Sandžak – Svijet je još uvijek šokiran događanjima u Oslu. U visokociviliziranom i tehnološki najnaprednijem dijelu svijeta, hladnokrvno i bez griže savjesti ubijeno je sedamdeset šest civila. Prva asocijacija bila je na islamske ekstremiste. Po ko zna koji put je krenula nepravedna hajka na islam i muslimane, da bi se ispostavilo kako je počinilac kršćanin zaslijepljen mržnjom prema drugom i drugačijem. Iz cjelokupnog događaja, pored nenadoknadivosti ljudskih života, dva momenta nam privlače pažnju. Prvo, automatizirano povezivanje islama i muslimana sa terorističkim napadima ma gdje i ma ko ih počinio. Kada istraga utvrdi da je počinilac kršćanin, hindus ili jevrej, to se nekako prešućuje i stavlja po strani.
Licemjerje zapadnoga svijeta zaboravlja da su i fašizam, i nacizam, i rasizam, i komunizam, i nacionalizam, i šovinizam, i homoseksualizam i ini izmi njihovi izumi, te da se u ovih petnaest vjekova islam izgrađivao isključivo na humanosti, toleranciji, jednakopravnosti, i svim ostalim načelima Božanske pravde. Zato nas vrijeđaju odluke poput one da će Eupol oformiti posebno Odjeljenje za nemuslimanske teroriste. To znači da je terorista po pravilu musliman, a tek su izuzeci pripadnici ostalih vjeroispovijesti. Drugi moment odnosi se na Brejvikovo priznanje da se ne kaje zbog počinjenog zločina i da je inspiraciju i idole pronašao u Srbiji i Srbima, odnosno nosiocima i izvršiocima genocidnih ideja među Srbljem od Karađorđa do Ratka Mladića. Zar ovo ne bi trebao biti dovoljan pokazatelj srbijanskom društvu, osobice ideolozima i izvršiocima nacionalnih strategija da cjelokupan srpski narod vode u propast te da su već sada u svjetskoj historiji prepoznati kao genocidni. No, da su željeli i da žele uvidjeti vlastitu sramotu, imali su prilike 11. jula u Potočarima kada je ukopano 613 nevino stradali žrtava koje su pobili upravo Brejvikovi inspiratori i idoli.
NA BEDEMU ODBRANE VAKUFA
Bošnjaci Sandžaka i dalje trpe posljedice velikosrpskog projekta kojim je inspiriran Brejvik. Srbijanske vlasti nas, umjesto da sve čine kako bismo zaboravili njihov fašizam, uporno podsjećaju na to. Nema razlike između onoga što su činili Mladić i Karadžić i otimanja vakufske imovine. Njihov cilj je bio etničko čišćenje muslimana s vjekovnih ognjišta. Nisu se zadovoljavali samo njihovom likvidacijom već su uništavali svaki trag bošnjačko-muslimanskog prisustva na tlu BiH, rušili džamije, skrnavili mezarja, turbeta, šadrvane i druge dokaze našeg bivstvovanja. Srbijanske vlasti, uz pomoć lokalnih političara i tajkuna, također nasrću na našu bit, permanentno udarajući na vakufska dobra. Jučer je to bilo na Hadžetu, danas u Novopazarskoj banji i zgradi Islamskih ustanova, odnosno Fakulteta za islamske studije. Otetim vakufima se promjenjuje namjena, pa se tako na Hadžetu umjesto memorijalnog centra za preko tri hiljade ubijenih Bošnjaka 1945-1946. izgrađuje dječije obdanište, želeći time uništiti i najmanju mogućnost da se mlade generacije, ako ništa, bar zapitaju ko je i zbog čega ubio sve te ljude, njihove djedove, očeve, amidže, daidže, bližnje i daljnje rođake.
Isto su tako Karadžić i Mladić, nakon rušenja džamija i mezaristana, zemljište pretvarali u parkove, ili pak na privatnim posjedima protjeranih muslimana izgrađivali crkve. Ako su nam poboli krstove po brdima, ako na javnim natpisima nema niti jednog spomenika islamske duhovnosti, nasuprot desetinama putokaza ka crkvama i manastirima, ono nam ne mogu i neće oduzeti dušu – jer bez duše nema ni nas. Bošnjaci Sandžaka su svjesni ovoga i zato svakoga puta uporno stoje na bedemu odbrane najstarijeg vakufa na Balkanu. I izborit će se, kao što su se izborili da se danas, četiri godine poslije napada, vihori bajrak i čuju ezani s vitke munare Altun alem džamije. Kako god Altun alem džamija jeste simbol našega jedinstva, bedem opstanka i odbrane, ona nam je također i inspiracija da nastavimo borbu za konačno oslobađanje naših kulturnih i materijalnih dobara od velikosrpskih projekata uortačenih s poltronima i krvožednim tajkunima.
