Ubijanje bošnjačke elite

56
6

Historijat strijeljanja na Hadžetu

Žrtve genocida na Hadžetu uglavnom su ubijane tajno, noću. Pred vratima njihovih kuća pojavila bi se “crna trojka” i odvodila ih i streljala po kratkom postupku. Sve, osim Aćif- efendije i Ahmeta Dace. Njih su streljali javno. 

 Ne znam da li treba iznova tugovati tugu koja je neopisivo velika, ljutiti se zbog šutnje o zlu koja je bila neoprostivo duga, ili pak imati prava na tračak osmjeha zbog toga što je došao dan kada se može otvoreno govoriti i pisati o genocidu na Hadžetu.

Imamo pravo i na bol i na ljutnju, no treba biti zahvalan Bogu dragom, našim institucijama, Islamskoj zajednici, BKZ-u, ljudima koji ih predvode što su imali svijesti i hrabrosti da budu prvi koji će progovoriti na ovu temu, na ovaj način.

Ovaj tekst ne pretenduje da odgovori na sva pitanja o ovom događaju, već da bude početak velikog posla za sve časne ljude dobre volje, od kojih očekujemo da se u narednom periodu uključe i daju doprinos kako bi se rasvijetlile sve okolnosti koje su dovele do ovog strašnog zločina protiv čovjeka, jednog naroda, samo zato što je bio druge vjere, što su bili muslimani.

Bit će svakako i onih koji će reći da je genocid teška kvalifikacija. Odgovaramo da bi bili najsretniji da se Hadžet nije ni desio, ali obzirom da jeste i da su posljedice strašne, imamo pravo i obavezu događaje nazvati pravim imenom.

Bošnjaci i Drugi svjetski rat

Bošnjacima je spočitavano da su bili na „pogrešnoj strani tokom Drugog svjetskog rata“ i da su „platili cijenu svog izbora“, zaboravljajući činjenicu da nije imalo veće kvislinške vlasti od Nedićeve Srbije. Iz tog razloga, potrebno je razjasniti nekoliko veoma bitnih momenata za taj period, kao što su: odnos Bošnjaka prema Nijemcima i fašizmu, odnos prema partizanskom i četničkom pokretu te odnos Bošnjaka i Albanaca.

Odnos Bošnjaka spram Nijemaca i fašizma

Miladin Popović, delegat Centralnog komiteta za Kosmet, obraćajući se 1946. godine na jednom „partijskom skupu“ u Kosovskoj Mitrovici je kazao: „Albanci su za vrijeme stare Jugoslavije bili ugnjetavani, ekonomski pljačkani, duhovno negirani, pa čak i fizički istrjebljivani i nemojte da se čudite što su oni rado dočekali Nijemce, jer su za njih bili kao oslobodioci od one bivše vlasti.“ Ista tvrdnja se može primijeniti i na Bošnjake. To svakako nije značilo slaganje sa ideologijom nacističke Njemačke. Naprotiv!

Bošnjaci su prvi, okupljeni oko Islamske zajednice, javno osudili zločine nacista nad Jevrejima, Srbima i ostalim narodima. U tom smislu, poznate su Sarajevska, Mostarska, Banjalučka, Tuzlanska i druge deklaracije. Nikada nije usvojena niti jedna deklaracija o osudi zločina nad muslimanima tog perioda od strane pripadnika onih u čije ime je počinjen zločin. Godine 1942. bošnjački prvaci izražavaju javni protest protiv hapšenja Jevreja iz novopazarskog kraja, uputivši pritom delegaciju u sjedište Gestapoa.

 

HADZET

 

Odnos Bošnjaka prema partizanskom i četničkom pokretu

O tome kakva je priroda odnosa između Muslimanske milicije i partizanskog pokreta vidi se na osnovu nekoliko dokumenata iz tog perioda. U izvještajima Oblasnog komiteta KPJ za Sandžak ističe se: “Muslimanski vođe iz Komarana u nekoliko mahova su pisali našim štabovima da nemaju nikakvih neprijateljskih namjera prema partizanima, a da daju besu dok i jedan njihov čovjek traje neće dozvoliti da četnička noga prekorači na njihovu teritoriju.“ Postoji sličan dokument vezan i za Sjenicu.

