Trebamo preispitati odnos prema Srbiji

5
11

Situacija u Sandžaku je sa aspekta bošnjačkog naroda i odnosa srpske vlasti prema njemu potpuno sazrela za uspostavljanje nekih novih odnosa i ulazak u procese donošenja nekih bitnih odluka za Sandžak i sandžačke Bošnjake.

Možemo slobodno reći da je situacija doživjela svoju kulminaciju poslije ponavljanja izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće, odnosno nepriznavanjem volje bošnjačkog naroda ko će im tu instituciju voditi u narednom mandatu.

Država Srbija, odnosno njena vlast je prekršila norme i zakone koje je sama postavila. Nameće se logično pitanje, da ako državu i vlast ne obavezuju zakoni koje sama donosi, da li više ti isti zakoni i propisi mogu obavezivati i Bošnjake. Vlast u Beogradu je potpuno demaskirala svoj odnos prema Sandžaku i Bošnjacima i pokazala u svoj svojoj sirovosti tezu koja je valjda upisana u nekim srpskim nacionalnim programima da srpska vlast može prihvatiti samo one Bošnjake koji su prijethodno nacionalno izabrani.

Nažalost, pokazala se tačnim moja tvrdnja koju sam izrekao u jednom svom tekstu još prije tri godine u momentu kada je Ljajić dolazio na vlast, kao i drugim tekstovima i izjavama datim još prije 5-6 godina. Sve ovo što je se desilo oko izbora i kampanje za BNV, kao i oko ovih malverzacija i pokušaja poništavanja volje Bošnjaka, govori da je glavni kuhar svega toga zapravo Ljajić.

U tom svom tekstu koji se može naći i na internetu sam napisao: „Rasim Ljajić će biti veći problem i veću će štetu nanijeti bošnjačkim nacionalnim interesima od Sulejmana Ugljanina. Vrijeme koje je ispred nas pokazat će to… Ako se politička zvijezda Sulejmana Ugljanina polahko gasi, ne učestvujmo u potpirivanju sjaja Ljajićeve zvijezde. Ako Ugljanin danas nestaje sa političke scene, budimo svjesni da na nju stupa novi Ugljanin, mnogo perfidniji, lukaviji i opasniji”.

Nažalost, mnogi nisu shvatili ozbiljnost ovih riječi i svojevrsnog predskazanja. Danas se to u potpunosti vidi. Ljajić je taj koji dovodi žandarmeriju u Sandžak, taj koji falsifikuje biračke spiskove, izbacuje ljude iz biračkih odbora, taj koji falsifikuje blanko ostavke i taj koji poništava izbore za BNV i što je najgora stvar, mislim, da neće na ovome stati, njegov krajnji cilj je izazivanje viještačkog sukoba kako bi se pohapsili njegovi glavni protivnici, oni koji su razobličili njegovu izdajničku i poltronsku ulogu u Beogradu, a to je prije svega muftija Zukorlić.

Ljajić ovo radi sa nadom da će muftija Zukorlić povući neke nepromišljene poteze, koji bi i pravno potvrdili tezu koju je on predstavio Beogradu, da Zukorlić i njegovi ljudi žele secesiju Sandžaka i izazivanje sukoba.

Međutim, varaju se i Ljajić i Beograd, jer ne živimo više u Miloševićevom vaktu, kada su se otimali Bošnjaci iz vozova i autobusa, kada su im se montirale optužnice, kada su prebijani u policiji.

Zbog toga smatram, i upućujem apel novom rukovodstvu Bošnjačkog nacionalnog vijeća, koji je sada legitimni predstavnik Bošnjaka, da razmotre mogućnost sazivanja sveopšteg kongresa sandžačkih Bošnjaka, na kojem bi bio razmatran nacionalni program i plan sandžačkih Bošnjaka u narednom periodu, ali i donijete neke bitne odluke.

