Stvaranje idealnog drustva

0
9

Na ime, drustvo je proslo kroz jedan relativno dug istorijski period, ali iskreno pomak ne vidim nigde sem u zavijenoj formi djelovanja ljudi u odredjenim zivotnim situacijama I pismenosti u sirem smislu znacenja te rijeci. Evo par primjera. Dok je postojao homo sapiens vladalo je prvobitno divljastvo. Zatim se vremenom doslo do ujedinjenja par istih u copor, zatim u pleme, pa u plemenske saveze,pa u polise I tako dalje, sve do pojave drzave.

Istorija cijelog covecanstva je bila ratnicka. Pracovek je ubijao svakog drugog covjeka jer je u
njemu video pretnju za opstankom. Tada nisu postojali kompromisi, a to vrijeme opet dolazi. I
kasnije su vodjeni primitivni ratovi ali oko zena, zacina, zlata. Danas, u savremenom svijetu, vode
se “moderno-primitivni” ratovi oko nafte. A uskoro ce se voditi I ratovi oko vode. Dakle smatram
da je velika zabluda u verovanju da ce nas jedan covek povesti u boljitak I kreirati za cjelokupno
drustvo jednu zdravu sredinu. Mi smo inzinjeri svojih zivota I mi smo ti koji treba da menjamo
drustvo I samim tim I zivot na bolje. Istorija je pocela da se gradi I napreduje sa drustvom kada
su ljudi prestali da ubijaju jedni druge, kada su prestali biti divljaci, kada se pojavila drzava
I uredjenost, gdje su sa pojavom morala prestale divljacke navike.Medjutim, cim se jedan cilj
ostvari onda opet covek postane coveku vuk (Homo homini lupu est.). I opet se istorija ponavlja,
samo u drugacijem izdanju I drugom vremenu. Nacije nestaju zbog materijalnih dobara I
teritorija, bas kao I ranije.

Razlozi iz kojih sam se opredelio da napisem tekst o kreiranju idealnog drustva I ujedno i
drustvenom I politickom poretku su visestruki I raznovrsni. Prozimaju se kroz sve sfere ljudskog
zivota I to je ta osnova svega. Idealan drustveni I politicki poredak treba da bude licna karta
ljudske civilizacije I globalni cilj drustva. Medjutim, kako vec znamo da je globalni cilj odavno
promasen I samim tim I drustva iskvarena, ne mozemo govoriti o idealnom drustvenom I
politickom poretku bez plana. Dakle za nas kao drustvo koje deluje kao subjekat u resavanju
problematike o kojoj cu govoriti, potreban je plan I potrebne su inovacije koje ce u svojstvu
instrumenata dovesti drustvo do zeljenih ciljeva.

Ono na cemu treba prvenstveno raditi jeste praviti zdrav prostor za sebe I ostale ljude u nasem
okruzenju koji ce imati kontinuitet. Ali prije svega trebamo od sebe praviti ljude. Jer ljudi bez
ljudskosti, nisu ljudi!

Mi smo ti koji “definisemo” narod u sposptvenoj sredini. Mi smo ti koji dajemo dobar I los
primjer svojoj zajednici I sve je ovo I stvar odredjenja. Jer svako shvata stvari I desavanja
na svoj nacin. Ali u tome I jeste poenta, da svako svojim vidjenjima I svojom kreacijom
doprinese poboljsanju na globalnom nivou. Iz tog razloga su potrebne kako unutar drzavne
tako I medjunarodne diskusije, jer bez sukoba ideja se ne moze doci do idealnog resenja.
Samim menjanjem tudjeg I svog misljenja na osnovu iznetih argumenata, stvaraju se nove
ideje izrecene u dijalogu. Diskusije I dijalozi su moguci I neophodni. Jer diskusije vode ka
kreacijama,nadmetanju, idejama, a ideje teze ka ostvarenjima.

Trebamo biti korisni gradjani drustvu I da predstavljamo stabilnost tog drustva,a to cemo ciniti
svojom inteligencijom,svojim radom, svojim idejama I kulturom. Kada pomenem rijec kultura, ne mislim na kulturu u sirem smislu I na tradiciju, vec mislim na kulturu u jednom potpuno drugom smislu. Kultura ima i svoju drugu dimenziju, a ta dimenzija podrazumeva da se postuje svako ko u sebi nosi neke razlicite vrijednosti I opredeljenja. Upravo to treba da bude lice drustva, jer narod stvara na taj nacin jacinu I velicinu uzajamnog postovanja uzdizuci ga do nivoa neprocenjivosti.

Drustvo u tom smislu mora biti apsolutno drustveno. A da bi smo imali slozno drustvo, potrebno je obratiti vecu paznju na socijalnu politiku. Tako da resenje vidim u drzavi.

Kada kazem da resenje vidim u drzavi, ne mislim na to da ocekujem da ce nas neki vodja spasiti
od problema u kojima se nase drzave nalaze, ili da ce biti spasitelj svijeta. To je zavjera I zabluda.
U to ne treba verovati. Na spas gledam u nas mlade, jer drzavi trebaju novi profili, nova znanja.
A mi smo ta drzava. Mi je cinimo.

Potrebna je hitra preformulacija ciljeva, jer na ovaj nacin se samo trosi vrijeme, trose se ljudi.
Prava I cvrsta odluka je najteza.

Takodje, trebamo voditi nacionalnu politiku sa svim nacijama. Uociti probleme I dijalozima,
idejama I taktikom ih rijesavati.

