Tribina – Bošnjački prioriteti u 21. stoljeću

1
27

Dijaspora – U prostorijama centrale ZSD-a je 30. Januara 2010 godine u organizaciji Udruženja sandžackih studenata u dijaspori održana tribina pod nazivom „ Bošnjački prioriteti u XXI vijeku“, na kojoj su uzeli učešće eminentni gosti kako iz domovine tako i iz dijaspore. Pored nepogodnih vremjenskih prilika, snijega i jakog mraza, bilo je na desetine prisutnih koji su ovu temu smatrali izuzetno bitnom i rado saslušali izlaganja gostiju.

Na samom početku je predsjednik Zajednice sandžačke dijaspore Edin Salković kratkim uvodnim govorom poselamio prisutne i otvorio tribinu.
Salković: “
Ako se ne probudimo u 21. stoljeću, postoji mogućnost da ćemo kao narod nestati i da ćemo izgubiti naše povijesne teritorije – Bosnu i Hercegovinu i Sandžak.”

Gosti tribine su bili etnolog Sulejman Aličković, publicista i novinar Anes Džunuzović te generalni sekretar Zajednice sandzacke dijaspore gospodin Midhat Hajrović.

Gostima se obratila i podpredsjednica USSUD-a Saima Jusufović, koja je ujedno bila i voditelj tribine. Nakon kratkog upoznavanja gostiju sa razlozima osnivanja USSUD-a i osnovnim ciljevima tog udruženja, Saima je dala riječ etnologu Sulejmanu Aličkoviću, koji je prisutne upoznao sa nekim vrlo bitnim detaljima iz historije naše kulture i tradicije, a koji bi trebali biti na umu nama Bošnjacima prilikom kreiranja prioriteta, budućnosti Bošnjaka kao naroda.

Aličković: „Bošnjaci su narod, koji ni po čemu ne zaostaje za drugim narodima sa kojima žive u okruženju, dakle imaju svoju specifičnu tradiciju, kulturu, jezik i vjeru.“

Inače Sulejman je rođen u Tutinu 1953. godine. Već od 1955. godine živio je u Beogradu gdje se i školovao. Iz Beograda odlazi 1990. i postaje stanovnik Luxembourga. Svoje radove objavljivao je u mnogobrojnim časopisima i zbornicima u Sandžaku i šire. Svoju prvu knjigu “Bogumili Sandžaka” izdao je 2008. godine. Trenutno sprema još jednu knjigu koja će u aprilu biti spremna za štampu – “Sandžak na svjetskoj arheološkoj listi kamenih kugli”.

Svoje izlaganje gospodin Aličković počeo je motivima koji su ga još iz dana dok je bio srednjoškolac tjerali da traga za podacima kojima bi dokazao da su Bošnjaci narod, koji ni po čemu ne zaostaje za drugim narodima sa kojima žive u okruženju, dakle da imaju svoju specifičnu tradiciju, kulturu, jezik i vjeru. U to vrijeme u staroj Jugoslaviji njegovi profesori historije su jednostavno prelijetali preko perioda od hiljadu godina historije Balkana kako ne bi dali do važnosti historiji jednog naroda, koji vuče svoje korijene baš iz tog perioda.
Gospodin Aličković nam daje do znanja da pritisak i pokušaji asimilacije od strane naroda koji su živjeli istočno i onih sa zapada nisu nova stvar naše historije, već su Bošnjaci (ili narod srednjovjekovne Bosne) tome bili izloženi još od vremena prvih dana jačanja zapadne rimokatoličke i istočne pravoslavne crkve. Narod Bosne nikada nije bio iste vjere i kulture kao njihovi susjedi, i zato su uvijek bili izloženi pokušajima asimilacije, a kada su ti pokušaji bili osujećeni onda raznoraznim torturama i pokoljima od strane i zapadne i istočne crkve, koji su ih zbog toga nazivali hereticima. To je bio jedan od glavnih razloga zbog kojeg “bogumili” objeručke prihvataju Islam najezdom Osmanlija na Balkanu i masovno postaju muslimani.
Mnogi geografski nazivi potiču upravo iz doba kada su srednjovjekovni stanovnici Bosne “bogumili” živjeli na tim teritorijama poput Bijele vode. Dolaskom Srba na tim područima oni mijenjaju neke nazive kako bi se uništili svi tragovi vjekovnog postojanja bosanskog jezika. Tako su naziv “Bijela rijeka” promijenili u “Crna reka”, i naziv planine “Bijeli vrh” promijenili u “Crni vrh”, iako postoje historijski podaci o orginalnim imenima na bosanskom jeziku.
Sulejman Aličković je navodio još mnogo primjera kojima je dokazivao da mi Bošnjaci, nismo Srbi muhamedanske vjere, niti Hrvati muslimani, već da imamo svoj identitet ogledan kroz poseban, vjekovima star jezik, svoju vjekovnu kulturu i posebnu vjeru, a da je sve mimo ove činjenice čisti pokušaj asimilacije i negiranja vjekovne historije jednog naroda na Balkanu.

