Na ovaj dan (17. mart) 1969. godine, Golda Meir izabrana je za premijera cionističke države Izrael. Bila je prva žena koja je obnašala tu funkciju i ostala je jedina žena u okupatorskoj državi Izrael koja je je bila na toj poziciji sve dok se nije pojavila Tzipi Livni.
Jedan novinar ju je jednom upitao: “Koji je najtužniji dan u vašem životu u državi Izrael, a koji vam je najsretniji dan?”
Odgovorila mu je: “Najtužniji dan u mom životu u državi Izrael bio je dan kad smo zapalili džamiju Al-Aksa. Rekla sam tada sâma sebi: ”Sad će nas Arapi napasti i pobiti.” A najsretniji dan u mom životu osvanuo je sljedećeg jutra kad sam vidjela da Arapi nisu ništa učinili.”
Evo nekoliko izjava Golde Meir o kojima moramo duboko razmišljati, da bismo znali kako oni razmišljaju i šta misle o nama:
– Možemo oprostiti Arapima što ubijaju našu djecu, ali im ne možemo oprostiti što nas prisiljavaju da mi ubijemo njihovu djecu.
– Svako jutro se nadam da ću se probuditi i da neću zateći živo ni jedno palestinsko dijete.
– Znam da će nas muslimani na kraju pobjediti, ali oni koje sada vidimo nisu ta pobjednička vojska. Nećemo biti poraženi sve dok broj muslimana na jutarnjoj molitvi ne bude jednak njihovom broju na molitvi petkom.
– Osjećam miris svojih predaka sa Hajbera.
– Arapi će se jednog dana iznenaditi kad vide da smo doveli djecu Izraela u njihovu vlastitu zemlju.
– Egipatski narod treba uroniti u probleme i brige da se ne probudi, jer ako je glava zmije umrla, svi oni koji je slijede će umrijeti, a ako ona ustane, oslobodit će se svih svojih neprijatelja.
saff.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Svako jutro se nadam da ću se probuditi i neću zateći živo ni jedno palestinsko dijete
