Ujguri u Kini- Zakopavali smo Kur’an u dvorištima

0
41

Uz vijesti iz Kine da su prisilili imame da plešu u javnosti i zaklinjanje da će djecu držati što dalje od vjeronauke u mjestu poznatom kao Xinjiang, gdje su vladini zvaničnici upozorili muslimane ‘da ne poste, ibadete ili sprovode druge vjerske aktivnosti”, zabranjujući ramazan željela sam da podijelim intervju koji sam uradila za novine Muslim Link, sa premijerom vlade Istočnog Turkistana u ezgilu, Enverom Jusufom Turanijem.

“Mi smo okupirana teritorija. Mi znamo za borbe naše muslimanske braće i sestara u Palestini, Kašmiru, ali zašto muslimanski svijet ne zna o našoj borbi”, pita se ujgurski lider iz Istočnog Turkistana, Enver Jusuf Turani. On je osnivač i premijer vlade Istočnog Turkistana u egzilu. Ujguri su Turci rasom i jezikom, muslimani po vjeri.
“Ima nas 35 miliona”, kaže on, neki su u egzilu, drugi u zemlji koja je u svijetu poznata kao ujgurska Autonomna regija Xinjiang. Ovaj broj Ujgura odbacuje i negira zvanični popis kineske vlade.

Turani kaže da većina autohtonih stanovnika ove regije ne prihvata ime Xinjiang, što znači ‘nova teritorija’ i preferiraju ime Šarki Turkistan, ali čak i korištenje ovog imena se smatra kao opasnost za suverenitet Kine. On smatra da se Kina završava sa granicama Velikog zida.
Godine 1949., kada je Mao Zedong proglasio uspostavljanje komunističke vladavine u Kini, karta Kine izgledala je drugačije od one današnje. Tibet je bio slobodan i sjever Tibeta, Istočni Turkistan, veličine Aljaske, je postojao kao nezavisna država.

U razgovoru sa Turanijem, saznala sam da borba za nezavisnost nije nova jer je Republika Istočni Turkistan osnovana jos 1933. u Kašgaru i ponovo u 1940.-tim, ali je brutalno slomljena oba puta. Republika je bila kratkog vijeka. Njeno cijelo rukovodstvo stradalo je u avionskoj nesreći na putu u Peking gdje su se trebali sastati sa kineskim zvaničnicima. Prema Globalnom muzeju komunizma, lišena rukovodstva, Republika Istočni Turkistan je onda ‘oslobođena’ od strane vojske Kineske komunističke partije. U suštini, komunisti su ‘umarširali i okupirali većinsku muslimansku zemlju, i preimenovali je u Xinjiang”.

Život u maoističkom Kašgaru

Turani, rođen 1962. godine, pamti svoju četvrt u Artušu, 40 km udaljenim od drevnog grada Kašgara. Islam je sistematski izbrisan, a svaka regija je podijeljena, starješinstvo je dodijeljeno Kinezima ili prokineski nastrojenim osobama, a implementirala se maoistička ideologija.
“Sjećam se da sam tri ili četiri godine živio u radnom logoru u predgrađu Tijena, prisiljen od strane kineske vojske, jer su se moji roditelji protivili kineskim politikama”. Turanijevi roditelji su bili označeni kao kontrarevolucionari- buržuji- a njegov otac je otpušten sa mjesta direktora poljoprivrednog odjela.

Progon njegove porodice je trajao 22 godine. “U našem gradu, gdje smo živjeli, bio je čovjek po imenu Kudrat, i njegova supruga, Kureš Han. Bili su jako siromašni, vlada ih je namamila sa retorikom i zemljom, dala im je kuću koju je oduzela od vlasnika, nakon što ga je ubila”, priča Turani o manipulaciji masama. Sretan što je dobio zemlju od vlade, stariji Kudrat i njegova porodica su zatim prisiljeni da se brinu o ‘stotinama svinja’. Turani i njegovi roditelji, kao i Hanovi nikada ranije nisu u svom životu vidjeli svinje, drhti on dok se prisjeća uspomena gdje su svim muslimanima u gradu date ‘besplatne svinje’ da ih uzgajaju.

“Većina mesdžida pretvorena je u propagandne centre, kina i bioskope”, prisjeća se on strašnih uspomena. “Naša zemlja je postala radni logor”, kaže on a veliki broj bogatih zemljoposjednika je pogubljen.
Prisjećajući se srednjoškolskih dana Turani navodi da su uništena historijska muslimanska mezarja u gradu, a kasnije je na njima izgrađena vojna baza.
“Moj babo je imao Kur’an zakopan u našem dvorištu vidio sam to svojim očima. Vidio sam da moj babo zakopava Kur’an nakon smrti predsjednika Maoa, moj otac je učio Kur’an”, njegove oči su zasuzile dok se prisjećao.