Nakon bogatog izlaganja Sulejmana Aličkovića prisutnima se obratio Anes Džunuzović.

tribina_20100130_002Džunuzović: „Mi Bošnjaci, uzevši u obzir događanja, koja su nas pratila u 19. i 20. stoljeću, smo narod kome prijeti nestajanje“.

Anes je bošnjački novinar i publicista. Rođen je u Novoj Varoši 1972. godine gdje je završio osnovnu i srednju školu. Završio Filozofski fakultet u Nikšiću. Od 1999. godine živi i radi u Sarajevu. Radio je u magazinu Ljiljan, a radi kao novinar za omladinski islamski časopis SAFF. Urednik je magazina “Zemlja” jedinog magazina takve vrste u Bosni i Hercegovini, koji se bavi poljoprivredom, turizmom i ekologijom. Autor je knjige “Lanet Olsun” koja opisuje zločine nad Bošnjacima u proteklom ratu na području istočne Bosne i Hercegovine.

On je u svom uvodnom govoru potvrdio govor Edina Salkovića da smo “Ne mislim ja na biološko nestajanje, jer ipak smo mi jedna velika grupa ljudi, koja je raštrkana po svijetu. Kada govorim o nestanku onda mislim na političko nestajanje, kulturno, duhovno, institucionalno nestajanje Bošnjaka. Ako ostanemo bez ovih elemenata postaćemo kao Romi, kojima ne treba država, niti bilo šta drugo” – istakao je gospodin Džunuzović.
Podsjetio nas je da je neprijatelj Bošnjake danas uspio da nas geografski razdvoji na tri enklave: onu najveću a to je veći dio Federacije sa Sarajevom, zatim Bosansku krajinu i na Sandžak (koji je opet podijeljen na dva dijela).

Prvi prioritet Bošnjaka treba biti izrada “Bošnjačkog nacionalnog programa” koji, je već trebao biti izrađen, ali su Bošnjaci vidno zaostali sa izradom svog nacionalnog programa u odnosu na narode u okruženju, smatra Džunuzović. “Bošnjački nacionalni program”, prema Džunuzoviću, treba imati određene političke ciljeve (jačanje države BiH; izboriti autonomije Bošnjacima u Sandžaku i na Kosovu, pa makar one i ne bile zvanične, već samo kulturne; priključenje Bosne EU), ekonomske ciljeve ( prije svega obratititi pažnju na energetiku, gdje Bosna ima veliki neiskorišćeni potencijal.
Također ovaj program, nastavlja Džunuzović, mora obratiti pažnju na duhovnu stranu Bošnjaka kao naroda, a glavnu ulogu u tome treba igrati IZ Bošnjaka kao jedinstvena institucija za sve Bošnjake. Ovo je jedna od trenutno najjačih bošnjačkih institucija, i zato nije ni čudo što se u pojedinim mjestima, gdje žive Bošnjaci vrše veliki napadi na ovu instituciju, pa čak i od strane same države.
Nacionalni program treba obratiti pažnju na definisanju kulturnih institucija, a prije svega treba izgraditi profesionalne medije koji će biti isključivo pod kontrolom Bošnjaka.