Odnos Bošnjaka i Albanaca i uloga Aćif-efendije u odbrani Novog Pazara

Bošnjaci i Albanci su dva bratska naroda. Pored vjere, spaja ih i istovjetna životna sudbina. Stoga je bilo i jeste prirodno da su kroz historiju bivali upućeni jedni na druge. Veoma je bitno kazati da Albanci, Bošnjaci Sandžaka, kao i pripadnici turskog naroda u Makedoniji, između dva svjetska rata politički usko sarađuju kroz zajedničku partiju Džemijet el-islami. O saradnji Bošnjaka i Albanaca u odbrani Novog Pazara piše i rahmetli Ejub Mušović:

„Krajem 1941. Aćif-efendija organizuje odbranu Pazara od napada četnika. Četnička taktika je bila da Sandžak pritisnu sa svih strana, prvo iz pravca istočne Bosne, zatim iz pravca Crne Gore, a sa srbijanske strane iz pravca Ivanjice i Raške. Cilj je bio zauzeti Novi Pazar, a njegovo stanovništvo pobiti i protjerati. Međutim, događaji su pokazali da je najžešći otpor pružilo baš stanovništvo Novog Pazara, potpomognuto jedinicama sa Pešteri i jedinicama kosovskih Albanaca koje je predvodio Šaban Poluža, koji u Novi Pazar dolaze na poziv Aćif-efendije.“

Neutemeljena je tvrdnja da je cijena te pomoći bila albanizacija Bošnjaka, ali je sasvim osnovana da braći Albancima dugujemo puno.

 

HADZET1

 

„Oslobođenje“ ili nastavak etničkog čišćenja

I pored činjenice da Bošnjaci aktivno sudjeluju u partizanskom pokretu, ginući za ideale „nove države“, da je Sandžak najsigurnija baza partizanima, do te mjere da 1943. godine Josip Broz Tito ozbiljno razmišlja da sjedište Predsjedništva AVNOJ-a premjesti u Sandžak, u Berane, prosrpski i procrnogorski kadrovi rade na ukidanju autonomije Sandžaka. Put ka tom cilju trasiran je surovom likvidacijom Rifata Burdžovića Trša, a okončan 29. marta 1945. godine formalnim gašenjem ZAVNOS-a. Da bi bili sigurni da neće biti otpora ovoj nezakonitoj odluci nakon ulaska komunista u Novi Pazar, počinju masovne likvidacije bošnjačkih prvaka i elite, koje traju od 28. novembra 1944. godine, pa sve do početka 1946.

 

HADZET2

 

Dugogodišnji činovnik komunističkog režima, tada član SKOJ-a, Ramiz Crnišanin, u Tijesnoj čaršiji, u kojoj pravda mnoga zlodjela komunista: skidanje mahrame, otimanje vakufa…, o zločinima na Hadžetu, između ostalog, kaže: „Dok sam ležao bolestan, noću sam slušao pucnje koji su dolazili sa Hadžeta. To su vršena strijeljanja narodnih neprijatelja… odluke o životu i smrti donosili su pojedinci. Naročito je bio ozloglašen Đorđe Ostojić (Peruničić), major OZN-e…, a nije izgleda bila čista ni savjest Voje Lekovića, jer me je u više navrata pitao da oni nisu možda tada pretjerali sa tim egzekucijama?“

Omer Turković, u knjizi Pazarski šehidi, piše o tajnom sastanku vrha partizanske vlasti u Novom Pazaru, neposredno pred početak likvidacija: Sastanak je otvorio Voja Leković riječima: „Drugovi, ja sam zadužen ispred Oblasnog komiteta da objasnim naredbu koja je prispjela iz Centralnog komiteta. Da biste me bolje razumjeli“ – nastavio je Leković – „reći ću vam da grad u kom se nalazimo nije na Bosforu, ali je oduvijek bio Mali Stambol. Ne samo po arhitekturi, džamijama…, već naročito po vjeri i načinu života koji se ne razlikuju od onog u bilo kom turskom gradu… Pitam vas, drugovi, kako ćemo izgraditi besklasno društvo na takvim temeljima? Moje mišljenje je nikako… Da bismo to postigli, mi moramo svaku stopu naše zemlje očistiti od korova i nazadnih elemenata.… Likvidaciju narodnih neprijatelja ćete obavljati tajno, noću ili u ranu zoru, na onom polju na kraju grada koje se zove Hadžet, gdje su padale savezničke bombe.“

Isti autor navodi da je na Hadžetu ubijeno 1.639 ljudi, mada ostavlja mogućnost da je ta brojka vjerovatno veća, preko 2.000, jer je bilo i drugih lokacija, manjih, na kojima su također vršena strijeljanja.