Tamni oblak smrti

“Okupacija je bila više nego brutalna, otvoreni prostor za nuklearne testove koji su ubili na hiljade, pogubljeni politički zatvorenici, srušene džamije, prisilne masovne imigracije etničkih Kineza, namjerna ekonomska diskriminacija u koristi navodnih etničkih Kineza, sinicizacija (op. prev. mijenjanje kroz kineski utjecaj i pretvaranje nekineskog naroda u Kineze), itd.”, piše D. J. McGuire, izabrani predsjednik Republikanskog kluba slobode Virdžnije i blogger koji piše i lobira protiv uloge Komunističke Kine u pomaganju terorističkim državama- očigledni propust preovladavajuće rasprave o ratu protiv terorizma. Nekadašnje slano jezero Lop Nor, koje se nalazi u Istočnom Turkistanu, je korišteno za 46 pojedinačnih nuklearnih detonacija u periodu od 1964. do 1996. godine.

To su bili najveći testovi koji su ikada izvršeni u naseljenom području.
Konferencija koja je 2012. održana u Briselu u Evropskom parlamentu ispitala je visoku stopu raka, urođene mane, i bolesti povezane sa zračenjem u Istočnom Turkistanu. Dr. Enver Tohti, ujgurski hirurg i nezavisni istraživač, je predstavljen na konferenciji. On piše u ‘ Nakon 46 detonacija- Ljudske žrtve nuklearnog programa Kineske komunističke partije”, da je nedavna studija koju je proveo japanski profesor i i fizičar Jun Takada došla do zaključka da su kineska nuklearna ispitivanja oružja izazvala više smrti od bilo kojeg drugog naroda. Takada, koji je proučavao učinke radijacije koje su sproveli SAD, bivši Sovjetski savez i Francuska, je izvijestio da su ispitivanja kineske vlade prouzrokovala do 190.000 smrti u okolnim mjestima od eksplozija a da je milion osoba ubijeno uslijed zračenja eksplozije od tri megatone. “Ovo je 200 puta razornija bomba od one koja je bačena na Hirošimu”, kaže Takada koji je svoja istraživanja objavio u knjizi Kineska nuklearna ispitivanja (Iryo­ka­gakusha, 2009). Pošto mu nije dozvoljen pristup području, on je posjetio susjedni Kazahstan koristeći nivoe zračenja koji su izmjereni u tom području u periodu od 1995. do 2002. “On je osmislio kompjuterski model za procjenu radioaktivnih padavina koristeći sovjetske evidencije o jačini detonacija i brzinu vjetra”, prema ekstrapolacijskim podacima za Kinu Scientific Americana.

Bijeg u Ameriku

Turani je pobjegao iz Kine i došao u SAD kao prva osoba iz Istočnog Turkistana koja je tražila azil u zemlji. Nastavnik fizike, živi u Sjevernoj Virdžiniji sa suprugom Gulzigrom, medicinskom sestrom, i njihovo četvero djece. On izgleda poput Afganistanca ili Pakistanca, može proći kao da je sa Bliskog istoka, sve samo ne Azijat. Većina Ujgura izgleda poput njega, ali veliki broj fotografija objavljenih u novinama u muslimanskom svijetu pokazuju ‘kineske muslimane Pekinga’ i zovu ih Ujgurima, kaže on.

U septembru 2004. godine Turani je zajedno sa prijateljima zemljacima proglasio vladu Istočnog Turkistana u egzilu u Kongresu SAD-a. Oni imaju svoj ustav, zastavu, pisani jezik, kao i grb na osnovu prethodne dvije države. Izgnanici Istočnog Turkistana uključuju Ujgure, Kirgize, Uzbeke i Tadžikistance. Narodna Republika Kina se protivi formiranju vlade Istočnog Turkistana u egzilu. Posljedice su velike i vlada SAD se brzo distancirala od vlade u nastojanju, kazavši da ih ne priznaju. “Vlada u egzilu je izjavila da je njen cilj sloboda i demokratija njenog naroda, kraj okupacije komunističke Kine. Ona je izričito nenasilna, više puta je osudila teroristička djela sponzorirana do strane El-Kaide”, piše McGuire.

