27. August 2013

Autor: Mirsad Kurgaš

U „Glasu islama“ br. 245 od 20.8.2013.g., postavljeno je pitanje sljedeće sadržine:
„Jedan naš čitalac nam se obratio pitanjem, nakon što je na Regionalnoj televiziji emitovan snimak ljubljenja navodne dlake Poslanika a.s. u Pljevaljskoj džamiji, tražeći objašnjenje da li je ovakva praksa utemeljena u islamu?“
Profesor Rešad ef. Plojović odgovara: „Pljevaljski slučaj ili praksa jeste samo jedan u nizu koji dokazuju da je i danas u 21. vijeku još uvijek prisutno dosta od izvrnutih i neutemeljenih običaja u praksi muslimana. Ja sam prije desetak godina u Glasu islama, na zahtjev džematlija iz Pljevalja, pisao o ovom adetu, ali i ovom prilikom mogu kazati da su ovakvi adeti potvrda da kod velikog broja muslimana još uvijek postoji veliko neznanje u pogledu vjere i vjerskih propisa, da je ono pokazatelj općeg stanja na jednom prostoru, što je upozorenje organima Islamske zajednice i njenim službenicima da ne mogu i ne smiju sjediti skrštenih ruku i posmatrati kako muslimani srljaju, već su ih dužni osvijestiti i ukazati na istinu. Pomenuta praksa nema utemeljenosti u vjeri, njome se krše propisi vjere, otvara se prostor zloupotreba i činjenja velikih grijeha te se stoga mora što prije prekinuti.
Poslanik a.s. je za vrijeme svoga života zabranio da se podižu nadgrobni spomenici isključivo zbog opasnosti od istih, jer dolazak novih generacija i vremena to može pogrešno razumjeti.
Vjerovati da je to dlaka Poslanika a.s. i da ona ima posebnu moć nešto je što je neosnovano i neutemeljeno.
Poslanik a.s. u svojim hadisima ističe da su propali mnogi koji su grobove svojih poslanika uzeli za svetilišta i kultna mjesta, pa kako da neko tvrdi da se može rješavanje problema ili pomoć tražiti od vlasi kose ili groba u kojem je ukopan neko, ma ko on bio, kad Poslanik a.s. ističe da u islamu nema posredništva, već se traži direktno obraćanje Allahu dž.š.
Moja poruka nadležnima u Islamskoj zajednici na čijem se prostoru nalazi ova džamija i ova praksa jeste da poduzmu korake u cilju zaštite naroda od zablude i srljanja u propast te zaštite vjere islama od skrnavljenja njegove čistote, jer je to njihova obaveza i emanet za kojeg su odgovorni pred Uzvišenim Allahom. Da bi neko bio spašen na dunjaluku nije dovoljno da poljubi ili dotakne jednu dlaku ili bilo šta, zašta se tvrdi da je od Poslanika, pa čak i da jeste, već je potrebno prihvatiti i slijediti ono što nam je Poslanik a.s. prenio od svog Gospodara, to jest izvršavati sve propise vjere islama i kloniti se zabrana.“
Našli smo i pitanje pljevaljskih džematlija, kako kaže prof. Plojović od prije desetak godina i njegov odgovor:
„ PITANJE: Grupa džematlija iz Pljevalja nam se obratila u povodu običaja koji postoji u njihovom gradu, a tiče se dlake za koju se tvrdi da je dlaka Poslanika a.s.. Naime, svakog mjeseca Ramazana, tačnije 27. noći, organizuje se ljubljenje te dlake koja se u toku godine brižljivo čuva, sa uvjerenjem da to donosi korist ili otklanja poteškoće. Da li ovakav običaj ima utemeljenosti u Šerijatu i šta učiniti?

