Svjedočenja muslimana iz Mijanmara: Malu djecu bacaju kao kamenje, žene siluju i ubijaju

1
10

Mijanmar – Rohingya muslimani koji su iz Mijanmara prešli u Bangladeš, novinarima agencije Anadolija ispričali su o strahotama koje su doživjeli u pokrajini Arakan u Mijanmaru.

Zbog nasilja na osnovu vjerske i etničke pripadnosti, muslimani iz ove zemlje ostavljaju svu svoju imovinu i masovno bježe u susjedni Bangladeš, gdje se uspijevaju smjestiti u izbjegličke kampove. Međutim, policija Bangladeša hapsi izbjeglice nastanjene u kampovima ili one tek pristigle u tu zemlju pod izgovorom da nisu legitimisani pri prelasku granice i ponovo ih deportuje u Mijanmar. Zbog toga se mnoge izbjeglice skrivaju po planinama i okolnim selima.

U pograničnom kampu Leda, koji postoji već četiri godine, u trošnim barakama smještaj je našlo oko 10 hiljada muslimana. Međutim, uslovi boravka u ovom kampu su veoma loši i izbjeglice ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe.

Ubistva, mučenja, silovanja

Abede Hatun je žena koja je prije nekoliko dana izbjegla iz Mijanmara u Bangladeš. Novinarima agencije Anadolija ispričala je mnoge strahote tamošnjeg nasilja nad muslimanima. Hatun je izjavila da su nasilnici provalili u njenu kuću i ubili joj brata.

“Mene su mučili na najsvirepiji način, i kad su mislili da sam mrtva, bacili su me na obalu rijeke. Kada sam došla k svijesti, skupa sa skupinom svojih sunarodnjaka ukrcala sam se na brod i pobjegli smo u Bangladeš. Danima smo plovili i gladni i žedni po kiši koja je prijetila da nas potopi. Uspjela sam doći do ovog kampa i sada pokušavam preživjeti. Nemam nikog svog, sve moje bližnje su ubili”, kaže Hatun.

Objašnjavajući dalje kako su u Arakanu vojnici i budisti pucali na muslimane i napadali ih noževima, Hatun je izjavila da se ne zna broj pobijenih i da je nasilje koje vrše nad muslimanima toliko svirepo da se ne može opisati riječima.

“Kad ubiju nevine ljude, njihova tijela tovare u kamione i odvoze u nepoznatom pravcu. Uskraćuju nam pravo na ukop naših najdražih. Najviše muče mlade djevojke. Siluju ih i fizički izmuče, zatim ubiju. Malu djecu bacaju kao kamenje. Oni koji uspiju preživjeti, nemaju šta da jedu. Koristili smo unutrašnjost stabla banane, ali i te zalihe su brzo nestale”, objašnjava Hatun.

Muslimani primorani na gladovanje

Abdul Kelam, izbjeglica koji je iz Mijanmara nedavno pobjegao u Bangladeš, ispričao je da muslimani u Arakanu ne mogu nabaviti čak ni hranu. U razgovoru za agenciju Anadolija, on je rekao kako sve koji izađu na ulicu tuku teškim predmetima.

“Mene su premlaćivali jer sam radio, nanijeli su mi posjekotine na natkoljenici, a zatim su me proglasili kradljivcem i odveli u zatvor. Prisilno su mi obrijali bradu koju sam imao odranije. Ranjen sam u stopalo metkom iz vatrenog oružja i jedva sam uspio spasiti živu glavu i pobjeći ovamo”, kazao je Kelam.

On je naveo kako u Mijanmaru kuće muslimana pale Molotovljevim koktelima, uništavaju usjeve kako ne bi uzgojili hranu, te kako se muslimanima ne dozvoljava da obavljaju svoje poslove.

( Dnevni Avaz )


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. subhanela pa imalo jos neko da nas ne ubija dase ovo desava sa krscanima cijeli sved krscanski bi se na noge digo ali nasa krv je bezvredna

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.