Turani, čiji dom krasi ogromna fotografija njega kako grli Dalaj Lamu, kaže da Kina koristi globalni rat protiv terorizma kao izgovor za nastavak brutalne represije ujgurskih muslimana.
Dr. Haijun Ma, pripadnik kineskog naroda Hu i profesor historije u Merilendu se slaže: “Kineska kampanja borbe protiv tri zla (ekstremizma, separatizma, terorizma) počela je otprilike 1990-tih, a od tada je proširena na sprječavanje Ujgura da steknu svoju nezavisnost. Kina, koja je gledala kako SAD vodi rat u Afganistanu (također protiv terorizma) ne tako davno, je iskoristila potencijalnu prijetnju od terorizma da bi opravdala svoje akcije u Xinjiangu”.

Došlo je do razvoja u regiji, Turani se slaže, ali baš kao što su i naselja na Zapadnoj obali za Izraelce, razvoj je jedino rezervisan za etničke Han ili one koji su u skladu sa onim što kineska vlada želi. Urumki, glavni grad je naseljen etničkim Kinezima, a u pojedinim područjima samo je ostalo pet posto turkistanaca ostalo, naročito u centru grada.

Očuvanje zaboravljene historije

Turani tvrdi da se izvorno ujgursko stanovništvo smanjuje. Nema čvrstih podataka koji pokazuju da se stanovništvo smanjuje, i zapravo većina popisa pokazuje da je došlo do porasta broja stanovnika. Međutim, postotak ujgurskog stanovništva se smanjuje na osnovu zvaničnih i nezvaničnih statistika. Godine 1964. ujgursko stanovništvo sačinjavalo je 90 posto, ali kroz imigracije iz Kine, stanovništvo je približno 50-50. Muslimansko stanovništvo je pod kontrolom kroz kontrolu rađanja i prisilne abortuse, koje su islamom zabranjene ili haram. Turani kaže da ako muslimanske majke se nađu u drugom stanju, a da imaju već više od dvoje djece, oni se odvode u bolnice, pa čak i ako su devetom mjeseci trudnoće njihove bebe se sistematski ubijahz u stomacima- fizičko, socijalno, psihološko i duhovno zastrašivanje muslimanskih porodica. Mnogi Ujguri žive u siromaštvu, njihovoj djeci nisu dozvoljeno da praktikuju islam. Onima koji rade za vladu također nije dozvoljeno da prakticiraju svoju vjeru. Ovog ramazana, muslimanskim studentima i državnim službenicima je naređeno da izbjegavaju da poste. Studenti koji su pronađeni da poste su na silu hranjeni tokom dana. Mladi dječaci i muškarci su rutinski odveni sa ‘ilegalnih’ časova islama.

Dr. Ma potvrđuje tvrdnje lidera Tukistana; u intervjuu za Duke University javni forum o stipendijama on komentira da “ekonomski, Ujguri imaju malo, nemaju pristup kineskoj državnoj ekonomiji, što uključuje i državne korporacije i kvazi-vojni Xinjiang korpus za razvoj i izgradnju (čiji su članovi poljoprivrednici u mirnodopskim uslovima i vojnici za vrijeme rata). Za razliku od Han-naseljenih priobalnih područja na jugoistoku, ujgurska ekonomija u Xinjiangu je gotovo distancirana od kineske ekonomije. Pored ovoga, dogodila se velika Han imigracija [u regiji], nakon “oslobođenja” Xinjianga – nakon osnivanja Narodne Republike Kine 1949. godine.

Veliki broj vojnog i policijskog osoblja, njihovih rođaka, intelektualaca, i mladih je poslan od strane vlade u Xinjiang u različitim periodima. U novije vrijeme, Han poljoprivrednici i privrednici dolaze u Xinjiang. Budući da oni obično imaju prijateljske odnose sa Xinjiang zvaničnicima i vojskom (ili su prijatelji ili rođaci), Han poljoprivrednici i privrednici koji dolaze u Xinjiang su u mogućnosti da brzo dominiraju u ekonomskim sektorima Xinjiang-a -.od rudarstva do poljoprivrede”.

U svom uredu, Turani ima postavljen studio odakle emituje govore na Youtube-kanalima- društveni mediji i internet su pod velikom kontrolom u Kini- a on nastoji da njegov narod ne zaboravi svoje nasljeđe i njihovu historiju.

U studiju postoji kolekcija fotografija ujgurskih učenjaka, vođa. Zid je posvećen Muhammedu Ali Tevfiku, reformisti koji je izgrado 24 škole u Turanijevom gradu. Njega su ubile kineske vlasti 1937. zajedno sa njegovim sljedbenicima, uključujući i Turanijeve amidže.
Pobožni musliman sa melodičnim učenjem Kur’ana, Turani pokazuje fotografiju mladića koji je uhapšen jer je nosio tursku zastavu na svojoj majici, islamskih učenjaka u zatvoru koji su uhapšeni jer su podučavali djecu Kur’anu. ujgurske žene koje su u zatvoru jer nose hidžab.
“Zašto muslimanski svijet ne govori o nama”, pita se on. On također kaže da su veliki broj puta u kineskim medijima prikazani kineski muslimani kao Ujguri što dodatno negira njihovo postojanje.

Slučaj profesora Tohtija

Nedavno je profesor ekonomije i zagovornik prava Ujgura, Ilham Tohti, uhapšen i odveden na sud zbog ‘promoviranja separatizma (on je sada na doživotnoj robiji). Turani kaže da separatizam nije prava riječ u ovoj situaciji, jer su Ujguri okupirani.

Optužba za separatizam nosi smrtnu kaznu. Kad zapadne novine tvrde da se događa ‘nasilni separatizam “u regiji, Turani se bori da izrazi svoje nezadovoljstvo. “Mjesto je kao boca plina pod pritiskom; niko ne smije da razgovara, kamere posmatraju svaki potez. Stotine i hiljade osoba je nestalo ili su mrtvi. I mi smo nasilni separatisti?”, kaže on. Nasilje proizlazi iz represivne politike, a ne iz radikalne ideologije.

Veliki broj ujgurskih učenjaka, poput Abdulkerima Abduvalija, zatim alima, privrednika, obrazovanih ljudi je umro pod režimom i Tohti je još jedno ime na spisku ljudi koji su žrtvovali svoje živote. Prije njegovog hapšenja Ilhama Tohtija (44) su napala trojica iz tajne policajaca koji su vrištali- “Mi ćemo ubiti cijelu tvoju porodicu!” priča njegov prijatelj, u jednom članku o njegovom hapšenju u The Guardianu. Tohti je bio i blogger fokusiran na provođenje “dugo obećane autonomije Xinjiang-a; potrebe da se poštuje vladavina prava i ljudskih prava; da sve etničke grupe podjednako trebaju dijeliti plodove razvoja Kine; i da diskriminacija na osnovu regije, etničke pripadnosti ili spola mora biti eliminirana.” “Kritika i neslaganje su dobri za svaku vladu. Šta je profesor Tohti uradio da zasluži zatvor?”, pita Turani. “Svako ko ustane za svoja ljudska prava je označen kao kontra-revolucionar”, dodaje on.

Nezavisnost vs autonomija

Turani želi nezavisnost, drugi Ujguri žele autonomiju. U svakom slučaju, on smatra da se pošten referendum ne bi mogao održati u regiji u kojoj nije dozvoljeno da se dvoje ili više ljudi sastane ikakve bez sumnje i maltretiranja od strane tajne policije; gdje se radna mjesta, pasoši, putovanja, čak i džumaske hutbe pomno nadgledaju od kineske vlade. Ljudi gube svoje penzije ako odu na hadž-ako imaju dovoljno sreće da dobiju pasoš. Turanijevi rođaci su svi označeni i ne mogu putovati izvan regije, osim ako podmite službenika.

Bilo je nekih rasprava o identitetu Ujgura, posebno od Kristian Petersen, docentice na Univerzitetu Nebraska Omaha, koja je napisala studiju ko su oni bili prvobitno i kako i gdje je njihovo ime primijenjeno, ali Turani želi slobodu za sve narode Istočnog Turkistana, a ne samo za one koji se identifikuju kao Ujguri,

Turani kaže da ima podršku nekolicine kongresmena nakon godina aktivizma. S vremena na vrijeme, Turska će izazvati opresivnu politiku Kine, ali on kaže da je većina drugih muslimanskih zemalja, uključujući i susjedni Pakistan, okrenula leđa. On razumije zašto borba njegovog naroda nije prioritet za ljude drugih vjera, ali za svoju braću muslimane, Turani ima poruku: “Zar ne osjećate našu bol?”

Sjetimo se naše ujgurske braće i sestara u ovim posebnim ramazanskim dovama.

Izvor: Bošnjaci agency

Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Ujguri u Kini- Zakopavali smo Kur’an u dvorištima


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.