ODGOVOR: Puno je adeta koji se u našem narodu nalaze, a koji u osnovi nemaju utemeljenosti u Šerijatu već su rezultat pojedinačnih mišljenja ili miješanja sa pripadnicima drugih religija koji žive na prostorima gdje žive i muslimani, a koji u svojim religijama gaje određene obrede i običaje koji su karakteristični za njih i njihove sljedbenike.
Pojedina naša braća muslimani toga ne budu svjesni u toku cijelog svog života, već ga provedu u ubjeđenju da je nešto islamski adet, a ono nije tako, i ne samo to, već žele i druge u to uputiti. Međutim, ukoliko to čine iz neznanja to i nije toliko opasno, koliko može biti ukoliko se to svjesno čini. Kada čovjeka zadesi nevolja malo je onih koji biraju sredstva da te nevolje otklone i malo je onih koji razmišljaju o sredstvima koja koriste, da li su ona dozvoljena ili nisu.
U prošlom broju smo govorili o turbetima i njihovom značenju i rekli smo da islam ne priznaje posredništvo.
Poslanik a.s. je za vrijeme svog života zabranio da se podižu nadgrobni spomenici isključivo zbog opasnosti istih, jer nove generacije u budućim vremenima to mogu pogrešno razumjeti.
Vjerovati da je to dlaka Poslanika a.s. i da ona ima posebnu moć nešto je što je neosnovano i neutemeljeno. Kako se nešto tako može tvrditi kada je Poslanik a.s. u toku svoga života bio veoma oprezan i nije dozvoljavao da se nešto od njega uzme što može biti upotrijebljeno na pogrešan način.
Poslanik a.s. u svojim hadisima ističe da su propali mnogi koji su grobove svojih poslanika uzeli za svetilišta i kultna mjesta, pa kako da neko tvrdi da se može rješavanje problema ili pomoć tražiti od vlasi kose ili groba u kojem je ukopan neko, ma ko on bio, kad Poslanik a.s. ističe da u islamu nema posredništva, već se traži direktno obraćanje Allahu dž.š. za ono što se želi, a ukoliko se radi o bolesti, onda je obaveza traženje lijeka, jer Poslanik a.s. kaže da je Allah dž.š. za svaku bolest koju je stvorio dao i lijek kojim se ona liječi, samo se taj lijek mora tražiti, ali isključivo u halal stvarima.
Običaj koji je u vašem gradu jeste nešto što je od davnina i malo je zvaničnika u Islamskoj zajednici koji se usuđuju da oni budu ti koji se takvom običaju protive, što je u neku ruku razumljiva bojazan. Međutim, istina je da se ne smije dozvoliti da gro ljudi živi u zabludi da vlas kose ima čudotvornu moć, ili da određeni broj ljudi uđe u džamiju isključivo one noći kada se obavlja taj ritual i nikako više, smatrajući da je za tu godinu završio. Mora se ljudima objasniti da vjera islam nije samo doći i biti prisutan (ne vodeći računa o svom izgledu) 27. noći ramazana u džamiji, već traži redovnost i ustrajnost u namazu i činjenju dobra, vođenju računa o svom tijelu i odijelu, o svojoj porodici, o džamiji, Islamskoj zajednici, o braći vjernicima koji žive na tom prostoru i šire, o svim drugima sa kojima se živi, vjerovanju da sve što se događa jeste po Božijem određenju i da je On taj koji pomaže i od koga se pomoć traži.
Potrebno je ljudima objasniti suštinu islama i islamskog života, da islam nije samo forma, već je njegovo značenje drugačije. To se ne može postići silom, već je potreban sabur, znanje, upornost i ozbiljnost ljudi koji će se tim poslom baviti, a onda će, ako Bog da, doći rezultati.”