Muhamed Abdagić, poznati sandžački intelektualac i disident, učesnik NOP-a, govori o specifičnostima ovog zločina i počiniocima: ”Samo u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici, nakon rata, četnički „partizani“ su strijeljali preko 500 najuglednijih muslimana – trgovaca. Oko Novog Pazara postoje mnoga strelišta, što je neoprostivo. Ja sam bio mišljenja da se četnički „partizani“ odvoje u posebnu jedinicu kojom bi rukovodio i komandovao neki dokazani idejni partijski komesar. Šta se desilo? U startu je progovorio nacionalni, idejni, pa i vjerski revanšizam. Ostali smo „preko noći“ bez najuglednijih ljudi iz našeg Sandžaka. Među strijeljanim bilo je dosta intelektualaca.

O nedjelima koja su počinjena poslije 1945. kada je završen rat u Sandžaku, pisao je Husnija H. Čengić u Muslimanskom glasu 5. jula 1991. godine: „Na Hadžetu u Novom Pazaru ubijen je veliki broj šehida, ljudi koji su nedužno platili ceh zato što su se borili protiv četnika…

 

HADZET 4

 

 Hapšenje, suđenje i javno strijeljanje Aćif-efendije i Ahmeta Dace

Optužnica

Kako se ne bi bavili cijelim tekstom optužnice, želim se fokusirati na najzanimljivije detalje:

Navodna optužnica teretila je Aćif-efendiju, Ahmeta Dacu, hfz. Ramiza Paljevca i druge da su „radeći svim silama nastojali Srez deževski, štavički i sjenički, pretežno nastanjenim muslimanskim življem, pripojiti velikoj fašističkoj Albaniji, da su uz podršku još mnogih muslimana iz Novog Pazara pozvali u pomoć fašističku albansku miliciju pod izgovorom da se bori protiv četnika i pomoću nje izveli raseljavanje, paljevinu, pljačku i pokolj pravoslavnog življa u Srezu deževskom 1941. godine; …Da su održavali najprisnije veze i saradnju sa izdajnicima srpskog naroda Milanom Nedićem i Dražom Mihajlovićem…“

Na osnovu već kazanog, suvišno je govoriti o kakvoj optužnici i kakvim dokazima se radi, kao i o tome na koji način su do njih dolazili.

Jedan od optuženih i ubijenih na Hadžetu, predsjednik Vojkovačke općine sa sjedištem u Lukarima, Hamdo Saračević, ubijen je zbog toga što je, prisiljen od strane Nijemaca, prisustvovao strijeljanju dvojice komunista, iako očevici tog događaja kažu da je uporno insistirao da nije upoznat ni sa kakvom navodnom krivicom tih ljudi. Arif Torbić iz Novog Pazara, ugledni trgovac i poslovni saradnik Aćif-efendije, prvo je strijeljan na Hadžetu, a poslije proglašen narodnim neprijateljem, kako stoji u presudi o rehabilitaciji Okružnog suda u Novom Pazaru iz 2008. godine.

Javno strijeljanje

 

HADZET3

 