Poslije ovakvog ponašanja srpske vlasti prema Bošnjacima i Sandžaku, nas više ništa ne obavezuje na poslušnost. Zato je potrebno otvoriti unutarbošnjačku debatu, kojim putem treba da krenemo. Smatram da je put paralelnih institucija jedino ispravna odluka, jer ako Beograd ne priznaje legitimne predstavnike Bošnjaka, koji su pobjedili na izborima, onda je sasvim jasno da ni ti predstavnici ne trebaju više gledati u Beograd kao mjesto gdje će rješavati probleme i ostvarivati prava svog naroda.

Novoformirano Bošnjačko nacionalno vijeće od sada nije organ države koji se bavi samo kulturom, obrazovanjem, jezikom i informisanjem, ono od sada treba da bude mnogo više od toga, odnosno naša jedina nacionalna institucija, naš parlament i vlada.

Situacija u Sandžaku je sa aspekta bošnjačkog naroda i odnosa srpske vlasti prema njemu potpuno sazrela za uspostavljanje nekih novih odnosa i ulazak u procese donošenja nekih bitnih odluka za Sandžak i sandžačke Bošnjake.

Možemo slobodno reći da je situacija doživjela svoju kulminaciju poslije ponavljanja izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće, odnosno nepriznavanjem volje bošnjačkog naroda ko će im tu instituciju voditi u narednom mandatu.

Država Srbija, odnosno njena vlast je prekršila norme i zakone koje je sama postavila. Nameće se logično pitanje, da ako državu i vlast ne obavezuju zakoni koje sama donosi, da li više ti isti zakoni i propisi mogu obavezivati i Bošnjake. Vlast u Beogradu je potpuno demaskirala svoj odnos prema Sandžaku i Bošnjacima i pokazala u svoj svojoj sirovosti tezu koja je valjda upisana u nekim srpskim nacionalnim programima da srpska vlast može prihvatiti samo one Bošnjake koji su prijethodno nacionalno izabrani.

Nažalost, pokazala se tačnim moja tvrdnja koju sam izrekao u jednom svom tekstu još prije tri godine u momentu kada je Ljajić dolazio na vlast, kao i drugim tekstovima i izjavama datim još prije 5-6 godina. Sve ovo što je se desilo oko izbora i kampanje za BNV, kao i oko ovih malverzacija i pokušaja poništavanja volje Bošnjaka, govori da je glavni kuhar svega toga zapravo Ljajić.

U tom svom tekstu koji se može naći i na internetu sam napisao: „Rasim Ljajić će biti veći problem i veću će štetu nanijeti bošnjačkim nacionalnim interesima od Sulejmana Ugljanina. Vrijeme koje je ispred nas pokazat će to… Ako se politička zvijezda Sulejmana Ugljanina polahko gasi, ne učestvujmo u potpirivanju sjaja Ljajićeve zvijezde. Ako Ugljanin danas nestaje sa političke scene, budimo svjesni da na nju stupa novi Ugljanin, mnogo perfidniji, lukaviji i opasniji”.

Nažalost, mnogi nisu shvatili ozbiljnost ovih riječi i svojevrsnog predskazanja. Danas se to u potpunosti vidi. Ljajić je taj koji dovodi žandarmeriju u Sandžak, taj koji falsifikuje biračke spiskove, izbacuje ljude iz biračkih odbora, taj koji falsifikuje blanko ostavke i taj koji poništava izbore za BNV i što je najgora stvar, mislim, da neće na ovome stati, njegov krajnji cilj je izazivanje viještačkog sukoba kako bi se pohapsili njegovi glavni protivnici, oni koji su razobličili njegovu izdajničku i poltronsku ulogu u Beogradu, a to je prije svega muftija Zukorlić.

Ljajić ovo radi sa nadom da će muftija Zukorlić povući neke nepromišljene poteze, koji bi i pravno potvrdili tezu koju je on predstavio Beogradu, da Zukorlić i njegovi ljudi žele secesiju Sandžaka i izazivanje sukoba.

