Prvi turski sistemi za precizno navođenje/Tarkan Zengin
Turska, koja se bori protiv terorističkih organizacija i koja naspram raznih prijetnji pokušava uspostaviti nacionalnu sigurnost, vrlo često se suočava sa embargom saveznika na oružje i municiju. Javljaju se razni problemi u korištenju odbrambenih proizvoda koje kupuje sopstvenim novcem. No Turska, svaku krizu ovog karaktera uspijeva transformisati u priliku. Naši ¨saveznici¨ izbjegavaju prodaju bespilotnih letjelica. Ali Turska sama proizvodi bespilotne letjelice koje su joj potrebne. Navodni saveznici ne žele nam prodati kamikaze dronove. No Turska, pored toga što iste proizvodi za svoje potrebe, isto tako ih prodaje i drugim zemljama. Navodni saveznici uvode prepreke na prodaju sistema za precizno navođenje kojima bombe koje se koriste na borbenim avionima postaju ¨smart¨, a Turska nakon toga počinje sa serijskom proizvodnjom istih.
Od strateške je bitnosti ukloniti ovisnost od inostranstva kada je u pitanju ¨smart¨ municija i oprema. Na primjer, Amerika posjeduje pravo na povremenu kontrolu ¨smart¨ municije koju prodaje Turskoj. Naime, vrši se prebrojavanje korištene i neiskorištene municije. Kao najvažnije, posjeduje mogućnost da sazna na kojim koordinatama je iskorištena municija. Drugačije rečeno, prilikom borbe protiv terora koju Turska vodi, SAD ima mogućnost da spriječi količinu i koordinate municije koju kupujemo od njih. Bilo je perioda kada SAD nisu željele prodavati smart municiju kako ih Turska ne bi koristila protiv PKK i PYD. Zbog svega toga je od velike bitnosti nezavisno djelovanje Turske, te proizvodnja ¨smart¨ municije sopstvenim mogućnostima.
Prije svega, neke zemlje koriste razne strategije kako bi se spriječio razvoj turske namjenske industrije. Povremeno ove zemlje ne bi prodavale odbrambene proizvode, a povremeno bi ih prodavali po tako niskoj cijeni da bi spriječili razvoj domaće proizvodnje u Turskoj. Kada Turska započne razvoj i proizvodnju odbrambenih proizvoda u istom periodu obaraju cijene svojih proizvoda i na taj način sprječavaju proizvodnju. Jedna od inicijativa koje su urađene na spriječavanju proizvodnje je i spriječavanje serijske proizvodnje sistema za precizno navođenje.
Turske oružane snage su 2005. godine započele radove kako bi smanjile zavisnost od inostranstva kada je u pitanju ¨smart¨ municija. Tadašnji vrh je naredio da se ¨smart¨ municija počne proizvoditi domaćim potencijalom i mogućnostima. U kratkom vremenskom periodu, 2006. godine, počinje proizvodnja sistema za precizno navođenje. No, kao što je bio slučaj i prije, naši navodni saveznici su se umiješali i spriječili proizvodnju ovih sistema.
Municiju za zajedničke direktne napade JDAM Turska je od SAD-a kupovala po cijeni od 120 hiljada dolara. Za istu bombu koju je Turska 2006. godine proizvela utrošeno je 90 hiljada dolara. Kada bi se prešlo na serijsku proizvodnju cijena bi se još više snizila. Kada je Turska u to vrijeme počela da govori da će sama proizvoditi municiju za zajedničke direktne napade, istog trenutka SAD smanjuje cijenu za šest puta. Naime, ista municija prodaje se za 20 hiljada dolara. Zanimljivo je da je cijena ove bombe tako snižena iako je proizvodna cijena ostala nepromijenjena. Jedini cilj SAD-a u ovom trenutku bio je da se spriječi serijska proizvodnja ¨smart¨ municije u Turskoj. Kada je cijena smanjena, proizvodnja domaćeg proizvoda bila je skuplja za 4,5 puta od stranog proizvoda. Zbog svega toga je spriječena serijska proizvodnja. No, Turska u najkraćem vremenskom roku počinje sa serijskom proizvodnjom ¨smart¨ municije.
Sistemi za precizno navođenje razvijeni su nakon 5-godišnjeg rada inžinjera Instituta za istraživanje i razvoj namjenske industrije (TUBITAK). Prvi sistem za precizno navođenje, koji je uvršten u inventar Turskih zračnih snaga, napravljen je u 3. fabrici za održavanje zraka. Prva proizvodnja realizovana je 2013. godine. Prethodni ministar nauke, industrije i tehnologije Faruk Ozlu je u govoru kojeg je održao novembra 2017. godine na sastanku Komisije za plan i budžet u Velikoj narodnoj skupštini Turske izjavio da je počela serijska proizvodnja municije za sisteme za precizno navođenje. Ranije su u svijetu samo SAD, Rusija i Izrael proizvodili ove sisteme. Turska je na ovaj način postala jedna od četiri zemlje koje domaćim potencijalom vrše serijsku proizvodnju ovih sistema. Sistemi su uspješno korišteni u operacijama ¨Štit Eufrata ¨ i ¨Maslinova grana¨.
Karakteristike Sistema za precizno navođenje su slijedeće: Borbeni avioni standardne bombe bacaju sa udaljenosti od 5-6 km, dok se sa ovim sistemima udaljenost povećava na 25 km. Zahvaljujući dodatnim krilcima i specijalnom površinom filtriraju se kroz zrak. Svoj zadatak uspješno obavljaju prije nego što avion uđe u opasnu zonu. Sistem je dizajniran tako da se može nadograditi na bombe bez navođenja. Uz pomoć satelita i specijalnih senzora uništava mete koje su ranije definisane koordinatama i to sa vrijednošću odstupanja od 6 metara. Na ovaj način djeluje a da pri tom ne nanosi štetu okolini.
Razvoj sistema za precizno navođenje, za čiju proizvodnju nisu potrebne visoke materijalne mogućnosti a koje posjeduju izvanredne karakteristike, pomno prate zemlje sa Bliskog istoka, iz Azije i Sjeverne Afrike.
(trt.net.tr)
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