Sakali Serif Foto1 Sakali Serif Foto2
U Reviji „Forum“ br. 26 od Februara 2013.godine, Jakub Durgut u autorskom tekstu između ostalog navodi: „…Za Pljevlja je vezan i jedan interesantan običaj koji se praktikuje više od 250 godina „Sakal-i-Šerif“. Naime, po predanju u Husein-pašinoj džamiji se više od dva vijeka čuva vrijedan eksponat – dlaka (iz brade ili kose) poslanika Muhammeda a.s. za koju je vezana i jedna interesantna manifestacija koja se održava u Husein-pašinoj džamiji svake godine uoči 27.noći mjeseca Ramazana. Eksponat se sastoji od staklene bočice u kojoj je u vosak utisnuto nekoliko dlačica i sve to hermetički zatvoreno. Bočica je zamotana u 12 izuzetno lijepo vezenih mahrama različite veličine od kojih je jedna od zelene svile, a ostale su rađene u tri boje i izvezene zlatnim nitima i to je smješteno u drvenoj kutiji naročite izrade, a potom u čeličnoj kutiji zaključanoj sa dva ključa. Eksponat se izlaže uoči 27. noći mjeseca Ramazana nakon teravije namaza i program traje cijelu noć, uz učenje salavata i ilahija, a tu noć Husein-pašinu džamiju posjeti nekoliko hiljada Pljevljaka, a značajan broj dođe i iz susjednih gradova: Goražda, Priboja, Prijepolja i drugih mjesta.
Pljevljaci vjeruju da je vjerovatnoća originalnosti eksponata velika, obzirom da su svojevremeno ashabi uzimali dlake kada bi se šišao Poslanik a.s. sa ciljem čuvanja uspomene na njega. Poznato je da su sve eksponate, kao i lične stvari značajnih ličnosti, koje su obilježile početak islama, prenijete u Istanbul, gdje se neke od njih i danas čuvaju. Tako se u nacionalnom muzeju „Topkapi“ čuva nekoliko dlaka iz brade Poslanika islama, kao i njegov ogrtač, a kako su Pljevlja u prošlosti bila važan kulturni, administrativni i trgovački centar nije isključeno da je jedan od eksponata donijet u Pljevlja, sa ciljem podizanja autoriteta samog mjesta.
Stariji Pljevljaci se sjećaju predanja da se, kada je eksponat donošen formirala kolona Pljevljaka od desetak kilometara do mjesta Jabuka i kada je fijaker sa vojnom pratnjom stigao na Jabuku, Pljevljaci preuzeli eksponat koji je nošen sa glave na glavu i donesen do Husein-pašine džamije, gdje se i danas čuva…“
Prema raspoloživim podacima, osim u Pljevljima ritual „Sakal-i Šerif“ dugi niz godina praktikovan je u još jednom crnogorskom gradu: Baru. Krajem 20-tih godina ovog vijeka, tadašnji mladi imam Sead ef. Šaćirović je uspio, i pored protivljenja mnogih mještana, da uz pomoć tadašnjih članova Odbora IZ Bar prekine pomenutu praksu obrazlažući to temeljnim islamskim propisima. Vjerovatno je i to bio jedan od razloga da nedugo zatim, nakon brojnih pritisaka i podmetanja, Sead ef. napusti Bar i vrati se u rodni Novi Pazar!?
Nakon njegovog odlaska, novi imam Sead ef. Nasufović je takođe bio izložen pritiscima da se ponovo uvede običaj „ljubljenja dlake“. U međuvremenu, obijena je Omerbašića džamija iz koje je ukraden primjerak starog Kur’ana, džube- imamski ogrtač i postolje za Kur’an. Počinioci nijesu otkriveni, a ispostavilo se da je tada nestala i bočica u kojoj se nalazila pomenuta dlaka. I danas se u Baru može čuti verzija po kojoj bočica sa dlakom, koja se nalazila na džamijskom minberu, nije bila predmet krađe već je ista završila u morskim dubinama. Naime, prema toj verziji, pretpostavlja se da su neke džematlije na taj način pokušale da spriječe ponovno uvođenje običaja koji je po svemu u suprotnosti sa islamskom vjerom i ima sva obilježja širka.
Međutim, u Baru je prema nekim navodima postojala još jedna dlaka koja se čuvala u prostorijama Odbora islamske zajednice. Mada, rahm. Halil ef. Seferović koji je bio starosjedilac i dugogodišnji imam, negirao je postojanje druge dlake! Zaista, logično razmišljanje dovodi do pitanja zašto se nikada ta druga dlaka nije koristila u noći „Sakal-i Šerifa“? Vjerovatnoća da se radi o podmetačini je izglednija imajući u vidu da se odbija slanje pomenute dlake na stručnu analizu.
Krajem mjeseca Ramazana ove godine Ćazim Alković, predsjednik barskog Odbora IZ i predsjednik Džematskog odbora Stari Bar, Ruždija Šainović, uputili su Saopštenje kojim se pozivaju „svi zainteresovani da 7.avgusta 2013.g. u Škanjevića džamiji poslije ikindije namaza i mukabele, učestvuju u tradicionalnom programu Sakal i Šerif“.