Veliki problem danasnjice vidim u investiranju u vojnu industriju. Da se bar 10% tog novca koji
se ulaze u vojnu industriju, ulozi u resavanju problema I davanju pomoci ugrozenima, svijet bi bio puno bolje mjesto za zivot. Na ovaj nacin, svaka zemlja ulaze u razvoj vojne industrije I samim tim biva pretnja za sve svoje susede pa I daleko sire I dalje. Mnoge zemlje su suviskom svoje moci postale opasnost za druge. A govorimo o modernom dobu, govorimo o ljudskim pravima, govorimo o NEnasilju, govorimo o demokratiji, slobodi govora I misljenja, slobodi izrazavanja, jednakosti I ravnopravnosti svih naroda. Koga to zavaravamo? Ili je bolje postaviti pitanje, ko to nas zavarava? Treba da kazemo NE takvoj zavijenoj formi ratnicke demokratije. Ili kako ja volim da je u zargonu nazovem “demo-no-kratija” odnosno vladavina demona. To u sustini demokratija 21.veka I jeste. Prelepo zamisljena doktrina, ali u praksi je beskorisna I besmislena.

O glabalnoj preraspodeli novca kao jednom od koraka koji vodi ka idealnom drustvu I ljudskosti
ne treba ni govoriti jer se samo na zalost trose vrijeme I reci. Zamislite svijet u kome svi imaju
jednako novca, gdje nema granica, gdje svako ima jednake mogucnosti na sve I gdje su ljudi
stanovnici planete a ne stanovnici svojih drzava. Gdje postoji I ispoljava se globalni nacionalizam koji podrazumeva ljubav prema cijelom svijetu a ne samo prema svojoj drzavi. Gde je moral najveca vrijednost cijelog drustva. Gdje je postovanje razlicitosti norma svakog zdravog razuma u takvoj sredini. Gdje postoje jednake mogucnosti na sve ono sto cini zivot jednog covjeka. Gdje nema ratova, sukobljenja,gdje bi ljudi sami izmedju sebe odbacivali sve one koji ne zele da postuju razlicitosti, koji ne zele da postuju ljudskost I sve finese zivota ljudi oko sebe.

Vratimo se sada caskom na ekonomiju. Zbog cega mora da je godisnja zarada “per capita” u
Americi u iznosu od skoro 25,000$ dok je recimo u Pakistanu ili Etiopiji oko 120-300$. Gdje
je demokratija koja govori o jednakosti I ravnopravnosti u ovoj “ravnomernoj” preraspodeli I
“jednakoj” mogucnosti na zivot? Demokratija je ideja koja sve vise obuhvata veci broj zemalja
svijeta, zato se I srdim na zloupotrebu jedne takve ideologije od strane “politickih elita”.

Dalje, kao neophodan korak koji vodi daljem kontinuitetu ovog plana idealnog drustva vidim
u polju prava. Jer pravo svojim normama treba da regulise odnose koji ce nastati u novom
drustvu. Norme koje ce se zasnivati iskljucivo na moralu I za cije krsenje ce biti predvidjene
ostre sankcije. Samo na taj nacin mozemo govoriti o uredjenom drustvu. Jer na danasnje vrijeme, traziti globalnu jednakost,ravnopravnost I pravdu je isto kao I traziti kap vode u pustinji. Besmisleno je. Zato mislim da treba izvrsiti reforme kako u ekonomiji,tako I u socijalnoj politici, medjunarodnim pregovorima, ali ne zapostaviti ni pravo.

Sve ove promjene dovele bi do kreacije novog drustvenog I politickog poretka koji bi zagovarao
ideju globalne ravnopravnosti, mira, jednakih ekonomskih mogucnosti, zaposlenja na osnovu
svojih sposobnosti I inteligencije odnosno jednom recju meritokracija, kao i mnogo drugih stvari koje bi bile dio ove ideologije. Medjutim ova ideologija po meni, predvidja I lose strane. Ali te lose strane bi bile potisnute. Lose strane ove ideologije bi bile pokusaj razvijanja kriminala I korupcije jer bi bilo onih koji bi za sebe zeleli bar malo vise novca od ostalih a jedini nacin bio
bi taj, jer bi razlika u zaradama bila izuzetno neprimetna. Medjutim, mnogi bi apelovali ovde da
je to greska I da treba pruziti ljudima da se nadmecu I razvijaju sebe I za uzvrat dobijaju onoliko
novca koliko zasluzuju. Zbog takvih stvari, bili bi predvidjeni bonusi za sve one koji bi pomijerali svoje granice I koji bi napredovali. Pospesili bi takmicenje izmedju ljudi raznim odmorima, zatim besplatnim putovanjima I tako dalje, da se ne bi osetila ta razlika izmedju nekoga ko obavlja fizicki I psihicki rad. Terorizma ne bi bilo, jer bi se svi osjecali stanovnicima zemlje protekom odredjenog vremena. Takodje bi se osnovala tela koja bi bila rasporedjena po cijelom svijetu u velikom broju I koja bi delovala u sprecavanju pojave I razvitka istih. Sankcije za takve vrste ilegalnih radnji bile bi strogo kaznjive kao primjer drugima da time ne bi smeli da se koriste,a sankcija za takve radnje bila bi prije svega odbacenost od drustva koja bi izazvala grizu savesti kod
osobe, a zatim I kazna lisavanjem slobode na duzi vremenski period.

Po mom misljenju, idealan tip drustvenog I politickog poretka bio bi socio-demokratija. Dakle
neka uporedna I zajednicka funkcionalnost I jedinstvo socijalizma I demokratije o cemu ce vise
rijeci biti u drugom dijelu ovog teksta.

Autor teksta je student Drzavnog univerziteta u Novom Pazaru

Sanjin Mašović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.