Protiv harange koja je već duže vrijeme uperena protiv Islamske zajednice u Novom Pazaru i dojučerašnjeg njenog lidera, Muamera Zukorlića, mora se oglasiti i dijaspora vjernika, koja također, na svoj način, brani svoju tradiciju, u ovom slučaju, vakufe.
Podjela u našem gradu, ne samo politička, koja je evidentna već duže vrijeme, i iz koje se izdvojila jedna grupa koja postavlja standarde, rezultirala je novom satanizacijom takozvane bespravne gradnje u Novom Pazaru, iza koje navodno stoji Islamska zajednica, tj. Muamer Zukorlić, koji formalno pravne veze nema sa tim. Kakav nonsens, u odnosu na milion drugih nepravno podignutih objekata, ne samo u našem gradu.
Dijaspora jeste daleko, ali ne može biti neprisutna, dok se ta satanzacija dešava. Dovoljno smo blizu, dovoljno smo vjernici, i dovoljno smo prisutni, da smo i svjedoci velikog broja divlje gradnje koja se nikada nije dovela u pitanje!
Pravda je uvijek na strani onoga ko je definiše, ali mi ne možemo biti nijemi, niti nemušti, pa ne izreći ono što jeste svakodnevica u našem gradu. I nećemo prihvatiti da tim istim gradom kriminal bude standard, i da različiti aršini budu mjera! A to je postalo sveprisutno, u gotovo svim institucijama. Tome se jednom mora stati na put. Zato što želimo da naša zemja bude uređena, kao one u kojima mi trenutno živimo i radimo. I to je želja svih nas koji živimo i u Srbiji, u kojoj smo rođeni, kao i želja ostalih njenih stanovnika.
Poenta je da u cijeloj ovoj priči, treba da postoje kriterijumi, da bi se napravila lista priorieta. Međutim, ovdje se dešava sljedeće, oni, koji su dio kriminalne grupacije, pokreću hajku protiv onoga, koji želi dobro svom narodu, samo, i isključivo, pošteno. A narod, bio on u dijaspori, ili u Novom Pazaru, nije slijep. Pred njihovim očima svakodnevno rastu nova zdanja čije se dozvole dobijaju na reket (ne sve, naravno), i raste nepravda. Svakodnevno se u svim institucijama zapošljavaju politički kadrovi, a ne stučnjaci, i vladaju iz sjenke kvazi-kompetentni. Ta smutna klika, satkana od nepotizma, svim bojevim municijama sada gađa na sve strane sve ono, što je na bilo koji način može dovesti u pitanje, satanizujući upravo ono što je oduvijek bilo za dobro naroda, sandžačkog. Tako se dovode u pitanje mnoge stvari, od bespravne gradnje, do porodičnih i političkih zapošljavanja, neprestajuće korupcije, i kriminala. Ako počnemo te knjige da otvaramo, bojimo se šta će nas u istima tamo sačekati.
Naravno, postavljamo onda s pravom pitanje, zašto neko vjerski čin poklona dovodi u pitanje, kada je opšte poznato, da vakufi pripadaju vjernicima. Oni, zapravo, poklanjaju dobro Allahu, a dobro služi narodu. To je imovina koja, zapravo, nikada nije vraćena Islamskoj zajednici, a koju gradi i dijaspora, prikupljajući sredstva preko svojih vjernika. A vjernicima, političke boje, valjda ne doziraju vjeru, pa da zatvaraju oči pred onim što je za dobrobit cijelog naroda, zaradi ličnih interesa.
Pomenućemo neke od mnoštva bespravne eksploatacije upravo, vakufske imovine. Na primjer, zemljište na Hadžetu (kod Pete mjesne zajednice); dečji vrtić na Poilima; stara Novopazarska banja; objekti Lipa i Uniprom na Musali; zemljište u krugu bolničkog kompleksa itd.
Situacija je slična i u drugim gradovima u Sandžaku. Izdvojićemo nešto od toga: zemljište u krugu starog pogona fabrike Raška u Sjenici, takođe je vakufsko; potom Taxi-plac kod autobuske stanice; dio parcele na kojem se nalazi ambulanta; Opštinsko zemljište, desno od Glavne džamije u Tutinu. Ovome se može dodati i osnovna škola Mustafa Pećanin u Rožajama; preduzeće Svjetlost u Prijepolju; veterinarska stanica u Šarampovu (podignuta je na temeljima medrese); stambena zgrada u Priboju na Brijegu, također je na vakufskom zemljištu, a objekat Elektro prenosa u Bijelom Polju napravljen je na temeljima porušene Harem džamije.
Od svih ovih uzurpacija najbezočnija otimačina za vjernike jeste nasrtaj na Gazi Isa-Begovu vakufsku imovinu, u centru Novog Pazara. Inače, Gazi Isa-Begova džamija stajala je na Trgu, i srušena je odavno, a zgrada Islamske ustanove godinama je davana subjektima, koji nisu vlasnici.
Jedno je sigurno, ovaj objekat ne ugrožava nikoga, na vakufskoj je teritoriji, proširuje se iz svojih potreba, a cijela priča ima za cilj jedno: napraviti uznemirenje građana, u već složenom društvenom miljeu, i još jedanput podijeliti narod i vernike, a svakako, i demonstrirati moć koja je nekima data.
Nakon što je Islamska zajednica uspjela da vrati vakuf u svoje vlasništvo, gramziva korumpirano-nepotistička vlast, ponovo nastoji da ga otme, ne birajući sredstva, pišući lakoštivne tekstove, bez argumenata, koji dolaze iz pera nesuvislih ljudi i sl. Vjernici su, kako kažu (ne samo oni u dijaspori), spremni, da zakonski brane svim sredstvima svoje vakufe, vjerujući da će to i uspjeti, živući u državi u kojoj svi nastojimo da zavlada rad i red!
Stanimo na put svemu onome što narušava ugled i čast, našeg grada, naroda i vjernika, jer u interesu je svih nas da pokažemo jedinstvo, odupremo se nepravdi, makar i na ovaj način, kao i svemu onome što može da pokvari, našu budućnost. Ovo svakako uznemiruje javnost, građane Novog Pazara, i može da rezultira posljedicama, a to bi moglo biti veoma problematično, jer nije nimalo slučajno što se to sada i dešava. A vakufi, kao kontekst, mogu biti početak odmotavanja klupka svega onoga što nas je dovelo u situaciju da se oglasimo, ili bolje reći, lajt-motiv, za sve buduće nove poteze, koje ćemo preduzeti, po svim strukturama.
Mithat Bećirović