VIAGGIO IN NOVI PAZAR
Gradske vlasti u Novome Pazaru nastoje prodati preostalo općinsko zemljište, cirka 58 parcela, među kojima ima i nacionaliziranih i oduzetih, ne bi li napumpale budžete. Možda i među njima ima vakufskih dobara. Savjetujemo Vakufskoj direkciji pri Islamskoj zajednici da dobro proanilizira svaku od njih. Pored zemljišta, noću nam prodaju maglu, dovode skupe pjevače i pjevaljke, prave koncerte i igranke, pjesme i igara, a grad danju opasuju lanci štrajkača. Dijasporci i rijetki turisti taman navečer steknu dojam da su stigli u sređen grad, a ono ih ujutru dočekaju sablasne scene gladnih i lica ispijenih štrajkača pred općinom. Ne vjerujući da je takvo što moguće, pohrle k česmi da se umiju, a ono sa slavine, umjesto vode, cvrči vazduh, vreo kao i ovi tropski dani u Novome Pazaru, gradu sa štrajkačima, suhim česmama i geslom: UMJESTO HLJEBA I VODE NUDIMO VAM PJESME I IGARA. I uz to, po koju gradsku parcelu, dok nije zakon o povraćaju oduzete imovine stupio na snagu.
Autor: Jahja Fehratović
Suljo je babo, sta hoce ova muftija i rasim zajedno sa njim, samo brukaju pazar… Dok ih suljo nije uveo malo u narod nisu znali dje je pazar,, ova je gore po orlju cuvao ovce, ova drugije trco za suljom, i okreco mu cipele…pa sad ko gori nego suljo suljo je za njih BABO…
Polako ljudi – hajde malo realno da se pogledaju stvari:
1. Jel’ bilo vode za “Suljova vakta” – NIJE. Ima li je sad – NEMA. Mozel’ muftija da otkrije podzemno jezero i spasi nas nestasica – NE MOZE.
2. Jel na centru za vrijeme SDA bio parking prepun rupa – JESTE. Da li sad imamo lijep trg – IMAMO. Da li neko svojim bespravno izgradjenim objektima ugrozava i svake godine taj trg umanjuje za po 100kvm – DA.
3. Jesu li radnici TK Raska u vrijeme Slobodana Milosevica radili ista – NISU ali NISU strajkovali.
Jesu li radnici TK Raska u vrijeme Sulejmana Ugljanina radili ista – NISU ali NISU strajkovali.
Rade li sta danas – NE ali STRAJKUJU i traze plate koje im nisu isplacivane za vrijeme dvojice gore pomenutih.
4. Jel’ Islamska zajednica prodavala vakufsku imovinu 80-tih godina – JESTE. Ko se iz IZ pobuni kad Milosevic napravi stambenu zgradu na Hadzetu za svoje kadrove krajem 90-tih – NIKO. A kad ovi sadasnji hoce da prave zabaviste na parceli koju im je IZ prodala onda se dize frka.
Dajte ljudi gledajte malo oko sebe…
STO RECE PREPOSTENI TARKO:”MI PRAVIMO IGRACE KAKO BI IH PRODAVALI KAO STO SU UCINELI SA ADEMOM.ETO JOS NESTO ZA NIHADA KOJI NECE DA VIDI OVE STVARI.SMAJO.BRAVO ZA KOMENTAR!!!!!!!!!!!!!
Ovo je najgora vlast koja je ikada vidjena u Novom Pazaru. Neizmijenjena postava iz Milosevicevog vremena, pojacana Rasimovim prodanim dusama koje bi i majku i vjeru i sve sto gledaju dali za veceru. Pljackaju uspjesne privrednike ne bi li uveli neki fudbalski klub u Super ligu kojem najmanje lici da nosi ime Novi Pazar. Grdne milione na tom pljackaskom pohodu potrosise ne bi li napravili smutnju oko privatizacije fudbalskih klubova Novi Pazar i Josanica a sve u cilju otimacine lijepih lokacija na Gradskom stadionu gdje ce Rasim praviti poslovne prostore i Novopazarskoj banji, terenu FK Josanica, koji se nalazi u neposrednoj blizini kasarne, gdje ministar Rasim Ljajic, uz pomoc Miskovica zeli prigrabiti ove atraktivne lokacije bogate termalnim izvorima vode i praviti pokrivene bazene uz otimacinu vakufske novopazarske Stare banje. Isti ce biti princip kao i sa privatizacijom “Lipe”. Kada jos pogledamo ko je na celu FK “Josanica” onda je sve jasno.