SVE ŽUĆI, LAŽLJIVIJI I MANJETIRAŽNIJI BLIC

U jednom prijašnem demantiju koji Vaša redakcija nije htjela objaviti izrekao sam dilemu za koga to BLIC radi pred izbore – za Tadića, Ljajića, ili nekog trećeg. Sada više nema takve dileme: BLIC iz dana u dan postaje sve žući, lažljiviji i bljeđi, i otvoreno radi za spomenuti dvojac Tadić-Ljajić i one oko njih. No, sve jedno, od Vas tražim da, u skladu sa zakonoskim obavezama, u prvom narednom broju i u online verziji objavite ovaj demntij u cijelosti ili ću biti prinuđen da zadovoljenje potražim na sudu, zbog uvrede časti, ličnog identiteta, bar pet direktnih laži i desetak namjernih insinuacija koje štete mom kredibilitetu u javnosti i nanose nenadoknadivu štetu mojoj ličnosti dobijem golemu finansijsku odštetu u sporu protiv dnevnih novina BLIC, glavnog urednika Veselina Simonovića, odgovornog urednika Milenka Vasovića, urednika online izdanja Marka Stjepanovića i novinarke Tamare Spaić.

U izdanju od subote 12. 5. 2012. godine na udarnim drugoj i trećoj strani, objavili ste tekst „Student za Zukorlića položio 38.3, miliona“. Zahtijevam da na istim stranama objavite i ovaj demantij kako bi pravda bar simbolično bila zadovoljena, mada čisto sumnjam da će Vaši šefovi Tadić i Ljajić to dozvoliti.

Ne samo da ste postali neozbiljna žuta novina već ste sve otvorenije lažljiva dnevno-politička pamfletska štampa, ili bolje rečeno oruđe u rukama Tadića, Ljajića i drugih uzurpatora medijskog prostora. Ovo me jako čudi, i zato ću ovaj demantij poslati i Vašem vlasniku u Švicarskoj, možda je njemu, kao medijskom magnatu, ako već Vama nije, stalo do kredibiliteta glasila koje će vjerovatno poslije ovih izbora prepoloviti tiraž.

Krenut ću redom da navodim činjenice i dokažem neprofesionalizam, namjernu laž i vjerovatno za podebelu kovertu odrađen posao Vaše, Tadićeve, Ljaićeve čije li već novinarke Tamare Spaić, a koje se direktno odnose na moju ličnosti.

1. Spaićka novinarski neprofesionalno, vjerovatno željna nekakvog senzacionalizma i partijskog dokazivanja, lažno informira javnost i tu laž podvlači u naslovu da je Jahja Fehratović student. Da je kontekst drukčiji, vjerovatno bi mi godila takva konstatacija, jer je studentsko doba možda najljepše, a i mlađi bih bio bar za pet godina. Da se imalo htjela informirati i javnosti iznijeti istinu, ona je vrlo lahko mogla provjeriti da je Jahja Fehratović studij Književnosti naroda BiH i bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu završio još 24. maja 2007. godine, pred komisijom koju su činili prof. dr. Munir Maglajlić i prof. dr. Muhidin Džanko, kao jedan od najboljih studenata koji je imao čast učiti pred veličinama poput Enesa Durakovića, Zdenka Lešića, Muniba Maglajlića, Fahrudina Rizvanbegovića, Gordane Muzaferija, Dževada Jahića, Hasnije Muratagić-Tune, Senahida Halilovića, Josipa Baotića i drugih na prostoru Balkana i Evrope prepoznatljivih filoloških imena, koji priučenoj novinarki vjerovatno ništa ne znače jer ne vjerujem da je ikada išla u neku ozbiljniju školu od partijskog kursa. Od te 2007. godine Jahja Fehratrović je pored jednog ranijeg studijskog boravka na Univerzitetu Martin Luter u Halleu u Saveznoj Republici Njemačkoj, dvije akademske godine imao čast utemeljivati i raditi na prvoj Katedri bosanskoga jezika u inostranstvu, na Trakijskom univerzitetu u Jedrenama u Turskoj. Nakon toga, kontinuirano radi na Katedri za bosnistiku Departmana filoloških nauka Internacionalnoga univerziteta u Novome Pazaru. I trenutno se nalazi pred odbranom magistarske teze. Iako je neukusno govoriti o sebi, ipak ću radi istine i informiranja neupućene kursadžijske novinarke reći još da je Jahja Fehratović, autor tri knjige, preko stotinu književnih priloga u više od četrdeset književnih časopisa u zemlji i inostranstvu, prevođen na nekoliko jezika, prisutan u antologijama, priređivač više desetina knjiga bošnjačkih i svjetskih autora, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice, predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća, glavni i odgovorni urednik nacionalne revije za politiku i kulturu „Sandžak“, zamjenik glavnog i odgovornog urednika svebošnjačkog časopisa „Panbošnjak“, autor i voditelj serijala tv intervjua sa ljudima iz intelektualnog, političkog, kulturnog i javnog života „Razgovor“ i tako dalje, i tako dalje. Kako da sve ovo, koje je tek dio onog što Jahja Fehratović jeste i što radi, promakne novinarki koja lažima informira cjelokupno srbijansko društvo? Da je novinarstvo učila na nekom imalo ozbiljnijem studiju, morala bi naići na Rezoluciju Evropskog parlamenta 1535 o zaštiti novinara, gdje se u dva novinarska imena iz Srbije spominje i Jahja Fehratović.