HADZET5

Žrtve genocida na Hadžetu uglavnom su ubijane tajno, noću. Pred vratima njihovih kuća pojavila bi se „crna trojka“ i odvodila ih i strijeljala po kratkom postupku. Sve, osim Aćif-efendije i Ahmeta Dace. Njih su strijeljali javno. Autentično svjedočenje o javnom pogubljenju dvojice najuglednijih pazarskih političara ostavili su brojni očevici tog teškog zločina. Jedan od njih, Jusuf Poplata, rođeni Pazarac, koji živi u Turskoj, priča svoju priču iz tih dana: „Sjećam se kao danas“ počinje Jusuf svoje svjedočenjekroz čaršiju je prostrujala vijest da će sutradan (21. januara) na Hadžetu strijeljati Aćif-efendiju i Ahmeta Dacu. Ja sam u to vrijeme, kao petnaestogodišnjak, bio u Partizanskoj miliciji. Iz znatiželje sam na Hadžet pošao sa mojim prijateljem Medom Rožajcem. Snijeg je bio napadao do koljena. Narod se bio iskupio na hadžetsku livadu koja se nalazila sa druge strane današnje Bolnice. Tu je nekada bilo igralište. Na livadi je bilo, pored narodne mase, i oko 300 vojnika. Oni su bili postrojeni naspram nas. Svi smo gledali u pravcu gradskog zatvora odakle je trebalo da dođu Aćif i Ahmet. Nije prošlo mnogo kada su se pojavili sa vezanim rukama i nogama. Vojnici su ih priveli do telefonskih bandera i tu ih vezali lancima sa rukama otpozadi. Pala je komanda da se pristupi strijeljanju. Desetak vojnika je izašlo ispred njih. Partizanski oficir je izdao naređenje da se strijeljaju. Odjeknuli su pucnji i obojica su klonula glavom. Doktor Benčan, Slovenac koji je radio u Pazaru, trebao je da konstatuje njihovu smrt. Opipao je puls obojici i pokazao da je Ahmet Daca još živ, jer mu je srce još uvijek pulsiralo. Jedno partizanče, nije imalo više od četrnaest godina, prišlo je, skinulo s ramena njemački automat i pucalo u Ahmetovu glavu. Iz raznijete glave poprskala je krv na sve strane. Poslije toga su im poskidali opanke, vunjene čarape, satove i kapute. Naređeno nam je da se raziđemo. Šta je poslije bilo sa njihovim tijelima, niko ne zna.“

 

HADZET6

 Hadžet i Bošnjaci danas

Bošnjaci su odlučni da stave tačku na šutnju o Hadžetu i svim drugim „hadžetima“. Molimo sve one koji imaju bilo kakve informacije o ovom zločinu, koji su svjedoci tog vremena, da se jave, da slobodno progovore, ili da napišu, da nam daju ono što je već napisano, pa ćemo mi govoriti umjesto njih. Činimo to zbog žrtava, njihovih porodica, ali i zbog naše sadašnjosti i budućnosti naše djece.

Ovo pitanje je jedno od najvažnijih pitanja koje se tiče svih Bošnjaka ponaosob. Ono nije dnevno političko već nacionalno pitanje od krucijalnog značaja.

Nažalost, do sada smo imali jednu mlaku inicijativu bivšeg rukovodstva BNVS-a, koje je najavilo proces rehabilitacije Aćif-efendije, ali se na tome stalo i nije dalje poodmaklo. S druge strane, čelni ljudi Gradske uprave načinili su sramni akt nasilja nad emocijama Bošnjaka u vezi sa Hadžetom, pokušavajući zabetonirati istinu o šehidima Hadžeta na način kako su to činili njihovi beogradski mentori po Batajnici. U tom smislu, hrabri odluka Mešihata Islamske zajednice u Srbiji da se na lokaciji Vakuf „Mearif“ na Hadžetu izgradi Memorijalni centar posvećen šehidima Hadžeta, kao i to da se 4. septembar obilježava kao Dan šehida Hadžeta.

Zahtijevamo od državnih ograna da omoguće pravedne procese rehabilitacije žrtava Hadžeta, da uvrste ovaj događaj u udžbenike historije te izvrše plaćanje nadoknade potomcima žrtava i povraćaj njihove imovine oduzete od strane njihovih dželata.

Kao narod koji je preživio jedanaest genocida, imamo osjećaj straha da ponovo ne budemo izloženi istoj zločinačkoj politici. Posebno smo uznemireni zbog agresivne političke i medijske kampanje koja za posljedicu ima revidiranje historije, gdje se planeri i počinioci genocida nad Bošnjacima nastoje rehabilitovati, kao što je nedavno učinjeno sa Dražom Mihajlovićem. U tom kontekstu za svaku osudu je podizanje spomenika četničkom zločincu Vuku Kalaitu nedaleko od Nove Varoši.

Bošnjaci su odlučni u namjeri da uče vlastitu historiju iz autentičnih, nepristrasnih izvora, lišenih obmana i predrasuda, da saznaju istinu o svojoj prošlosti ma koliko ona bila bolna, ne da bi se nekom svetili, već da poruče i sebi i onima oko sebe da više nikada neće dozvoliti da budu jeftine žrtve tuđih projekata i sopstvenog izbora, čineći dovu da ovim prostorom trajno zavlada mir i tolerancija te da niko i nikada ne doživi Hadžet zbog vlastitog opredjeljenja.

