Na XIII sjednici Nacionalnog savjeta za nacionalne manjine, održanoj 07. 08. 2024. godine u Palati Srbija u Beogradu, donijete su odluke o potvrđivanju nacionalnih simbola i praznika bošnjačke, goranske, njemačke, romske, slovenačke, ukrajinske i češke nacionalne manjine.
Odluke će stupiti na snagu osmog dana od objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srbije”.
Na inicijativu predsjednice dr. Misale Pramenković, a zalaganjem ministra za ljudska i manjinska prava Tomislava Žigmanova i državnog sekretara i potpredsjednika Stranke pravde i pomirenja prof. dr. Rejhana Kurtovićana dnevnom redu Savjeta su se našli prijedlozi nacionalnih savjeta za potvrđivanje nacionalnih simbola i praznika naciolanih manjina.
BNV je zahtjev za potvrđivanje praznika 28. septembar – Dan Bošnjaka uputilo još 2019. godine i tek sada se našao na dnevnom redu.
Na sjednici je usvojen Prijedlog programa za dodjelu sredstava iz Budžetskog fonda za nacionalne manjine koja iznose 30 miliona dinara. Za prioritetnu oblast finansiranja programa i projekata izabrana je kultura.
U drugom dijelu sjednice, u svom izlaganju u okviru diskusije, predsjednica BNV je kazala sljedeće:
Na samom početku želim da iskoristim priliku da se u ime Bošnjačkog nacionalnog vijeća i u svoje ime zahvalim Vama ministre Žigmanov na ovoj ažurnosti u pogledu potvrđivanja važnih nacionalnih blagdana i simbola, jer smo, prilikom posjete našem Vijeću u Novom Pazaru, istakli da je 2019. godine Vijeće podnijelo ovu inicijativu, a kako vidim i ostali nacionalni savjeti, i da kada se stvari ažuriraju i posveti im se pažnja, negdje onda i rezultat bude kvalitetniji.
Pitanje Bošnjačkog nacionalnog vijeća i bošnjačke zajednice u Republici Srbiji kroz retrospektivu onoga što se dešavalo i onoga što trenutno čujemo i od drugih nacionalnih savjeta, dosta toga se reklo i mislim da su ove sjednice Savjeta za nacionalne manjine zapravo prilika da mi neke probleme i izazove koje imamo unutar naših zajednica i iznesemo.
Ja bih kao prvu inicijativu iznijela, eto nekoliko puta je spomenuto, pitanje finansiranja nacionalnih savjeta. Naime, nacionalni savjeti koji nemaju finansiranje sa tog srednjeg, pokrajinskog nivoa, kao što je recimo BNV, u posljednje vrijeme su isključivo bili u prilici da imaju samo državnu ratu kao siguran izvor finansiranja.
Finansiranje od strane jedinica lokalne samouprave je dosta upitno, zato što uslijed čestih izbornih procesa, uslijed različitih političkih struktura koje dođu, ta zakonska obaveza u pogledu nacionalnih savjeta bude prepuštena volji pojedinaca.
Ono što bi naša inicijativa bila jeste da se izmjenama Zakona propiše zakonski minimum opredjeljivanja sredstava prema broju pripadnika nacionalnih manjina u određenim jedinicama lokalne samouprave.
Sadašnji pravni okvir apsolutno ostavlja prostor slobodnoj volji lokalnih samouprava da same odrede iznose, a ti iznosi se obično i ne ispoštuju.
Potrebno bi bilo pravno obavezati jedinice lokalne samouprave i to bi svakako trebalo zaživjeti u praksi.
Ja ću navjesti primjer da opština Priboj, budući da po posljednjem popisu negdje oko 17 posto Bošnjaka živi u opštini, nema uopšte stavku podrška i finansiranje nacionalnog savjeta, tako bi to bilo značajno. I one opštine koje imaju budžetsku stavku, ona je jako niska i kako sam već rekla, to pitanje se ne ispoštuje, na tome bi trebalo ozbiljno poraditi.
Spominjali smo pitanje evidencije nacionalne pripadnosti državnih službenika, okrugli sto koji je organiziran. Predstavnici našeg Vijeća nažalost nisu bili prisutni jer blagovremno nismo bili obaviješteni.
