Nakon sedamnaest godina provedenih u Pljevljima, Žarko Džogaz vratio se u selo Brvenica i velikim radom stvorio etno-selo Džogaska vrela.
Kaže da je oduvijek maštao i znao da će se jednog dana vratiti u rodno selo, jer se samo tu osjećao ispunjenim i zadovoljnim. Priča da je svakodnevno stvarao uslove za povratak. Izgradio je kuću i ribnjak i otpočeo realizaciju projekta kako bi ljepote svoga mjesta približio i drugim ljudima, za sada većinom strancima.
Za izgradnju kućica koristio je prirodne materijale, a za svaku od njih kaže da mu je trebalo oko godinu.
Džogazu i njegovoj supruzi etno-selo nije osnovni izvor prihoda jer je Žarko zaposlen u Rudniku Šuplja stijena.
Na ideju da uredi lijepi kutak prirode pored Gotovuške rijeke, na petnaestom kilometru puta Pljevlja – Gradac, Žarko kaže da je došao prije sedam godina, kada se i vratio u svoje rodno selo.
“Nije bilo teško doći na ideju da počnem da radim ovako nešto jer je ideju dao sam Bog, koji je stvorio ovako lijepu prirodu. U početku sam mislio da je ovo mjesto lijepo samo za mene, i da sam subjektivan u svojim stavovima, s obzirom na to da sam ovdje rođen i proveo djetinjstvo. U tome su me razuvjerili brojni gosti koji sve češće posjećuju ovo mjesto”, rekao je Džogaz.
Nakon izgradnje kuće i manjeg ribnjaka, Džogaz kaže da je došao na ideju da napravi nekoliko bungalova i da se krene sa razvojem seoskog turizma.
Prve goste primio je prošle godine, a ističe da je iznenađen brojem onih koji se odluče da ga posjete.
“Imam tri bungala, u ta tri imamo sedam ležajeva, a u prizemlju kuće je jedan pansion sa tri ležaja. Uglavnom smo na bukingu, i gosti su nam većinom stranci, vrlo malo imamo domaćih”, kaže Džokaz, koji sa suprugom brine o seoskom domaćinstvu.
Vlasnik ističe da su im gosti većinom iz zapadne Evrope, ali da je bilo i turista iz Južne Amerike.
“Gostima je veoma bitan seoski mir. Bungalovi su napravljeni pored bistre Gotovuške rijeke, koja protiče kroz selo. Nekim od gostiju je i bitno to što nema telefonskog signala jer mogu neometano da uživaju u čarima prirode”.
Kućice su izgrađene od kamena i drveta, a jedan od bungalova ima zemljani krov.
Žarko kaže da ih je sve sam napravio, osmislio enterijer i izradio namještaj.
Ističe da je gostima bitno da imaju domaću hranu i da sve namirnice proizvodi u svom domaćinstvu.
“Gostima je veoma bitno da imaju domaću hranu. Imamo nekoliko koza i živinu. Ovdje se proizvodi sir i mlijeko kao i domaća hrana – pite, uštipci i cicvare. Imamo jedan manji ribnjak koji je uglavnom za sopstvene potrebe, i za potrebe gostiju. Riba je vrlo tražena s obzirom na to da je čista rijeka i da se ta voda može piti”.
U etno-selu gosti najčešće provedu dan ili dva, a neki i po sedmicu.
Gostima nudi i obilazak planine Ljubišnje koja je po njemu jedna od najljepših u Cnoj Gori.
“Na njoj ima dosta jagoda, borovnica, malina i kupina. Gostima nudimo i prevoz do planine, a tu ima i par stećaka. Blizu ovog mjesta, raste hrast star blizu 1000 godina. Postoji staza uz rijeku, gdje mogu komotno da šetaju, vide izvor rijeke, uđu u pećinu koja je duga kilometar”.
Kaže da namjerava da počne izgradnju kućice na drvetu koje su sve popularnije u svijetu, kao i kućice koja će na lancima stajati iznad rijeke.
Planira da napravi i nekoliko čobanskih kućica na sankama, koje su, tvrdi, sve traženije među gostima, kao i otvoreni bazen.