2. Druga stvar jeste krivo pisanje osnovnih identitetskih odrednica, odnosno metateza suglasnika /h/ i /r/ u prezimenu, pa umjesto Fehratović kako se prezivam stoji Ferhatović, čime se opet cjelokupno čitateljstvo dovodi u zabludu, a čemu je uzrok neprofesionalizam, površnost i neozbiljnost medijskog izvještavanja koje se ne može tolerirati u ozbiljnim medijima, pa čak ni u u žutoj štampi. Jer šta bi bilo da gospođi novinarki dodamo jedan suglasnik koji se vremenom vjerovatno izgubio iz njenog prezimena i promijenio joj identitet. Riječ je o suglasniku /h/. Najverovatnije je njezino prezime bilo Spahić, a onda namjernim ili nenamjernim izbacivanjem tog /h/ dobijamoSpaić. Ne mora se ni elaborirati porijeklo riječi spahija od koje dolazi ovo prezime. Za vrijeme Osmanlija, spahije su bili turski velikoposjednici, koji su imanja dobijali od sultana kao znak zahvale za vjernu službu i zasluge u učvršćivanju i širenju granica carstva.

3. Vaša neupućena novinarka iznosi još jednu krupnu laž: Jahja Fehratovićpotparol muftije Zukorlića. Ona pored neistine pokazuje i elementarnu nepismenost. Ni u jednom od priznatih pravopisa standardnih južnoslavenskih jezika ne kaže se potparol već portparol ili u „lijepom našem“ glasnogovornik. No kako god, Jahja Fehratović nikada nije imao čast biti portparol muftije Zukorlića. Tu privilegiju su do skora imali Sead Šaćirović i Samir Tandir. Funkcija na osnovu koje se Jahja Fehratović može povezati sa kandidaturom Muftije Zukorlića na predsjedničkim izborima 2012. godine jeste sasvim drugačija. Jahja Fehratović je imao čast i privilegiju biti predstavnik Grupe građana koja je predložila Muftiju Zukorlića za predsjedničkog kandidata, u ime te grupe predati Republičkoj izbornoj komisiji dokumentaciju nužnu za kandidaturu i biti šef Izbornog štaba predsjedničkog kandidata Muftije Muamera ef. Zukorlića. Prosto je nevjerovatno da jedna dnevna novina koja je trebala podjednako izvještavati o predizbornim kampanjama predsjedničkih kandidata mjesec dana nakon intenzivne kampanje ne zna ko je portparol a ko šef Izbornog štaba određenog predsjedničkog kandidata. Ovo samo potvrđuje tezu da nema dileme za čiji interes radi dnevna novina Blic i zašto iz dana u dan postaje sve žuća i bljeđa. I naravno, ovo je dokaz o medijskoj satanizaciji svih onih koji drugačije misle i nude različite programe od mišljena Demokratske stranke i programa Borisa Tadića i njegovog priveska RasimaLjajića.

