U prostorijama Stranke pravde i pomirenja organiziran je susret Ženske mreže SPP-a, nane Fate Orlović i Majki Srebrenice. Povod okupljanja bila je godišnjica smrti rahmetli akademika Muamera Zukorlića – lidera, profesora i utemeljitelja Stranke pravde i pomirenja.
Prisutnima se obratila koordinatorica Ženske mreže Stranke pravde i pomirenja, prof. dr. Misala Pramenković, koja je istakla značaj susreta i sjećanja na lik i djelo rahmetli akademika Muamera Zukorlića.
„Meni je drago da u ime Ženske mreže SPP-a imamo priliku da ugostimo naše heroine – naše majke Srebrenice i našu nanu Fatu Orlović. Sa nama su danas Šehida Abdurahmanović, Emina Pašić, Bida Smajlović i Zijada Efendić. Majka Munira i majka Kada su mahsuz poselamile, one su na putu bile i iz tog razloga nisu danas sa nama. Na dan 6. novembra, kada se prisjećamo našeg velikana, rahmetli muftije, četiri godine su već prošle od njegovog preseljenja, mi smo, s druge strane, i radosni što nas i ovakvi momenti spajaju, ujedinjuju i jačaju. One su simbol hrabrosti, borbe i dostojanstva. Mi dobro znamo koliko su angažmani, koliko je svijest i snaga naših majki bila značajna od završetka rata do dana današnjeg. One su ambasadori koji su u najvećoj mjeri iznijeli teret same istine o genocidu i, ja bih rekla, pored brojnih rana koje nose, one su bile ta snaga koja je sve to iznijela.“
Nana Fata Orlović, simbol borbe za pravdu i istinu, poručila je da će uvijek s poštovanjem pamtiti Zukorlića kao čovjeka koji je podržavao borbu naroda i nikada nije odstupao od pravednosti.
„Moja su djeca otišla u Ameriku, nisam se za djecu borila, borila sam se za našu vjeru. Poručujem svojoj omladini da bude dobra i da ne da svoje. Bolje ne biti živ nego biti svakakav, da poštujemo jedni druge gdje god se nalazimo. Nemoj željeti zlo nikome – neće se desiti ni tebi. Ja sam svoje sve izgubila, mene srce boli, sve je to moje. Kako da se ne borim? Hoću da se borim za svoje i svakom preporučujem da se bori za svoje. Tuđe neću, svoje ne dam.“
Svojim riječima okupljene je dirnula i Šehida Abdurahmanović, govoreći o značaju podrške koju su Majke Srebrenice osjećale od rahmetli Muamera Zukorlića i važnosti čuvanja sjećanja na njega.
„Mi, nažalost, dolazimo sa prostora gdje su česti ratovi, maltene svakih 40–50 godina, uvijek je ista strategija – klanje, pljačkanje i protjerivanje. Došlo je vrijeme da konačno žena Bošnjakinja ustane na noge, da ne kleči na koljenima, da ustane i da se digne kroz borbu koja je možda na najtežem putu. To je teško Allahovo iskušenje i taj put istine i pravde zaista je težak. Mi danas, poslije 30 godina, nemamo šta da žalimo – sav svoj trud i rad koji smo uložile, mislim da će tek buduće generacije da budu ponosne na nas, što su nas imale. Mi koji smo preživjeli nismo slučajno tu, moramo da budemo svjedoci na način kako to najbolje znamo i umijemo, što smo i radile sve ove godine. Ja večeras mogu samo da kažem da je rahmetli Zukorlić meni lično, mislim i svim Bošnjacima i muslimanima na ovim prostorima, bio čovjek zbog kojeg smo počastvovani od Allaha dž.š. da budemo u tom vremenskom periodu sa njim, da budemo dio njegovih ideja, da to slijedimo i prenosimo budućim generacijama, jer samo se tako možemo izboriti da nam se nikada ne desi ono što smo preživljavali u prethodnim ratovima. Mislim da smo dosta toga uradili, dovoljno je da sav svijet zna za nas, da danas ovaj cvijet Srebrenice koji mi nosimo, spomen-obilježja samo niču diljem svijeta – hvala Allahu, to je nešto što mi ostavljamo budućim generacijama, da se i oni bore kako se nikom više nikada ne bi desila Srebrenica“, istakla je Šehida Abdurahmanović, članica Udruženja Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa”
Tokom susreta govorilo se o važnosti jedinstva, hrabrosti i istrajnosti u borbi za pravdu – vrijednostima koje su duboko utkane u nasljeđe rahmetli Zukorlića.
