Tadić koristi Miloševićeve recepte

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, objavio je analizu „Krah pravosudnog sistema u Srbiji“ iz koje objavljujemo najzanimljivije dijelove koji se tiču uloge predsjednika Borisa Tadića, odnosa države prema tajkunima, medijske situacije i političkih žarišta poput Sandžaka.

KAKAV JE UTICAJ PREDSEDNIKA TADIĆA: Predsjednik Srbije Boris Tadić kao i ostali političari iz njegovog političkog okruženja pokušavaju u Briselu izgledati kao vrlo moderni, proevropski političari. Međutim, na zapadnom Balkanu oni svojim djelovanjem sasvim sigurno to nisu.

Činjenica je, da je predsjednik Tadić i dalje ostao predsjednik Demokratske stranke (DS) i posle izbora za predsjednika Srbije. Tadić je pored predsjednika Kosova Fatmira Sejdijua (LDK), jedini predsjednik koji istovremeno obavlja duple funkcije – predsjednika stranke i države. Verovatno je to bio i razlog da je Tadić podržao zakon o duplim funkcijama, čija primena može uticati na povećanje stepena korupcije. Prema indeksu korupcije Transparency Internationala, Srbija se nalazi na visokom 83. mjestu. U Srbiji je uspostavljeno faktičko stanje da je predsejdnik Tadić uveo predsjednički sistem bez promjene Ustava Srbije

Uticaj kabineta predsjednika Republike Srbije na medije odvija se preko marketinga. Predsjednik Tadić je okružen ljudima koji se jako dobro razumiju u marketing. Srpska politička i medijska scena se sve više pretvara u marketinško polje gdje se spinuje, gdje jedna afere prekriva drugu. Cilj je skretanje pažnje sa najvažnijih tema i problema sa kojima se suočavaju građani, a to su nezaposlenost, siromaštvo i teška ekonomska situacija. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da su to teme koje ljude najviše interesuju. Analitičari smatraju da je uticaj predsjednika Srbije Borisa Tadića prisutan u svim sferama života u Srbiji u kojima želi da ima svoj uticaj.

DA LI SE BORIS TADIĆ SKRIVA IZA BOGOLJUBA KARIĆA: Analitičari upozoravaju na skoro zaboravljenu činjenicu da je predsjednik Tadić za vrijeme vođenja ministarstva telekomunikacija, bio i predsjednik Upravnog odbora „JP PTT saobraćaja Srbije“, koja je imala zajedničku kompaniju „Mobtel“ sa Bogoljubom Karićem. Iz tog perioda nije razjašnjena uloga predsjednika Tadića u postupku pokretanja stečaja, utvrđivanja visine unijetog osnivačkog kapitala, pripremanje kompanije za prodaju za kupca, koji se vezuje za njegovu Demokratsku stranku (DS), sponzorstva koja su išla po nalogu Borisa Tadića i slično, istražni organi u dosadašnjem radu nisu saslušali niti procesuirali predsednika Tadića po ovim pitanjima.

SA KIM SE SRBIJA OBRAČUNAVA: Aktualna dešavanja u Srbiji neizbježno postavljaju pitanje sa kim se Srbija obračunava? Očito se Srbija obračunava sa nosiocima velikog kapitala. Ta ista država je omogućila da se posle 5. oktobra 2000. obogate pojedinci kao što je Miroslav Mišković, vlasnik kompanije „Delta“. Činjenica je da je Miroslav Mišković svoje bogatstvo najviše uvećao upravo posle 2000. Godine, odnosno dolaskom Demokratske opozicije Srbije (DOS) na vlast. Koncepcija obračuna koristeći pravosudne institucije se ni u čemu ne razlikuje od one koju je koristio Slobodan Milošević prilikom borbe za vlast.

Miodrag Kostić, Zoran Drakulić, Milan Beko, Vojin Lazarević, Miroslav Mišković? Ko je sljedeći? Počelo je sa Bogoljubom Karićem koji je osnovao političku partiju „Snaga Srbije“, koja je predstavljala potencijalnu opasnost na političkoj sceni Srbije posebno za Demokratsku stranku Srbije (DSS) tadašnjeg premijera Vojislava Koštunice, koji je i započeo progon Karića. Uvidom u registar političkih partija vidljivo je da je Bogoljub Karić još uvijek predsjednik političke partije „Snaga Srbije“, što opravdano otvara pitanje političke motivisanosti ovog slučaja. Očito, u Srbiji, zakon nije jednak za sve. To se primjećuje i u slučaju Bogoljuba Karića, koji je osuđen pre nego što je i započeo sudski proces. Sve upućuje da se radi o ozbiljnom kršenju prava na pravično suđenje i presumpciju nevinosti garantovanu članovima 10 i 11 Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka. To potvrđuje i medijski linč, koji se u ovom slučaju vodi preko sprege pojedinih medija i izvršne vlasti protiv izabranih pojedinaca. Informacije iz krugova blizu jednom ili drugom ministarstvu ili tužilaštvu na koje se mediji pozivaju, a od kojih se te institucije javno ne distanciraju, postavljaju sasvim legitimna pitanja i o nezavisnosti i profesionalnosti tih organa kao i medijske najave o oduzimanju imovine Bogoljubu Kariću i članovima njegove porodice opravdanim postavljaju pitanje – da li će najavom aktivnosti oduzimanja imovine još dodatno kršiti ljudska prava porodice Karić i drugih koji ne budu po meri aktuelne vlasti? Da li će takve  i slične aktivnosti državnih organa usporiti put Srbije u EU?