4.  Vaša novinarka, uzgred budi rečeno, jako nekultivirana i vrlo drska ne samo u pisanju lažljivih tekstova već i u telefonskoj komunikaciji, pozvala me je 11. 5. 2012. godine i vrlo provokativno pitala odakle mi novac. Jako neukusno, neprofesionalno, bezobrazno i nesuvislo u prvoj personalnoj komunikaciji, nakon šturog predstavljanja i mog odbijanja da za „Blic“ dajem bilo kakav komentar dotična je nastavila uvrjedljivu prepirku i naravno napisala lažni citat u kome ja navodno kaže: „To je moja privatna stvar.“ Istina je u tome da uopće nisam komentirao ništa i da sam odbio davati bilo kakve informacije za Tadićevu žuti štampu kakav je „BLIC“. I zato je ovo još jedna podvala preko koje se ne može olahko preći.

5. Vaša novinarka također navodi neistinu da je Jahja Fehratović jedini pojedinac koji je gotovinom uplatio depozit. To naravno nije mogla čuti od mene, takvu informaciju je dijelom mogla dobiti samo u Ministarstvu finansija ili u Agenciji za borbu protiv korupcije. U šta sumnjam. Jer obje ove institucije imaju pristup banci u kojoj je otvoren račun sa koga je uplaćen depozit za podizanje novca određenog za kampanje predsjedničkih kandidata. U toj banci postoji ugovor o pozajmici u kome je naznačeno preko trideset osoba, osnivača Grupe građana i drugih sljedbenika i poštivaoca ideja koje promovira Muftija Zukorlić koje su pozajmile vlastiti novac Grupi građana kako bi ista njime garantirala Ministarstvu finansija i preuzela novac budžetom predviđen za finansiranje kampanje predsjedničkih kandidata. Taj dokument je priložen u banci i dostupan Agenciji za borbu protiv korupcije i drugim regulatornim tijelima koja žele izvršiti uvid u porijeklo novca. Jahja Fehratović se i ovdje pojavljuje samo kao lice ovlašćeno ispred Grupe građana da taj novac položi u državni trezor.

6. Pored ovih pet neoprostivo krupnih podvala i laži Vaše novinarke Tamare Spaić i Vas kao uređivačkog kolegija koje u potpunosti raskrinkavaju tendencioznost, senzacionalizam, medijski satanizam, neobjektivnost, populizam  i otvorenu privrženost vlasti oličenoj u Borisu Tadiću i njegovoj sviti, dužan sam reagirati i na još nekoliko krupnih propusta u ovom tekstu.

Sve ste učinili kako bi ovakvim pisanjem skrenuli pažnju sa aktuelne situacije u zemlji vezane za izbornu krađu, kupovinu glasova i ucjene glasača. Ovaj tekst je najbolji primjer kontinuirane medijske satanizacije Muftije Zukorlića u kojoj prednjačite Vi i par drugih medija iza kojih stoje Boris Tadić i RasimLjajić. Ako ste već načeli ovu temu, zašto ste se zaustavili na Muftiji Zukorliću? Zašto niste naveli garante bili bankovne, nekretninske ili bilo koje druge ostalih predsjedničkih kandidata i to sa spominjanjem imena i prezimena, ličnosti ili pravnog subjekta. Pristao bih i na to da izreknete sve ove laži koje ste izrekli na moj račun, samo da ste naveli ko je, recimo, garantirao za Borisa Tadića, Ivicu Dačića, Čedomira Jovanovića, Zorana Stankovića i druge. I na kraju, pitanje matematike, da li je veće 38.3 ili recimo 337.890; 165.793;  151.343 i 71.290 miliona dinara. Prva cifra se odnosi na to koliko su svi predsjednički kandidati, pa i Muftija Zukorlić, dobili iz budžeta za kampanju, a druga, treća, četvrta i peta na to koliko su predsjednički kandidati Boris Tadić, Ivica Dačić, Čedomir Jovanović i Tomislav Nikolić platili medijsko oglašavanje u predizbornom vremenu. Pa zar ove cifre ne zaslužuju jači tretman i veći medijski prostor od spinovanja koje ste lažima pokušali prirediti meni i Muftiji Zukorliću? Naravno, razlika je u tome što ni Muftija Zukorlić ni ja niti imamo niti želimo imati bilo kakva posla sa neprofesionalnim, lažljivim i žutim medijima, tako da nakon objavljivanja ovog demnatija u Vašem prvom sljedećem izdanju, prestaje bilo kakva komunikacija sa Vama, osim po potrebi sudska.

Jahja Fehratović