 

HADZET7

(Glas islama 268, strana 10, Autor:  Dr. Admir Muratović, Analitika )


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

56 KOMENTARI

  1. Moram da priznam da mi je poseban ugodjaj bio dok sam citala kako su pogubljeni Acif efendi i druzina, jos da je dat opis kako su partizani u seher Banja Luci streljali hodzu Sulejmana Pacariza ugodjaj bi bio kompletan.Nadam se da ce i njihovove danasnje naslednike stici ruka pravde…

    0

    0
    • Jeste cedo moje ljubim ti milicu. A zamisli cica drazu streljali i polili nekim krecom tako da su mu se kosti u psece pretvorile. A i od njih Homen na Adi Ciganliji pronadje samo psecu trticu!

      0

      0
      • Jeste, ne kazem, Partizani nisu imali milosti ni prema kome ko je bio prepreka stvaranju njihovog sveta. Ali opet Drazu su streljali kao Genrala, Ministra vojnog, coveka koji je dobio najvise Americko, Francusko, Cesko… odlikovanje. A ove vase arnautske bandite stu streljali kao pse… Po cemu je arnaut Acif poznat-po tome sto je podrucije pod njegovom fasistickom upravom bilo jedino mesto u Evropi u kojem je revitalizovan Feudalizam ?? Ha ha i danas takvog velicate, sto je jos jedan dokaz da se od krajnje zaostalosti nikada necete izleciti. Zato su vas Turci i nazvali Bosacima.

        0

        0
      • Tako je cedo moje! Streljali ga uz sve vojne pocasti, uz intoniranje himne i cecinu pesmu ja sam cvetak zanovetak, ali orden svetoga save kojim ga je odlikovao kralj okacise mu zlotvori o sramotu. Kad ga je sveti sava ugledao sigurno je pomislio da se radi o ponudi!

        0

        0
      • zapravo turci su ih nazvali bosnikalu ,basnikalu,pa onda balije… bosnjaci su nesto sasvim drugo…molim sve da procitaju radove uvazenog prof. šerba rastodera on je to fino objasnio 🙂

        0

        0
      • Tako je dicni junace!
        Nego mnogo hvale ovu Milijanu ti, pa je malo prosledi cici, ili jos bolje dodji ti licno da te blagoslovim svetom vodicom!

        0

        0
    • Ljudsko bice se ne ponasa zivotinjski milica kosovic je dno dna nju treba skinuti golu i pustiti je pavijanima pavijani ce se seksualno zadovoljiti i 9 mesecno potom nova milica poturica

      0

      0
  2. ovde samo vlaščad komentare daju. nikakve veze nema kako se naziva ubijanje nedužnih ljudi, kazna vas stiže polako…ali nama je samo bitno da znamo i ne zaboravimo…s vlahom nikad nemoš rahat bit…

    0

    0
    • Alo leptire opet si sisao maslačak a lepo ti je doktor rekao da to ne radiš.Ako Srbe računaš u Vlahe onda moraš znati da su Vlasi širok pojam i da sa Vlasima Srba ima još više,a ti bolje snimi želudac jer ćeš zbog nervoze ostati bez njega pa posle treba Srbin Doktor da te leči,kao i ove ozračene Albance koji svaki dan dolaze u Beograd.

      0

      0
    • Da, nas stize kazna a vidim da i vas Bosnjaka krenulo strasno, Odlicno zivite, imate svoju nacionalnu drzavu, prepuni ste para, svi vas vole u Evropi -jednom recju super vam je.

      0

      0
  3. Na ovakav tekst vredi odgovoriti.Nemci su umarširali 17 aprila u Novi Pazar dočekani oduševljeno od lokalnih Muslimana.Na sastanku nemačke Krajs komande sa Musimanima i Albancima vlast je data na upravu kvislingu Aćif-efendiji a Novi Pazar je ostao u nedićevoj Srbiji iako su Albanci tražili da se pripoji Velikoj Albaniji.Ljuti zbog toga Albanci su tražili i dobili da pečati svih institucija pored srpskog budu i na albanskom jeziku.Sedmog oktobra 1941 u Pazar su ušle grupe od 500 Šiptara s Kosova i 100 balija s Peštera koji su predhodno popalili srpska sela u Ibarskom Kolašinu 27-30 septembra.Uporedo sa muslimanskim i albanskim počinju da se formiraju i četnički odredi.Sve ostalo je istorija svima su sudili komunisti koji ne znaju ni za veru ni za naciju i neka su.