Pitanje nacionalne strukture i da kažemo potrebe izjednačavanja nacionalne strukture u državnim institucijama i institucijama sa javnim ovlaštenjima potrebno je usaglasiti sa nacionalnom strukturom kakvu imamo u ovim sredinama.
Područje Sandžaka je drastično u pogledu odstupanja i naš zahtjev bi bio da se ovo pitanje statistike intenzivira jer se negdje, kada smo to delegirali međunarodnim predstavnicima i povjerenici za zaštitu ravnopravnosti, dovodi u vezu sa slobodom ljudi da li žele da se izjasne ili ne. Mislimo da se tu treba ozbiljnije prići ovoj problematici, jer smo bili u prilici da kao nacionalno vijeće šaljemo dopise određenim institucijama, kao što je MUP R. Srbije, policijskim upravama i da nam dođe odgovor da nije obaveza da se neko nacionalno izjasni.
Da bi smo ovo pitanje riješili, mi moramo prvo imati statistiku, a nakon toga jedan sistemski, ozbiljan pristup rješavanju ovog problema, jer to je jedan od preduslova eliminacije diskriminacije po pitanju prisustva pripadnika nacionalnih manjina u državnim institucijama.
Ono što bi važno bilo, također u pogledu same bošnjačke zajednice u Republici Srbiji, da istaknem, a vama je poznato, vjerovatno svima, da su se 1992. godine, odnosno 1993. godine desile otmice u Sjeverinu i Štrpcima i tada je nekoliko desetina Bošnjaka stradalo. To pitanje od 90-tih godina apsolutno nije riješeno, niti je na adekvatan način otvoreno. Ja koristim ovu priliku i računajući na prisustvo premijera, odnosno predsjednika Vlade, a vjerujući da će to biti dostavljeno njegovom Kabinetu i svim ministarstvima.
Kao predsjednica Bošnjačkog nacionalnog vijeća, bila sam u prilici da razgovaram sa porodicama žrtava, kojih je nažalost svake godine sve manje i doći ćemo u situaciju da iz tih porodica će možda ostati nekoliko članova. U razgovoru sa njima istaknuto je da te ljude zvanično ispred institucija sistema, institucija države nikada niko nije primio niti uvažio i čuo ono što imaju da kažu. Žrtve otmice u Sjeverinu i Štrpcima nisu proglašene civilnim žrtvama rata i shodno tome nikakvu vrstu reparacijske politike država nije imala prema tim žrtvama.
Smatram da bi bilo izuzetno značajno da predstavnci Vlade Republike Srbije i predstavnici Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog naprave prijem za ove ljude. Njima je potrebno da im se kaže da nisu usamljeni u toj borbi, da čuju ono što oni imaju reći i da prosto nekom vrstom razgovora, dogovora ovo pitanje se riješi. Ovo bi bilo izuzetno važno, sa aspekta bošnjačke nacionalne zajednice.
Još jedno pitanje bih delegirala. Bošnjačko nacionalno vijeće je osnovalo Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka pri nacionalnom vijeću, međutim, to je ustanova koja je ostala bez nekih ingerencija, ona djeluje samo u okvoru nacionalnog vijeća. Ono što bi značajno bilo jeste da dio ingerencija Zavoda za zaštitu spomenika iz Kraljeva, ili eventualno Republičkog zavoda se prenese na ovu ustanovu, jer iako smo kao nacionalni savjet negdje pozvani i Zakon predviđa brigu o materijalnom i nematerijalnom kulturnom naslijeđu, mi kao nacionalno vijeće nemamo pravni mehanizam, uglavnom je to na jedinicama lokalne samouprave, da se bavimo zaštitom kulturnog naslijeđa.
Nacionalni savjet čine premijer Republike Srbije Miloš Vučević, ministar za ljudska i manjinska prava Tomislav Žigmanov, ministrica prosvjete Slavica Ðukić Dejanović, ministar informisanja i telekomunikacija Dejan Ristić, ministar kulture Nikola Selaković, ministrica državne uprave i lokalne samouprave Jelena Žarić Kovačević, ministar spoljnih poslova Marko Đurić i ministrica pravde Maja Popović, direktor Uprave za saradnju sa crkvama i vjerskim zajednicama Vladimir Roganović, kao i predsjednici 23 nacionalna savjeta nacionalnih manjina i predsjednik Saveza jevrejskih opština Srbije.
