacija će pozitivno uticati na postizanje ciljeva i zadataka fizičkog vaspitanja i na razvoj ličnosti učenika koji će kroz ovaj čin rožajskog humaniste spoznati prave životne vrijednosti.
Zapisao: Fadil M. Kardović, prof.
Baš mi je žao ove rožajske dijaspore. Ne znaju više kako da pomognu rodnom gradu, pa su došli na ideju da pomognu škole i vrtiće sportskim rekvizitima i sredstvima. Računaju, nek se deca bave sportom, valjda će se neko od njih vinuti u svetske visine, pa će postati imućan i obogatiti se od sporta, tako da će imati prilike da pomaže rodnom kraju. I nije loša ideja, moram da priznam. Jer da je anonimni donator poslao novac, potrošio bi se za tren, a rezultat bi bio kao da nikad i nije ništa poslato. Da je pokrenuo neki biznis, brzo bi propao kao onaj bjelopoljski pogon za izradu cipela, jer je država CG u međuvremenu dala sledovanje majkama Rožaja, pa one više i ne moraju da rade, već samo da čekaju svoje prinadležnosti.