    0

    0
  4. Acif je bio Albanac, nosilac Hitlerovog ordena za zasluge sluzenju nacizmu, a Drazu su posthumno odlikovali predsednici Francuske De Gol, i predsednik USA za zasluge u borbi protiv nacizma, i to 1946. godine, a 1943 u Holivudu je o Drazi snimljen film gde je prikazan kao heroj gerilskog pokreta otpora nacizmu. Bolje to malo proucite, a ne da velicate albanske naciste i zlocince iz 2. sv. rata.

    0

    0
  5. Clanak je toliko pun neistina i poluistina, da je iluzorno i pricati o tome.
    Cak i da je streljano 2000 Bosnjaka a nije i cak da vecina njih nisu bili saradnici nacista, a jesu, ubistvo 2000 ljudi u ratu nikako ne moze biti genocid jer su onda Jevreji,Rusi Poljaci, Srbi (2700 streljanih djaka u Kragujevcu)… svaki dan dozivljavali genocid, jer su svaki dan ubijeni na hiljade.
    Jel ima iko da je cuo da je neki srpski istoricar, javna licnost ili bilo ko izjavio da su Nemci u Kragujevcu napravili genocid?
    Izgleda da mnogi Bosnjaci imaju fetis prema reci genocid pa je koriste svuda i u svakoj prilici. To stvarno vec postoje smesno.

    0

    0
    • Dragi gospodine i u Kragujevcu se desio
      genocid i u mnogi drugim gradovima i nad
      Srbima i nad Muslimanima i na mnogim drugima
      Svako streljanje je sistemasko ubijanje to znaci
      genocid jer na Hadzetu i Kragujvcu sistemaski ubijani

      0

      0
      • Hajde onda da izbacimo pojam ratnog zlocina i da svako ubistvo civila proglasimo genocidom.
        To je najbolji nacin da se pojam genocida totalno obesmisli i pretvori u sprdnju.

        0

        0
      • Zlocin genocida je plansko i sistematsko unistavanje citavih naroda onako kako su tu srbi cinili – planski prema memorandumu sanu i sistematski koristeci sve drzavne kapacitete!

        0

        0
      • Za Sina Peruna ti si stvarno bolesta
        nema veze na koju je stranu ili kave je boje
        ili vere svako sistemasko ubijanje je genocid
        a to se desilio svako ima pravo na svoje misljene
        i svako ima pravo da bude na bilio kojoj strani dalije bijo komunista
        ili fasista cetnik ili ustasa svako ima pra da misli da je njegova srana
        prava i da se bori na toj strani ali nema prava izvoditi deci porodice
        i ubijati nenaoruzane bolesne ili citave porodice

        0

        0
      • Za Nedica mislim isto sto i ti, a Jevreje volim i postujem taj narod. Oni su nam uvek bili prijatelji, i delili nasu sudbinu.

        0

        0
      • Ma znam ja da Jevreje “mLogo volite”, ali ste bukvalno shvatili izreku ko se voli taj se bije pa ste ih do 1942. pokokali do zadnjeg u Srbiji i proglasili prvu Judenfrei drzavu u Evropi!

        0

        0
      • Jevreje nisu istrebljivali Srbi, vec Nemci, ustase i Acifova milicija iz “Sandzaka”. Srbi su ih krili i spasavali. Procitaj malo sta o tome pisu izraelski istoricari. Idi tamo i crtaj kukaste krstove na Acifovoj spomen ploci potomce nacistickih koljaca

        0

        0
      • To su ratni zlocini. Prouci malo materiju, ako se ubije 5,10, ili 20 familija pa i na hiljade ljudi,to ne mora biti genocid. Procitaj ti to malo oko genocida, sta je mens rea tj specificna namera prilikom cinjena zlocina.Mozda ti tad bude jasnije gde gresis.

        0

        0
      • Loki, streljanje ucenika kragujevacke gimnazije, i streljanje ratnih zlocinaca koji su sistematski zatirali srpska sela po Staroj Raski nikada ne moze biti isto. To je vredjanje nevinih zrtava masakra u Sumaricama.