Karakteristično za demokratske države je da omogućavaju fer i pošteno suđenje, odbranu sa slobode i jednak tretman za sve građane. Zbog gore navedenog stvara se utisak da u slučaju Bogoljuba Karića to nije omogućeno, već da je on već osuđen prije početka eventualnog sudskog procesa što je vidljivo iz izvještavanja medija u Srbiji i izjava pojedinih najviših srpskih zvaničnika.

Sudstvo je i dalje u rukama vlasti. Ustavni sud Srbije ni posle više godina od podnošenja inicijative za ocjenu ustavnosti Zakona o ekstraprofitu i Zakona o oduzimanju imovine nije odlučivao. Ministrica za pravosuđe Srbije Snežana Malović u dnevnom listu „Danas“ od 14.8.2010 piše dnevnik u kojem se otvoreno miješa u nezavisnost sudstva, komentira pojedine slučajeve i „daje uputstva“ pravosudnim organima šta treba da rade u konkretnim slučajevima, posebno naglašavajući slučaj porodice Karić. Opravdanim se postavlja pitanje nezavisnosti i profesionalnosti pravosudnih organa i uticaja vlasti, čiji je simbol predsjednik Tadić.

MEDIJSKE SLOBODE I NOVINARI: Srbija se na ljestvici Freedom Housa, po slobodi medija, nalazi na 78. jmestu. Analizirajući situaciju na medijskoj sceni vidljive su mnoge sličnosti sa periodom za kojeg se mislilo da je stvar prošlosti, ali sadašnja situacija još uvek podseća na vreme Miloševićeve vladavine. Demokratska vlast Srbije ni posle deset godina nije uspela da pronađe nalogodavce i ubice novinara Slavka Ćuruvije, Milana Pantića i Dade Vujasinović. Skorašnji napadi i prijetnje pojedinim novinarima (Dejan Anastasijević, Brankica Stanković, Teofil Pančić) govore o tome da u nekim slučajevima i najosnovnija bezbjednost ove profesije još uvijek nije osigurana. S druge strane, potrebna je i cjelovita rasprava o samostalnosti i nezavisnosti pojedinih medija.

NA SANDŽAKU MOGUĆA ESKALACIJA KONFLIKTA: Vlada Srbije u pogledu Sandžaka ponavlja iste greške, koje je činila prema Kosovu. Evidentan je nedostatak političke volje za odgovarajućim dijalogom i međusobnim poštovanjem, odnosno, prisutno je ignorisanje legitimnih predstavnika Sandžaka. Time se otvaraju mnoga nepotrebna pitanja o širini i dubini diskriminacije etničke i vjerske manjine. Najnoviji problemi sa imenovanjem vjeroučitelja i uskraćivanjem normalnog odvijanja islamske vjeronauke od strane ministarstva prosvjete, dodatno su usložili situaciju na Sandžaku. Problemi vezani za Islamsku zajednicu u Srbiji producirani su osnivanjem paralelne islamske vjerske zajednice, koju je instalirao tadašnji premijer Vojislav Koštunica 2007. godine.

Događaji su kulminirali nedavnim odstranjivanjem rektora Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru Mevluda Dudića iz vladine komisije za vjeronauku i imenovanjem novog člana iz minorne paralelne  islamske zajednice iz Beograda, koju podržava veći dio srpske politike. Iako član 132. Zakona o osnovama obrazovanja i vaspitanja eksplicitno propisuje da na osnovu liste predložene od strane tradicionalne crkve i vjerske zajednice – direktori škola imenuju vjeroučitelje, to nije omogućeno reprezentativnoj Islamskoj zajednici u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru. Prema Zakonu u komisiji za vjeronauku su predstavnici crkava i vjerskih zajednica. Dakle, Vlada odlučuje o predstavnicima nadležnih ministarstava u toj komisiji. Međutim, u toj komisiji Vlada ne može odlučivati o predstavnicima crkava i vjerskih zajednica kao što je učinila u ovom slučaju. Možda je upravo sada posljednja šansa za Srbiju da započne razgovore sa predstavnicima Sandžaka. Sadašnja politika Srbije putem ignorisanja Sandžaka sve više udaljava Sandžak od Srbije. Srbiji je preko potrebna decentralizacija, koja bi riješila mnoge probleme, time i regije Sandžak.

Mnogi upozoravaju da su na Sandžaku raspoređene jake policijske (žandarmerijske) snage i prisutni brojni pripadnici tajne službe, koji ne mogu doprinijeti stabilizaciji tog dijela Srbije, nego, naprotiv, destabilizovati i eventualno izazvati nepotreban konflikt. Ne isključuje se mogućnost proglašenja autonomije i donošenja Ustava Sandžaka. Decentralizacija kao proces demokratizacije i ubrzanog razvoja može ponuditi prave odgovore na izazove i prava sredstva za ostvarivanje boljih materijalnih preduslova za svestrani razvoj manje razvijenih područja, a Sandžak to očigledno jeste.

Međunarodni institut IFIMES smatra da predstavnici međunarodnih organizacija, a prije svega predstavnici EU, moraju pojačati svoj monitoring u Srbiji, jer (ne)evropsko djelovanje i pojedini potezi Vlade Srbije mogu dovesti u pitanje evropski put Srbije i izazvati nepotrebnu eskalaciju konflikta. Posebno je potrebno pojačati monitoring nad pravosuđem, politički motiviranim sudskim procesima, (ne)aktivnostima hapšenja i procesuiranja optuženih za ratne zločine.

Autor: IFMS International

Izvor: E-Novine.com, IslamskaZajednica.org