Povodom 100 godina od genocida u Šahovićima i 80 godina od genocida nad Bošnjacima Sandžaka u organizaciji Odbora IHDAS za BiH u hotelu Hollywood u Sarajevu održan je impozantan skup sjećanja na počinjene genocide pod nazivom: “Ćutanjem se zlo veliča”. Veliki broj okupljenih poslao je poruku da je kultura sjećanja živa i da će se njom opominjati buduće generacije.
U uvodnom dijelu prikazana je kasida “Temdžid Šahovića”, autora umjetnika Hamze Škrijelja, što je izazvalo emociju i aplauze prisutnih.
U ime organizatora prisutnima se obratio dr. Šemsudin Hadrović, predsjednik Odbora IHDAS za BiH. O genocidu se mora zauvijek glasno govoriti, kazao je on.
“Hvala svima koji su došli, hvala zbog Šahovića i svih naših porodica. O ovom genocidnom pokolju nad muslimanima odavno znamo, ali ne smijemo da ćutimo nad tim genocidom i zlodjelom onih koji su htjeli istrebljenje. Genocid u Šahovićima je Srebrenica prije Srebrenice, samo što se pokolj u Šahovićima desio u mirnodobskom periodu. Crna Gora, koja se diči čojstvom i pravdom, nikada nije uradila ništa po tom pitanju. Mrvicu časti su pokazali samo oni Crnogorci koji su spasili po kojeg insana, skrivajući ih u svojim domovima. Rekao bih – malo za nas, al’ uhar za ponos i čast”, kazao je dr. Šemsudin Hadrović, predsjednik Odbora IHDAS za BiH.
Predsjednik Odbora za obilježavanje 100 godina genocida u Šahovićima, reis Rifat ef. Fejzić govorio je o važnosti kulture sjećanja. Ne smiju se zaboraviti genocidi i zločini, kako se ne bi ponovili budućim generacijama.
“Mi znamo šta je korijen riječi Šahoviće i znamo šta je sada Tomaševo. Mnogo puta kroz historiju su nam se ponavljale iste stvari. Ovo što mi radimo nije usmjereno protiv bilo koga, ovo je za nas – da bismo znali ko smo, šta smo i šta smo preživjeli, kako nam se to više nikada ne bi ponovilo. To je naša kultura sjećanja. Njom sijemo to sjeme, da nam se više nikada ne bi dogodilo. Najveća zasluga za sve ovo pripada zasigurno akademiku Šerbu Rastoderu. Dugujemo mu kao narod veliku zahvalnost”, istakao je Fejzić.
Prof. dr. Čedomir Čupić bio je jedan od besjednika na skupu. Ćutanje je mirenje sa onim lošim što se događa, podvlači on.
“Ne smije se ćutati pred strahom, prijetnjama, zločinima. Uvijek se javno i glasno o tome treba govoriti. Ćutanje je mirenje sa onim lošim što se događa. Često ljudi prećute na ono na šta ne bi smjeli prećutati. Ako ćutimo, onda smo saglasni i mirimo se sa tim. Tada smo nemoćni, a ako smo takvi onda pokazujemo da je zgasnula čovječnost u nama. Obilježavanje zločina i genocida nije prijetnja niti osveta, to je opomena da se nikada više ne ponovi. Tragedije iz prošlosti ne smije prepustiti zanemarivanju. Neraščišćenja prošlost opasna je za iščekivanu budućnost”, kazao je prof. dr. Čupić.
Prof. dr. Husnija Kamberović ispred ANUBIH obratio se prisutnima. Analizirao je knjigu akademika Rastodera.
“Prof. Rastoder ne insistira na samom broju ubijenih, već na okolnosti pod kojima je taj pokolj izvršen. Mirno doba, izostanak istrage i kazne, te šutnja o samom zločinu. Posebna stvar jeste ta preciznost u kojoj prof. Rastoder prilazi. Utvrdio je činjenice o počiniocim, o trajanju zločina, te o stavu politike u tom trenutku. Ne upuštajući se u brojke, prof. Rastoder tretira posljedice. Temeljito analizira i na koji način se ovaj pokolj tretirao u literaturama”, kazao je prof. dr. Kamberović.
Posebno nadahnuto izlaganje imao je akademik Ferid Muhić. Ova knjiga je prilog čovjeku koji sam sebe kori i korigira, istakao je on.
“Namjera ove knjige jeste da saopšti i sačuva istinu. O dva genocida. U Šahovićima i regionu Polimlja. Uvijek me je imoresioniralo to što svaka knjiga nosi još neko značenje. Trajnije. Nepredviđeno. Nikada se sve ne može staviti u knjigu. Ali ono što se stavi često se izrodi u još nešto veće. Oprostiti ima pravo samo onaj kome je zlo učinjeno. Od onih kojima je zlo učinjeno odavno nema ništa. Sva saznanja o svim zločinima, sve studije o svemu – ništa od toga nije pomoglo. Od Srebrenice do danas nabrojaću vam 7-8 genocida. Molimo se Bogu da to prestane. Znajte, toga nikada neće prestati. To je čovjek. To je u njegovoj biti. U ovoj knjizi je rečeno sve istinito i dokumentovano. Ova knjiga izaziva stid čovjeka nad čovječnošću. Ponekad se zastidim što sam čovjek”, kazao je akademik Ferid Muhić.
Na koncu, prisutni su imali prilike čuti nadahnuti govor akademika Šerba Rastodera. Bošnjaci su se promijenili nakon zadnjeg stradanja, pa su počeli aktivnije raditi na kulturi sjećanja.
“Da li je priča o zlu propaganda zla? Da li je ćutanje o zlu deponovanje novog zločina? Ovaj skup impozantan kaže sljedeće – ovdje smo svi da se sjećamo i opominjemo. Nama nije cilj da politički profitiramo, nama je cilj da svu ovu priču iznesemo iz naših avlija. Nekoliko smo dana ovdje i kažu mi prijatelji kako je nevjerovatno da Bosanci pojma nemaju o Šahovićima i tim događajima. Ja kažem – pa naravno da ne znaju i nisu krivi zbog toga. Mi smo krivi. Ćutali smo o tome. Kultura pamćenja kod Bošnjaka po prvi put se promijenila poslije ovog rata. Dolazeći, dragi prijatelji, ovdje iz Sandžaka kod vas da podijelimo sa vama jednu od naših najtežih priča – ne da bismo izazvalo pometnju i nemire, ne da bismo plakali i kukali, već da bismo vam rekli da smo se promijenili. Ova priča ne treba ni akademiku Muhiću, niti meni. Ova priča nam treba radi budućih generacija. Da im prenesemo i učimo ih tome. Važno je da se istina zna. Najveća stvar koja se desila za ovaj narod jeste trenutak kada su ulema i intelektualci sjeli za jedan sto. Ako se slažemo u tome da je veličina čovjeka u onome što od dobra ostavi, onda je rahmetli akademik muftija Muamer Zukorlić među najvećima od nas. Ovo je njegov vakuf znanja”, kazao je akademik Rastoder.
Prisutnima su podijeljene knjige i brošure o stradanju i genocidu nad nevinom stanovništvu Šahovića.
SANA