Saopstenje Skanjevica_dzamija2-1

Nakon pojave ovog saopštenja, neke džematlije su bivšeg predsjednika OIZ Bar i aktuelnog potpredsjednika crnogorskog parlamenta Sulja Mustafića zamolili da svojim uticajem spriječi ponovno uvođenje pomenutog običaja. Međutim, isti je lakonski odgovorio da „valjda Turci najbolje znaju“!?
O ovom događaju jedan od džematlija na svojoj facebook stranici navodi:
„ VAŽNO!!! Dragi prijatelji, Islamska Zajednica Bar je većinskim glasovima na ne tako davnoj skupštini izglasala da se u Baru povrati skoro zaboravljeni tradicionalni običaj Sakali Šerif. Što je to Sakali Šerif? To je u stvari mala dobro dihtovana bočica u kojoj stoji ”Poslanikova Muhammedova dlaka” koju jednom godisnje u okviru tradicionalne ceremonije iz ”Ljubavi” prema Poslaniku s.a.v.s. ljube sljedbenici ove tradicije.07.08. 2013.godine ,zadnjeg dana Ramazana, u starobarskoj Škanjevića džamiji oko 17h okupio se priličan broj ljudi i žena medju kojima najviše sihirbaza,derviša, hodža sihirbaza, neklanjača, policije koja je došla da ih čuva da ih ne bi bilo strah, kao i možda neki radoznali vjernik.Na ovim fotografijama se može primijetiti da su u svemu tome imali i podršku političkog vrha Crne Gore jer se na ovom skupu našao i potpredsjednik skupštine CG Suljo Mustafić što se može vidjeti i na fotografijama.Početni govor je održao vodja derviške zajednice za Bar ef.Husic.Nakon što sam odradio ove fotografije (pogrešan datum na fotografijama) napustio sam skup jer nijesu dozvolili snimanje i fotografisanje bilo kom drugom osim njihovim sljedbenicima. Pitanje je da li je to Poslanikova dlaka s obzirom da nikad niko nije uradio niti želi uraditi analizu dlake kako bi mogli utvrditi bilo kakve podatke o istoj? Otkud ta dlaka na našim prostorima? Priča se da je nekoliko takvih bočica prije nekoliko stotina godina došlo brodom u Bar sa naznakom da se u njima nalaze Poslanikove dlake. Bar je dao ogromno bogatstvo da bi uzeo dvije takve a uzimali su i ostali ekonomski razvijeniji gradovi na Balkanu. Da li se radi o Poslanikovoj dlaki to ne znamo a da se neko izuzetno obogatio na taj račun to sigurno znamo.Ovaj običaj je u jednom periodu bio ukinut u Baru ali se Islamska zajednica Bara usudila da ovu tradiciju ponovo uspostavi. Da li se ovaj običaj moze nazvati širkom ili novotarijom ili možda neko ima dokaze da je to pohvalno, najbolje bi bilo da se neko od učenijih ljudi javi i da komentar na sve ovo. Izvještava za vas Abi Damir Babačić”.

Sakali Serif2 Sakali Serif

 
Treba napomenuti da se Škanjevića džamija već duži period koristi za izvođenje obreda jednog broja pripadnika Nakšibendijskog tarikata. Inače, za redovne namaze ova džamija je uglavnom zaključana. Interesantno, u vrijeme kada je džamija ustupljena ovom derviškom redu od strane barskog Odbora IZ na čijem čelu se tada nalazio pomenuti S. Mustafić, aktuelni glavni imam Mujdin ef. Milaimi se nalazio u dužoj posjeti Americi. I ove godine je dotični proveo Ramazan u Čikagu, tako da fizički nije mogao učestvovati u ponovnom uvođenju obreda Sakal-i Šerif. Slučajnost ili dobar izgovor da se time ogradi od učešća u gore navedenim aktivnostima?
Prema raspoloživim informacijama, u tim aktivnostima jedan od aktivnih učesnika je i H. Šabović, koji je sa svojim ocem finansirao obnovu Škanjevića džamije, dok je saglasnost za uvođenje ovih obreda dobijena od reisa Fejzića! U Škanjevića džamiji se mogu naći i ilustrovani prospekti namijenjeni turistima, čiji sadržaj govori o istorijatu ove prelijepe džamije. Između ostalog, navodi se : “…prva građevina bila je tekija, vrsta samostana u kojem su boravili derviši – nakšibendijskog tarikata, što se na osnovu brojnih uklesanih znakova i simbola sufijskog učenja može zaključiti…”

Skanjevica dz-prospekt1 Skanjevica dz-prospekt2

Ovo je novi podatak jer, prema prethodnim raspoloživim saznanjima, “u Baru su živjeli kzlbaši, specijalni red derviša iz Anadolije…” (Ž. Milović – S. Mustafić: “Knjiga o Baru”)
Interesantno je, recimo, da barske džematlije ni nakon više od pola godine i peticije sa preko osamdeset potpisa, nijesu dobili odgovor po pitanju imama u novobarskom džematu, za kog se osnovano sumnja da se bavi sihrom- magijom? Iako je većina džematlija iz tog razloga prestala da odlazi u mesdžid u Novom Baru, niko se iz OIZ Bar nije oglasio tim povodom, kao ni iz Mešihata IZ CG!
Tako da jedini odgovor koji se nameće jeste da se rješenje vjerovatno nalazi u razvezivanju čvorova (uzlova) mahrama u koje je umotana bočica sa dlakom!!!

26.8.2013.g./19.Ševval 1434.H.

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles