BiH, Evropa – Udruženje preživjelih genocida Podrinja-Srebrenica 1992.-1995. g. sa sjedištem u Švicarskoj pozdravlja osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) sa domicilom u Novom Pazaru i Sarajevu. Kao žrtve genocida mi smo bezbroj puta bolno bili konfrontirani sa nedostatkom da Bošnjaci pored Islamske zajednice nemaju ni jednu valjanu instituciju. Oni imaju samo toliko koliko im dejtonsko (ne)sveto trojstvo dopušta. Krajnje je vrijeme da izgrade vlastite institucije.
Bošnjačka intelektualna, privredna i politička elita je pozvana da punim kapacitetom podržava BANU i još druge nove institucije. One su u službi interesa bošnjačkog naroda te njegove trajne zaštite. Mi ne želimo u tom kontekstu zaboraviti Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i medjunarodnog prava koji do sada primjerno radi pri sarajevskom Univerzitetu. Kontinuitet naučnih njegovih djelatnosti mora biti garantiran.
Iz istih motiva cijenimo nedavni “Poziv bh. javnosti i međunarodnim institucijama za promjenu stanja u BiH.
Naše udruženje je sa velikim zadovoljstvom saznalo za inicijativu istaknutih javnih ličnosti koje ultimativno apeliraju da se neodrživo nefunkcionalno uređenje naše države promjeni. Mi imamo puno povjerenje u do sada obznanjene inicijatore foruma “Poziv bh. javnosti i međunarodnim institucijama za promjene stanja u BiH”. Hrabri nas rijetko viđeni sastav grupe inicijatora jer obuhvata više slojeva i kategorija našeg bh. društva kao i predstavnike manjina i svih naroda. Inicijatori predstavljaju historijsku formulu osnovnih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti naše domovine Bosne i Hercegovine.
Samo smo malo u dilemi zbog poziva međunarodnoj zajednici. Dobro je za stol okupljati sve domaće aktere u svrhu odlučivanja o jasnom konceptu funkcionalne države, države – nadamo se – koja odgovara zahtjevima modernih građanskih prava. A koja bi isto tako bila kompatibilna sa Europskom Unijom. Nakon “etničkog čišćenja” i genocida smo po dejtonskoj šabloni u vlastitoj domovini gurani u sveukupno inferiorni položaj. Zbog toga i nemamo više neko naročito povjerenje u medjunarodnu zajednicu.
Svjesni smo da je teško iz naše pozicije išta zahtijevati. Medjutim, mi nećemo za uvijek ostati inferiorni. Do sada pišu nam sudbinu sile koje to – normalno – uvijek odlučno demantiraju. Strani tutori nam nameću navodnu potrebu da više ne spomenimo dvojnu vojnu agresiju Srbije i Hrvatske kao i embargo na naše naoružavanje. Žele da prešutimo genocid nad nama i sve njegove kobne posljedice.
Nameću nam da prihvaćamo ahistorijsku novu tvorevinu jedne Republike Srpske u BiH dok u stvari dobro znaju da ona prije svega počiva na brutalnom pravu jačih, na najtežim oblicima zločina protiv čovječnosti i na genocidu koji je višestruko medjunarodnopravno dokazan. Vojska i policija Republike Srpske su potvrdjeni kao počinioci genocida.
Postoji međunarodna Konvencija o sprječavanu i kažnjavanju genocida, a taj genocid nije ni spriječen kad je to bilo moguće niti je poslije rata kažnjen odnosno nisu njegovi efekti sklonjeni ili, makar, ublaženi. Aminovanje dominantnog političkog položaja Republike Srpske u dejtonskoj implementaciji novog poretka u BiH dijeli kao vid nagrade za agresiju i počinjene zločine. Faktički imamo etnički veto Srba u našoj zemlji u svim bitnim, nazovi, demokratskim procesima. Niko ne može od Bošnjaka zatražiti kolektivnu amneziju u pogledu na ove porazne činjenice.
Mi apeliramo na inicijativni odbor da pokrene realizaciju svojih ciljeva
sa političkim aktivnostima – uključujući i patriote u dijaspori
Inferiorni položaj Bošnjaka odslika se takodjer u uobičajenom medjunarodnom govoru. Neprestano nas propagandno izjednačavaju sa srpskim i hrvatskim snagama, čak u bolnim trenucima kad je više nego očito kako blokiraju razvoj i izgradnju funkcionalne zajedničke države. Vječito ponavljaju i prigovaraju nama žrtvama nedostatak političke volje za napretkom ka jačoj državi. Kao da smo mi bitni kočničari, mi koji najviše patimo od krupnih nedostataka u dejtonskom uredjenju.
Mi nećemo nikada pristati na tu propagandu čija suština je usmjerena protiv nas. Mi vidimo u inicijatorima Poziva koji je u pitanju jačanje borbe protiv ovoga novoga zla. Iako medjunarodni predstavnici i dalje sa svim mogućim pritiscima insistiraju na tom njihovom govoru izjednačavanja i javnost izvan BiH se rado na njega poziva –kod nas i naših ličnosti taj lažni govor sve teže prolazi.
Šta je nama General Jovan Divjak?
Mi želimo ući u euro-atlantske integracije. Mi težimo za Europskom Unijom. Ali nećemo tamo u svojstvu pacijenta koji smo – žalosno je reći – postali. A bez dvojbi, mi nećemo tamo za cijenu nametnute kolektivne amnezije i da više ne insistiramo na provodjenje medjunarodne Konvencije o genocidu.
Mi se nadamo da će inicijatori foruma “Poziv bh. javnosti i medjunarodnim institucijama za promjene stanja u BiH” izgraditi svoje kapacitete u društveni pokret koji je u stanju pretvoriti svoje stavove u političke zahtjeve i akcije i nas u široj dijaspori priključiti.
Dalje se nadamo da će se novi forum takodjer punom snagom zauzimati u konkretnim slučajevima očite nepravde koja ide na našu štetu. Prije svega mislimo tu na generala Jovana Divjaka koji je još uvijek zatečen u Austriji, a BiH kao da nije u stanju da ga brani od srpskih agresora. Jovan Divjak nije zaslužio da bude simbol zločinima implementirane nemoći i simbol inferiornog položaja nas u našoj domovini, kaže se u Apelu podrške BANU koji su potpisali Omer Delić, predsjednik i Tobias Wernle-Matić, sekretar i 511 potpisnika ovoga apela prilikom komemorativnog Marša mira koji je u Nešatelu (Neuchâtel, Švicarska) obilježavao 16. godišnicu genocida u Podrinju pod naslovom “Srebrenica 1995 – 2011”
Izvor: Bosnjaci.net
