U Sandžaku sačuvan komitski mentalitet

11
36

Sandžak – Odrednica “Sandžaklija” me uvijek asocira na kulturološke, tradicijske i mnoge druge specifičnosti tog dijela bošnjačkog bića, koje se drugačije razvijalo u svim domenima, stvorivši poseban mentalitet.

Podvrgnut srpsko-crnogorskom tiraniziranju kroz stalne masovne pogrome i progone, psihološke i gospodarstvene pritiske i brojne druge diskriminativne forme, naš narod, uprkos svemu, opstaje i na tom prostoru. Odolijeva konstantnoj prijetnji spolja, zahvaljujući uglavnom tradicionalnom načinu organiziranosti domaćinstava. Takva domaćinstva su, u privrednom smislu, funkcionirala kao zadruge ali su samoodrživost crpila i kroz stalne prijetnje spolja. Interesna solidarnost pripadnika te zajednice je te obitelji činila imunim na unutarnje podrivanje, a sama pripadnost islamskoj visokomoralnoj kulturi kod nas je uređivala sustav bitisanja koji je bio imun na vanjske špijunske, pa i druge djelatnosti potencijalnih ili postojećih neprijatelja.

Zahvaljujući stalnim represijama biološkog istrjebljenja Sandžaklija s rodne grude, održala se ta komponenta naše kulture. Ona je neka vrsta tradicionalističke moralno-političke indoktrinacije koja, iako se odvija u obiteljskom intimnom ambijentu, ipak sadrži i sve bitne elemente moralno-političke nastave kakva se, npr., prakticirala u bivšoj JNA, naravno izuzev ambijenta i drugih specifičnosti. To se, gotovo po pravilu obavljalo navečer. Nakon završetka svih dnevnih obaveza, muškarci bi pravili dogovore oko podjele domaćinskih i društvenih obaveza, a potom bi se spontano nametnule i političke teme uz nezaobilazno upozorenje “Da se pazite!” – pa su se razmatrala aktuelna i moguća politička događanja te se zauzimala stajališta u tim uvijek složenim i veoma širokim konstalacijama odnosa i utjecaja. Ta interna konsultiranja su bila veoma podrobna, i u njima ne bi izostale dubioznije elaboracije svih bitnih pojedinosti zapleta okolnosti, pa čak i implikacija starih uzajamnih zamjerki, odmazdi, zavjera itd.

Taj genetski kodiran temperament će u slučaju začeća nekih oružanih kriza ili borbenih dejstava na ovim područjima za ovdašnji bošnjački narod biti doživljen samo kao pojačan intenzitet a ne i neka drastičnija životna promjena, jer su Bošnjaci vazda komitovali. To se pokazalo kao činjenica ne samo u slučaju branjenja Bosne nego, manje-više, i ostalih bivših jugoslavenskih federalnih jedinica, uglavnom od hegemonističke Srbije, a tu uključuje i preko dvadeset Sandžaklija koje sam osobno sretao u raznim brigadama OVK. Uzevši u obzir sve okolnosti, u slučaju krize u Sandžaku realno su izvodljiva samo sporadična odbrambena gerilska djelovanja a ne i primitivne frontalne bitke. Kao nekad, ali sa iznimkom što će ovaj put cijela bošnjačka inteligencija biti uključena, jer je riječ čak i o osjetno povoljnijim političkim i drugim uvjetima za realiziranje pravednih historijskih težnji naroda u cijelom Sandžaku.

Realno gledano, srpska politika je odavno lišena kreativnosti, u grču je unutarnje borbe za prevlast, sa ruiniranom međunarodnom reputacijom, ogrezla u korupciji i kriminalu, sa osiromašenom ekonomijom, bez snage da se obračuna s narko-kartelom i tajkunima, sa oko 700.000 komada oružja u ilegalnom privatnom posjedu koje se nekontrolirano krijumčari na sve strane, s bombardiranom i ograničenom vojnom infrastrukturom, sa konfliktnim i neraščišćenim odnosima sa susjedima, te nadasve pod lupom vojno-političkih aktivnosti od strane širokog strukturalnog spektra međunarodne zajednice. Takva zvanična Srbija, čiji je rad i red samo privid vanjskog imidža je nesposobna da kontrolira neka nova neuralgična područja na svom teritoriju i bez dvojbe bi, u slučaju narodne pobune u Sandžaku sa gerilskim elementom, uz međunarodnu meditaciju nakon objektivno izvjesnog perioda, pristala na ustupak određene vrste Autonomije za Sandžak i sa obostranim minimalnim žrtvama. Hoću da kažem da su prava Bošnjaka u Sandžaku na mizernoj razini a pritom, i kao takva, ugrožena, te se može očekivat da dođe do oružane pobune i to ne samo kontroliranih grupa već i samoinicijativnih koje čak ni bošnjački politički faktor neće moći lahko držati pod kontrolom.