Istina je da su Bošnjaci od 1990. godine imali jedan zajednički nacionalni program kroz stranku SDA, da su imali svoju vojsku koja je branila teritorije BiH u ratu, da su Bošnjaci tada izgradili i svoju obavještajnu agenciju AID, ali da su potpisivanjem Dejtonskog sporazuma jedno po jedno Bošnjaci sve to izgubili, podvukao je Džunuzović.
Jedan od prioriteta, koji je uvelike izgubio na značaju kod nas Bošnjaka, po njemu je bilo, vraćanje svih predratnih stanovnika na svoje zemljište. Nažalost, kako kaže Dzunuzovic, ovaj projekat Srbi i Hrvati su mnogo ozbiljnije shvatili od nas Bošnjaka.

Anes je pristune također podsjetio da smo mi jedini narod u Evropi koji danas nemamo svoju obavještajnu službu.

Obrazovanje cini takođe jedan segment u kome su “Bošnjaci truhli”, kako kaže Džunuzović, a kome bi nacionalni program trebao posvjetiti pažnju.

Džunuzović je na kraju svog izlaganja ukazao na problem pasivnosti bošnjačkih intelektualaca u razvijanju ideje o jednom nacionalnom programu, što je danas najveća kočnica ovoj ideji i glavni razlog zbog kojeg mi Bošnjaci na početku 21. stoljeća nemamo svoj nacionalni program.

Hajrović: “O prioritetima Bošnjaka u 21. stoljeću govorću iz ugla organizacije koju zastupam, a i daću sebi za pravo da kažem nešto o tome iz ugla običnog pojedinca”.

Od samog osnivanja Zajednica sandžačke dijaspore, a to od prije sedam godina, svoje djelovanje usmjerila je u dva pravca, na samu dijasporu, i na domovinu koju ne smjemo nikako zaboraviti, naglasio je gospodin Hajrović. Prioritet ove organizacije je samo njeno jačanje, kako bi što kvalitetnije ostvarila zacrtane ciljeve, a to su izmedju ostalih, očuvanje nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta Bošnjaka u dijaspori. Organizacija Zajednice sandžačke dijaspore ima nekoliko regionalnih ispostava u Njemačkoj, ali i u susjednim državama, tako da je cilj jačanja ove institucije u velikoj mjeri i ostvaren. Hajrović je izrazio svoje zadovoljstvo i optimizam zbog toga što se na čelu ove organizacije nalaze vrlo sposobni i svjesni ljudi, koji imaju na umu činjenicu da se “ništa preko noći ne može promijeniti”.

“Mi ne smijemo zaboraviti odakle smo, i šta smo ostavili u mjesta iz kojih dolazimo” – naglasio je gospodin Hajrović, a potom dodao: “Mi iz dijaspore smo dužni podržati svaki pozitivan projekat koji dolazi iz Sandžaka.”

“Naša organizacija je uvijek dizala glas kada su Bošnjacima u Sandžaku bila ugrožena prava, čak i onda kada su drugi ćutali i mi ćemo nastaviti da to i dalje radimo”- kazao je Hajrović.
Hajrović je naglasio da će dijaspora, pored političke podrške, nastaviti da pomaže Sandžak i ekonomski, kao što je to uvijek i činila. Poseban akcenat je stavio da će se, pored ulaganja, Sandžak pomoći u idejama i iskustvima u projektima koji se u zemljama zapadne Evrope odavno primjenjuju kao uspješni.

Kao pojedinac i kao čovjek gospodin Hajrović je sebi kao prvi prioritet zacrtao očuvanje porodice.
Poslije toga, smatra gospodin Hajrović, treba izgrađivati svijest kod pojedinaca o institucijama, jer se moderan život danas odvija isključivo preko institucija.
I na kraju gospodin Hajrović je govorio o “ispravnoj životnoj percepciji”, a to je da svako treba doživljavati stavri onakve kakve one i jesu. Pri tome treba obratiti pažnju na parametre preko kojih ćemo i izgraditi ispravnu životnu percepciju, kao što su znanje, iskrenost koja ide zajedno sa znanjem, transparentnost, i na kraju legalnost u koju smo “dosta tanki”, kako kaže Midhat Hajrović.

Saima se nakon izlaganja Midhata Hajrovića u ime glavnog odbora USSUD-a i u ime cijelog udruženja zahvalila gostima predavačima i svim prisutnim, a potom je nastupila otvorena diskusija.

Odogovore na pitanja, kao i cijeli snimak tribine “Bošnjački prioriteti u 21. stoljeću”, moći će te uskoro pogledati na video snimku na našem webportalu.

Izvor: Dijaspora.org


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.