Međutim, varaju se i Ljajić i Beograd, jer ne živimo više u Miloševićevom vaktu, kada su se otimali Bošnjaci iz vozova i autobusa, kada su im se montirale optužnice, kada su prebijani u policiji.

Zbog toga smatram, i upućujem apel novom rukovodstvu Bošnjačkog nacionalnog vijeća, koji je sada legitimni predstavnik Bošnjaka, da razmotre mogućnost sazivanja sveopšteg kongresa sandžačkih Bošnjaka, na kojem bi bio razmatran nacionalni program i plan sandžačkih Bošnjaka u narednom periodu, ali i donijete neke bitne odluke.

Poslije ovakvog ponašanja srpske vlasti prema Bošnjacima i Sandžaku, nas više ništa ne obavezuje na poslušnost. Zato je potrebno otvoriti unutarbošnjačku debatu, kojim putem treba da krenemo. Smatram da je put paralelnih institucija jedino ispravna odluka, jer ako Beograd ne priznaje legitimne predstavnike Bošnjaka, koji su pobjedili na izborima, onda je sasvim jasno da ni ti predstavnici ne trebaju više gledati u Beograd kao mjesto gdje će rješavati probleme i ostvarivati prava svog naroda.

Novoformirano Bošnjačko nacionalno vijeće od sada nije organ države koji se bavi samo kulturom, obrazovanjem, jezikom i informisanjem, ono od sada treba da bude mnogo više od toga, odnosno naša jedina nacionalna institucija, naš parlament i vlada.

Autor: Almir Mehonić

Izvor:Sandzak-x.com


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

5 KOMENTARI

  1. Almire, primiri malo! Ako ti ne valja u Srbiji, ti put pod noge pa idi kud ti je volja. Moj grad je Prijepolje, moja država je Srbija, i ništa mi nije teže nego mojim komšijama Srbima.

  2. Abdulah vidim da si ovo vesto prepisao iz neke knjige , a cinimi se da tvoja pozadina sasvim nesto drugo govori i da ti ne stojis ni iza jednog napisanog slovca, ne moj jadan grijeh je krasti lagati i poedmetati. Vidi se da si za Z….. .
    A ti bi Serijat pa visdi jadan ovi ne priznaju ni svoje zakone samo ih menjaju iz dana u dan ..

    • Ako neko želi veličinu, pa – u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna. (10)Fatir

  3. Znam taj tekst na koji se pozivas g.Mehonjicu, i odmah da ti kazem da je neljudski da u ovim trenucima ti na grbaci naroda nastavljas svoj privatni obracun sa Ljajicem jos iz vremena kad ste bili partijski jarani.U vreme kada su Kostunica Ugljanin i db udarili na i.zajednicu i okupirali dzamije i u tvom Prijepolju ti si i tu priliku koristio za obracun sa Ljajicem a povrsno ili nikako nisi kritikovao Ugljanina generatora svih muka i problema u Sandzaku.
    Tvoja kalkulacija preuzeti Ljajiceve birace a ostaviti prostora za eventualnu koaliciju sa Ugljaninom toliko je providna da ne pije vodu ni u tvom Prijepolju.
    Tvoje blage ili nikakve kritike ili osude onoga sto je napravio Ugljanin a izbegavanje spominjanja ili blage osude Zilkica navode me na Zakljucak da od Ljajica gori si samo ti a od tebe gori je jos Ugljanin jel od Ugljanina nesto gore ne moze se ni rodit.

  4. Gledam svakodnevno kako propise Islama razbijaju i žele ih baciti u zaborav…

    Odbacuju blagodati Allahove koje nam je On podario…. Zatrpavaju se lažima i argumentuju ih besmislom, ne bi li Šerijat učinili nepotrebnim i besmislenim u našim i njihovim očima, uhvaćeni zamkom straha… čemu taj strah od šerijata… čemu? Beg od Allahovog zakona…. Od života?

