Ucitelj kao profesija

Sta treba znati o nasem poslu…

Posao učitelja je da obrazuje i vaspitava djecu od navršene sedme godine do desete godine, kada prelaze na viši stepen osnovnog obrazovanja. Uloga učitelja je veoma bitna jer on predaje sve predmete u toku prve četiri godine osnovno školskog sistema.

Osnovna uloga učitelja je da pruža informacije, iskustva i nova saznanja djeci, kao i da utiče na njihovo usavršavanje vještina, kako intelektualnih, tako i kognitivnih i da izgrađuje pozitivan sistem vrijednosti kod djece, znači da je osnovna uloga učitelja da vodi brigu o cjelokupnom procesu učenja kod djece.

Rad učitelja se zasniva na propisanom planu i programu Ministarstva prosvjete koji se donosi na godišnjem nivou.

Svakako, učitelji mogu svoj nastavni program prilagođavati potrebama svojih đaka, u čemu mu mogu biti od pomoći pedagozi, psiholozi i drugi učitelji kako bi zajedno stvorili prigodne uslove za rad. U novije vrijeme, razvojem tehnikei tehnologije, mnogi učitelji se koriste i pomoćnim sredstvima za rad, kao što su projektori, računari, DVD/CD…

Učitelji moraju imati usku saradnju i sa roditeljima djece, kako bi mogli zajedno pratiti tok razvoja svakog djeteta individualno. Svaki učitelj mora voditi i evidenciju o razvoju svakog djeteta kako bi mogao odrediti da li postoje neke promjene, kako u pozitivnom, tako i u negativnom pravcu i kako bi pravovremeno mogao odreagovati, ali takođe uzsaradnju sa roditeljima.

Pored školskih aktivnosti, učitelji mogu organizovati van nastavne aktivnosti, poput ekskurzija, izleta, priredbi,takmičenja, obilazaka pozorišta, muzeja, javnih institucija, uz mogućnost saradnje sa roditeljima ili drugim učiteljima.

Rad učitelja se pretežno odvija u učionici prilagođenoj propisanim vrijednostima i potrebama djece, dok je radno vrijeme propisano Zakonom o osnovnoškolskom obrazovanju. Neke škole poseduju i posebne kabinete zaobavljanje aktivnosti poput likovnog ili muzičkog vaspitanja, a često i kabinete sa računarima.

Rad učitelja se obavlja u dvije smjene – prepodnevnoj i popodnevnoj, koje se raspoređuju u zavisnosti od škole. U neposrednoj nastavi učitelji provode 18 do 24 časova nedeljno, dok mnogo vremena provode pripremajući nastavu ili u van nastavnim aktivnostima, što zapravo dovodi do rada van školske ustanove.

Rad učitelja ne zahtjeva preterane fizičke napore, mada psihički je neprestano angažovan, kako tokom nastave, tako i van nastave dok se priprema za nju. U skladu sa tim naporima, učitelji imaju dnevne i nedeljne pauze, kao i godišnje odmore u toku kolskih raspusta i državnih praznika.

Od učitelja se prije svega očekuje sposobnost da pomogne djeci da nauče određeno gradvo u pravom smjeru i sa očekivanim rezultatima. Njima je povereno obrazovanje i vaspitanje djece i neprestano trebaju biti usmereni ka tome pružajući djeci pozitivne primjere kako iz samog gradiva, tako i iz realnog svijeta svojim ponašanjem.

On neprestano radi sa većim brojem djece i treba da bude usmjeren ka razvoju sve djece podjednako, što umnogome zavisi od njegove intelektualne i emocionalne zrelosti. Za to je prije svega potrebna želja za rad sa  djecom, ljubav prema djeci i spremnost da se prenesu sopstvena znanja. Potrebno je da posjeduje stvaralačke sposobnosti.

Licnost ucitelja

Ako se osvrnemo na svoje djetinjstvo seticemo se ucitelja I nastavnika od kojih smo najvise naucili. To su, verovatno, licnosti koje su svojom pozitivnoscu I toplinom ostavile traga u nasem sjecanju.