Crnogorska politika je splet drugačijih okolnosti, posebice kad znamo da im je bošnjački faktor veoma bitan za održivost sveopće stabilnosti i napretka a za to nikad nisu napravili nijedan supstancijalan pomak u nakani uzvraćanja povjerenja Bošnjacima pa je ovo dobra prigoda za tu gestu. Mirno ostvarivanje autonomije na crnogorskom dijelu je obećano BS-u, a također je i interes crnogorskog naroda jer je to opcija koja zadovoljava i prosrpski dio u Crnoj Gori koji uglavnom gravitira na teritorij Sandžaka, te se na taj način ova malena država otresa konstantnih političkih kriza – pa je zato regionalizacija spasonosna solucija čak i za dugoročnu održivost Crne Gore kao države. Pošto nije moćna u ljudskom i oružanom potencijalu, Crna Gora je akcent stavila na bezbjednosnu službu koja je namjenski profilirana, o čeme najilustrativnije govori struktura u kojoj je 64% žena a samo dvije su u upravljačkom kadru…

Od marta tekuće godine sam sprovodio kampanju podizanja svijesti, ispred Pokreta za Autonomiju Sandžaka, i upoznao kosovsku bošnjačku javnost, lokalne i međunarodne organizacije koje djeluju ovdje, naše političke zastupnike na lokalnoj i centralnoj razini i brojna diplomatska i međunarodna predstavništva na Kosovu o situaciju u Sandžaku. Međunarodna zajednica bi rado vidjela mirnu realizaciju ovog projekta koji podrazumijeva progres ka euroatlantskim integracijama za Srbiju i Crnu Goru, što je dobar preduvjet za integraciju sjevernog dijela Kosova kojim manipulira srpski kriminalni element, stvorila bi se ravnoteža i stabilnost u cijelom regionu i finalizirala demokratizacija istog, a što je prioritet i za međunarodnu zajednicu. Vanjska politika Sjedinjenih Država je doživljavala samo prividne i medijske uspjehe a ustvari je pretrpila krah u Panami, Vijetnamu, Iraku, Afganistanu, Bosni, Somaliji i svuda gdje je intervenirala, dok je konačno međunarodnu satisfakciju stekla na Kosovu, koje je njeno mezimče pa ga želi dugoročno sačuvati, obezbjedivši mu sigurno zaleđe a sebi i nadzor cijelog regiona – pa je i tu naša šansa.

Autor: Sahit Kandić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

11 KOMENTARI

  1. …a ko su uopšte te Sandžaklije??? stvarno ljudi, preteraste ga više… mislim da ni sami više ne znate ko ste… prvo ste bili Srbi, pa poturice, ma srpski/hrvatski muslimani, pa jugosloveni, pa samo Muslimani, pa Bošnjaci/Bosanci, sada još i Sandžaklije…

    e blago vama….

    ne zelim nikoga da uvredim, ali meni to Sandžak, Sandžaklije zvuči totalno tupavo, zatucano…

    pa ljudi moji u Otomanskom carstvu je postojalo na desetine sandžaka tj. oblasi…

    to bi bilo kao kada bi neki region u madjarskoj recimo dobio ime Županija, a da se stanovnici zovu Župani…

    hahhahahahah

    komedija živa…

    mene iskreno to Sandžak podseća na Sudžuk… .:d hahahaha

    0

    0
  2. ovi srpski fasisti nikako da svate da je sandzak nasa zemlja,branicemo kao sto smo uvjek branili,a vlahe nikada nismo prvi napadali,ljudi mogu umrijeti ali Sandzacke institucije nikada nece umrijeti

    srki vratite se vi vlasi prvo u pravosljavlju nije dovoljno imati samo ime slobodan i biti pravosljavac moras ici i u one manastire iz kamenog doba,vi za nekoliko stotinu godina necete ni da postojite cigani ce da zausmu srbiju slobodan i ratko ce posle da budu crni ko pakistanci

    0

    0
  3. Muslimani su živeli u Srbiji i posle proterivanja Turaka jer su im Srbi to dozvolili iako su lagodno živeli dok su se najhrabriji srbi borili za slobodu. POd ovim uslovima im je dozvoljeno:
    1. da se vrate pravoslavlju ili
    2. da se izjasne kao srbi muslimani ili
    3. cigani muslimani ili
    4. da im se isplati novac za imanja i da se isele u tursku

    NEki su ostali pa su posle presli u Bosnu, a evo ispada da su najgori ološ oni koji su ostali u Srbiji a danas rade protiv Srbije, čast onim muslimanima koji su Srbiju branili od svih okupatora. Bošnjaci tada nisu postojli inače bi i taj izbor imali jer ako im je dozvoljeno da budu cigani bilo bi im dozvoljeno i da budu bošnjaci da je takva nacija postojala. Nije im samo dozvoljeno da budu TURCI, jer je turska bila okupator Srbije. A sad vi malo razmislite u čijem interesu radite? SVOM ili stranog faktora koji vas gura u smrt?

    0

    0
  4. bravo Sahite,za ovako vrlo ostar i precizan komentar,i na kraju nisi ti tu nista izmislio sve je ovako kako si opisao,ali znam da to srpcadima ne odgovara,neodgovara njima nikada kada istina ugleda svetlost dana,jer svaka istina raskrinkana je udarac njima na njihove lazne institucije (SANU),nevole oni da cuju kakva oni nedjela rade i kakva su radili u historiji odn. uzadnjih 200 god. nad Bosnjacima,znaju ali se prave kao da neznaju (kao Mulci) ali mi sada treba da iskoristimo historijsku sansu koja se nece dvaput ponovit,zato svom snagom za Autonomiju,po svaku cijenu !!!

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.