    I umesto da se ponose, okreću leđa Šerijatu… u besmislu demokratije, liberalizma, nacionalizma,… gube sebe potiskujući Islam…
    Sa druge strane teže za slobodu, bore se za prividnu slobodu koja ih svaki dan zarobljava… Jer je ne traže u Allahovim propisima… jer ne znaju šta je prava sloboda… U svojoj subjektivnosti kibra, šejtanluka,… se gube i tapkaju u mraku….

    A najveći apsurd je što težeći za slobodom, oduvek besomučno beže od Šerijata, koji im jedini može doneti slobodu… pravu slobodu…

    Bežeći od istine, postaju robovi laži, služe joj i sami se pretvaraju u laž i više je ne vide… Zamenivši istinu za laž, od mraka svetlost prave, od svetlosti mrak…
    Bezeći od istine postaju robovi vlastite sujete koja obmanjuje um, i služe joj.

    Šerijat im izgleda mračno, jer su ga zamenili za laž… I zarobljeni u lažima tapkaju u mraku sujete, sebičnosti i oholosti… Ne vide sebe kako treba, a ni oko sebe…. A ni ne žele da vide, kibur im to ne dozvoljava….

    I Tako zavedeni sopstvenom voljom žive u mraku… odbacivši Allahov put ugasili su svetlo na svom putu….
    A jedino je istina, pravo svjetlo… jedino istina obasjava put kojim hodimo i otkriva nam tagucke zamke na tom putu i tako nas čuva od stranputice, širka, kufra, harama, … Jedino nas istina vodi ka onome ko je Istinit…

    U njoj se možemo ogledati, možemo videti oko sebe, sebe, svoju unutrašnjost, ono što zapravo jesmo…

    A ljudi laži ne žele jasno videti sebe, zamagljuju ajete istine…
    Neki ih čak zaklanjaju pripadnošću Hanefizmu, tradicionalizmu, naprednom razmišljanju,SDA strnci, SDP ILI SDPS… jer se plaše šejtanove sluge dave teuhida.
    I u sopstvenoj nemoci i bedi duše, umesto da se suoče i prihvate istinu o sebi, oni iskrivljuju sliku o sebi stvarajući je prema sopstvenom htenju koja nema puno veze sa realnošću, zatvarajući svoj um i srce da ne spoznaju Islam… da ne bi mogli spoznati istinu…

    Ne žele prihvatiti istinu o sebi koja podrazumeva i odgovornost prema sebi, prema izgradnji sopstvene duše i uma, da se razvijaju u osobe koje su pokorni robovi našeg Stvoritelja Koji je sve ono što je dobro naredio za nas.
    Suočavajući se sa istinom, sa sobom, sa istinom o sebi, priblizavamo se izvoru istine i nagrade – Allahu. I tako oplemenjujemo svoju dušu odgovarajući Allahovom pozivu. Koja daje dostojanstvo sada, a na Ahiretu večni život.

    Islam već sada oslobađa od okova mraka… daje duhovnu slobodu onima koji se ne plaše da vide… koji žele da vide…
    Bez učenja, praktikovanja, pozivanja, strplenja ne možemo postići put Islama, na kome egzistira brastvo, jednakost,…

    Put istine je jedan, a mnogo je lažnih puteva tame koji zapliću naše srce čineći ga tako nepodobnim za Islam, za Iman, za spas sopstvene duše……

    Svoje duše već sad možemo izlečiti Islamom, posvećujući se Islamu po svaku cenu, …
    Jer samo putem Islama možemo postići rahatluk na ovom i budućem svijetu. To je jedini put našeg duhovnog i mentalnog zdravlja.

    Zato je bitno prepoznati laž, laž u sebi, laž oko sebe, laž izvan nas, lažne puteve koji odvode u propast…

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.