Kako je čovjek stvoren od zemlje, ona ima dimenziju svetosti kako u vjerskom pogledu, tako i u nacionalnom i državnom. Iako smo odmalena razdvojeni od zemlje na kojoj smo izrasli i od ljudi sa kojima smo mogli odrastati u duhu naše vjere i kulture, svaki Bošnjak se jednom svojoj zemlji vraća.
Nedostatak povezanosti, zajedničkih radosti ali i suočavanje sa mnogim izazovima, posebno Sandžaklija iz dijaspore, produbljuje našu potrebu i želju da se ogrnemo toplinom doma, zaštitimo sigurnošću naših korijena a svemu onome što je ostalo za nama, doprinosom pružimo mogućnosti koje ih nikada neće natjerati da napuste ono što smo nekada.
Sandžak je lijepo mjesto, u sred srca Balkana, mjesto različitih nacija, bogato historijom, kulturom i tradicijom kojoj mogu zavidjeti i najveće imperije. O sjevernom Sandžaku smo naročito u posljednje vrijeme vidjeli pozitivne iskorake ka kulturnom, društvenom i privrednom napretku, dok je Južni Sandžak lošom politikom osuđen na samouništenje.
Obzirom da su moji preci sa Bihora a i osjećajući dužnost prema onoj prirodnoj ljepoti koja me je fascinirala, usuđujem se napisati jedan kratki osvrt putešestvija. Izlazeći iz lijepih Rožaja i ulazeći u bihorske ljepote, odmah sam više nego ikada postao svjestan da često nismo svjesni koliko priroda i sva njena ljepota može utjecati na naš individualni i društveni život.
Ulazak u Petnjicu je poseban doživljaj za koji ni more mastila ne bi bilo dovoljno da se ispiše sva ljepota i pozitivna energija koju nudi ta najmlađa sandžačka opština. Zasigurno, većina nas nije znala da jedino Bihor ima džamiju koja se zove Sandžačka džamija.
Jedino Petnjica ima ulicu Mula Osmana Hrastodera i glavnu ulicu koja se zove Sandžačka ulica.
A što je najbitnije, svo to nacionalno buđenje se događa zadnjih godina zahvaljujući najprije Uzvišenom Stvoritelju, a potom grupi mladih, sposobnih i hrabrih ljudi koji, iako je mnogima nepoznato, još uvijek kao oličenje časnog bihorskog naroda drže besu (riječ) kao garanciju svake trgovine i dogovora. Sve što je od Stvoritelja dato, fascinantno je, dok je ono od države dokaz koliko država može da bude maćeha jednom narodu tako da je Petnjica zbog nemara države na rubu opstanka.
Kako mjesta čine njihovi stanovnici, Bihor i Pešter su prepoznatljivi po vrijednostima koje krase narod koji potječe ili još uvijek živi u njima. Primjere možemo pronaći u onima koji emanet prema Gospodaru ispunjavaju, svoje korijene ne zaboravljaju i čiji pripadnici njihovih zajednica štete nemaju.
Sandžačko dobro u njima, u pogledu se vidi, u riječi čuje a kroz postupke osjeti. Okruženo prirodom, a zaštićeno od gradskih pošasti, njihovo dobro ih u našim očima čini posebnim i ponosnim.
Susrevši se sa pejzažom bihorskih sela, ne mogu a da isto ne preporučim svim Sandžaklijama koji su usljed nebrige države prema tom prostoru i narodu koji tu živi, zaboravili kakvu bihorsku i peštersku ljepotu posjedujemo.
Ne dopustimo da oni koji u svojoj zemlji nemaju takvu prirodnu ljepotu, u našoj pronalaze kvalitete i šansu za iskorišćavanje prirodnih blagodati našeg naroda. I ne samo prirodnih blagodati, već i sposobnosti našeg naroda koje su u svijetu prepoznate, i kojima se diče strani ljudi, strane države i njihovi sistemi umjesto vlastitih.
Naša zemlja je Božiji dar i pravo svakoga od nas na dom, slobodu, toplinu i sigurnost.
Podpredsjednik BKZ-L, Asmir Bihorac
Izlazeći iz lijepih Rožaja i ulazeći u bihorske ljepote, ipak mi je srcu najbliže Veliko Vojvodstvo, kome ću se za koji dan i vratiti. Što je sigurno, sigurno je.
olivera, konj te…