Ucitelji smo svi mi uz koje dijete raste-roditelji, vaspitaci i nastavnici I ova uloga ne podrazumeva samo vaspitanje I obrazovanje. Kao ucitelji na dijete ostavljamo pecat sopstvene licnosti koji snazno utice na djecji razvoj. Savremena psihologija donosi nove zakljucke o faktorima koji opredeljuju covjecji zivotni put I stavlja uticaj sredine u kojoj dijete raste iznad genetskog nasledja I rodjenjem donete konstitucije. Time se odgovornost koju nosimo mi koji rastemo djjecu uvelicava, a rad ne sebi postavlja kao neminovnost.

Trebamo biti svjesni da za sobom ostavljamo tragove u prostoru I na ljudima, kako dobre, sjajne, tako I lose, tamne. Zato je vazno raditi na sopstvenim mislima I osjecanjima. Ljudi neprestani izmedju sebe razmenjuju ove vibracije . Sjetite se kako se osjecate posle nekog vremena provedenog sa tuznom ili besnom osobom.Sva negacija se utisnula u vas, osjecate se lose, ili ste je cak prebacili na fizicki nivo i osjecate mucninu, glavobolju ili slicno. Treba se zapitati kakvim vibracijama u toku dana izlazemo dijete. Kada boravi u sredini punoj ljubavi, razumevanja, paznje I radosti, akumulira I zraci isto. I suprotno tome. Znajuci ovo, zamislite koliko je vazno biti pazljiv u profesiji vaspitaca, ucitelja I nastavnika. Kada se osecate bolesni, nervozni Ili lose volje ne doticite druge, pogotovo ne djecu. Ako ne uspjevate da snagom volje pobedjujete svoja negativna stanja, postenije je skloniti se.

Sve dok ne osvestimo svoje slabosti I ne poradimo na njima u opasnosti smo da ih saljemo djetetu, a nase rijeci ce biti mocne I dobrotvorne tek kada budemo ovladali svojim mislima I osjecanjima.

Pre nego sto sebi damo pravo da obrazujemo druge moramo osvestiti motiv koji nas je naveo da se posvetimo profesiji ucitelja. Ucitelj, kao I lekar, ciji je motiv podrska egu ili novac, za sobom ostavlja lose rezultate koji mu se, po zakonima prirode, kao bumerang vracaju kroz zivot. Najjaci motiv mora biti ljubav prema ulozi u koju se postavljamo.

Biti dobar pedagog znaci , prije svega, prepoznati sta se desava u glavi I srcu djeteta.Tek kada uspjemo da prepoznamo dusu djeteta uspecemo da vidimo dragocenost njegovog bica koja je iznad svake situacije, spoljnjeg izgleda, vaspitanja, obrazovanja I materijalnog statusa.

Uspostavljeni kriterijumi za pravdu nas mogu odvuci u nedoumice I lazna rijesenja za neke situacije. Izlaz iz situacije se trazi iznad pravde, u principima dobrote I velikodusnosti. Pokusajte da na zasluzenu djecju kaznu umjesto ocjenom, prekorom ili sankcijom odgovorite velikodusnoscu I uvericete se u trenutni efekat. Ponavljajuci ovaj sistem utemeljujete kod djeteta pozitivan nacin ponasanja I svojim primerom mu gradite dragocene osobine.

Ne prekorevajte dijete kada ste vi besni jer saljete poruku mrznje umjesto pravde.

Kada se odlucite za prekor, vodite racuna o svom pogledu jer ono sto dijete procita u njemu jace je I od rijeci I od samara.

Vladajte svojim mislima I osjecanjima jer ce samo tada vase rijeci biti blagotvorne. Kritike I prekori upuceni u momentu sopstvenog rastrojstva nemaju nikakve veze sa djetetovim ponasanjem vec sa nasim licnim nezadovoljstvom ili besom. Osvjeta za djecje ponasanje je praistorijski metod koji ne donosi rjesenje vec pojacava negativnosti

Svaki problem mozemo trajno rijesiti samo dobrotom I ljubavlju. Ne postoji drugi nacin, koliko god nam se cinilo da kritika i kazna djeluju efikasno. Razlicite situacije I razlicita djeca traze razlicite kljuceve za komunikaciju, ali postoji jedan univerzalni koji otvara sva vrata, a to je ljubav I iskreni osmeh.

Ucenci druge se ne smemo uzivljavati u ulogu prosvetitelja I zaboravljati da smo, prije svega, I sami ucenici I da samo neprestanim radom na sebi sticemo bozansko pravo obavljanja ove uzvisene duznosti.

Profesor razredne nastave

Bahrija-Bake Sijaric