Nije majka klela sina što se kockao, nego što se vadio. Kako neko reče: „Šta li treba da se desi, pa da u Srbiji ministar podnese ostavku?“ Izgleda da aktuelna srpska demokratija ne poznaje takvu pojavu. Sada već famozni ministar Čiplić oborio je sve rekorde time što je uspio za posljednju godinu dana prosječno svakog mjeseca da učini nešto zašta se u demokratskom svijetu bez razmišljanja podnosi ostavka.
I ranije je ovaj izgubljeni Vladin činovnik pravio velike greške, ali je raspisivanje izbora za nacionalne savjete bio početak njegovog potpunog debakla. Očito da korijen problema leži u tome što Ministar pogrešno razumije pojam slobode i ljudskih prava, vjerujući da je njegova uloga da zaštiti vlast od zahtjeva za punom primjenom ljudskih prava, a posebno pripadnika nesrpskih naroda, te da sve to upakuje u ambijent kao primjenu visokih standarda ljudskih prava.
Njegovo ponašanje je, svakako, rezultat onoga po čemu se prepoznaju sve visoke instance ove vlasti. Aktuelna vlada smatrat će sebe uspješnom ukoliko pripremi zakonsku regulativu po visokim evropskim standardima, a iznađe način da primjena tih zakona bude selektivna u skladu sa politikom, interesom i voljom vladajuće koalicione klase. Za razliku od drugih ministara, Čiplićev zadatak očito je bio najosjetljiviji i najteži jer je, jadnik, trebao da osigura nastavak institucionalnog kršenja prava nad Bošnjacima u Srbiji, zato što su akademsko-politički stratezi i dalje na stanovištu da je ovaj narod opasnost po državu, te ga treba što više oslabiti. Sve to nije bilo lako uklopiti u, takozvane, visoke evropske standarde. Zadatak je bio veći od izvršioca i zato Ministar i njegovi nalogodavci i partneri srljaju iz greške u grešku.
Pokušaj ispravdavanja parolama kako žele da zaštite sekularni poredak od Muftije koji se bavi politikom, koji je pritom isključiv i ne želi dogovore, izblijedio je i ostalo je razgolićeno jedino licemjerstvo vlasti i njenog ministra koji su se oglušili o sprovođenje zaključka sa razgovora tri bošnjačke liste i Čiplića, uz prisutvo šefa Misije OEBS-a, od 9. novembra.
Priča o šestomjesečnom roku koji ističe i najava navodnog raspisivanja novih izbora je poput trzaja u živobari poslije kojeg se ide dublje, a povratak je sve teži. Odlučan stav Bošnjačke kulturne zajednice da neće učestvovati u najavljenoj izbornoj farsi potpuno je ugrozio manevarski prostor za dalje manipulacije vlasti. Nema sumnje da uz kampanju aktivnog bojkota BKZ na te izbore bi moglo izaći između 10 i 15% bošnjačkih birača, što ne bi mogao biti legitiman osnov za formiranje novog vijeća. To su shvatili i predstavnici druge dvije liste, te su iznijeli negativan stav o novim izborima, tako da bi se moglo desiti da ministar Čiplić sam ode na te izbore, ukoliko ih uopšte i bude.
Pored ministra vjera i ministra za ljudska prava, i šef resora za vanjske poslove uspio je da se postavi kao pravi srpski brend u diplomatiji, što je po njegovom razumijevanju isto što i hipokrizija. Neće kod Nobela, a onda, onako polubudan, Premijer pošalje „nevladinog“ zaštitnika građana kao svog izaslanika, te se sjeti da mu on ne može biti izaslanik, pa kaže da mu je samo posudio Vladin avion. A onda ti eto sveznajućeg Predsjednika koji traži hitnu smjenu ministra Jeremića. Ali od toga ništa, izgleda mu se suprotstavio „jaki“ Premijer, pa nigdje kraja. A ono jok, nego je problem što je Ministar samo izvršavao volju Predsjednika, pa je to sve sada teško upakovati.
Da bi samo da stigne ta rekonstrukcija Vlade, pa da se nekako elegantno sklone svi ti ministri koji brukaju Srbiju i Predsjednika koji, eto, nizašta nije kriv. Nije baš da nije obaviješten, ali izgleda nema dovoljno vlasti. On je samo predsjednik države, vd premijera i predsjednik vladajuće stranke. A svaka mu čast, gdje sve stigne. E, blago nama za njega.
Autor: Uredništvo Glas islama
Izvor: Glas-Islama.info