        0

        0
      • Perun

        To je posebna prica. Partizani nisu streljali decu vec one kojima je Himler delio gvozdene krstove za zasluge u trecem Rajhu.

        0

        0
      • Kad vas streljaju Nemci,to nije zlocin,kad partizani streljaju nase kvinslinge,to je genocid,koji bese po redu…

        0

        0
      • E, Hugo, to sto si sada napisao je cist nacizam. Vidi se da ste ustsko cvijece. Sram te bilo na komentaru u ime svih streljanih u Sumaricama.

        0

        0
      • Vama devedesetih nije falila dlaka s glave u Srbiji. Uvek sam se pitao otkuda tolika mrznja prema nama? Tako nesto izjaviti je bolest.

        0

        0
      • Nakon Strpca, Sjeverina i pravosnaznom presudom Medjunarodnog suda pravde utvrdjenog genocida srba nad Bosnjacima, ovako nesto moze da izjavi ne Sin Peruna vec kuckin sin!

        0

        0
      • Vidim da ni Malo Morgen u bolesti ne zaostaje. Vi ste izgleda kolektivno bolesni. Izgleda radi WI-FI napsihijatriji u NP bolnici

        0

        0
      • Srbi su za razliku od ostalih evropskih naroda genocidan narod. To je uostalom utvrdjeno presudom Medjunarodnog suda pravde!

        0

        0
      • Izgleda da lekici slabo deluju, treba pojacati dozu. Sto se tice genocida jedini narod na Balkanu nad kojim je u XX veku pocinjen genocid su Srbi, a vi ste svesrdno ucestvovali u tome, i u I sv. ratu, i u II sv ratu, i tokom ex YU ratova.

        0

        0
      • “Artemije” tvoj komentar o meni govori da si ti to sto meni spocitavas. da li je genocid ucinjen nad sarajevskim srbima, gde ih je oko 8000 pobijeno, a oko 200000 proterano iz grada? A Srbi iz Mostara gde su? Da li je to plansko i sistematsko zatiranje naroda?

        0

        0
      • srbi iz Sarajeva zajedno sa onima iz okoline Sarajeva i sumadije su od 1992 do 1995 bacili na Sarajevo vise artiljerijskih projektila nego njemacki fasisti na cijelu Jugoslaviju tokom drugog svjetskog rata. Poseban “specijalitet” srbima je bilo gadjanje djece sarajeva snajperom. Evo svjedocenja dr Eda jaganjca:

        „Oni su bili naučeni da gađaju u zdjelicu (karlicu), jer kad pogodite u zdjelicu ne umrete odmah, nego tek nakon nekih tri dana, nakon pet operacija, nakon 60 doza krvi koje ste dobili, nakon toga što ste pola bolnice zauzeli, ali, jedan dan bira samo djevojčice do 10 godina, drugi dan samo muškarce sa plavim košuljama, treći dan… dok mi skontamo koga taj dan gađaju – prošlo vreme. Pa onda gađaju po tri… ali vi ne znate šta je kriterij. Ali znam da je najduži kriterij bio žene u zelenim bluzama, to je bio najčešći kriterij, to je najduže bilo, to je bilo svaki treći dan, na primer. Kako bi koga doveli sa snajperom mi bi gledali šta ima zajedničko s onim prošlim…“

        http://www.e-novine.com/region/region-licnosti/125146-Pravoslavni-obredi-srpskih-snajperista-nad-Sarajevom.html

        0

        0
      • Sin Peruha Ne vrdzam ja nedaj boze nikog
        samo vam zelim dokazati svako sistemasko
        ubijanje je geocid dali to bili u Kragujevcu ili u Pazaru
        tu su pobijeni civili niko nije bijo naoruzan na kojo strani
        su se oni borili ili podrzavali nije vazno svako ima pravo
        da se bori na onu stranu koju on misli da je prava dali to
        bili fasisti lil cetnici ustase ili komunisti nema veze
        nema pravo streljati citave familije

        0

        0
  6. Trebalo bi se prvo pozabaviti svim genocidima nad Bosnjacima od starijeg kamenog doba paleolita,do mladjeg kamenog doba neolita.Historiju dvadesetog stoleca bi stigli obraditi za oko 500 stoleca a kompletan sazetak o genocidima za 250000 stoleca.Tadasnje generacije bi zivele u svojoj sadasnjosti sa pogledom cak i u buducnost.

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.