Štrpci

1
12

Dakle, budite se, i to ranije nego što to uobičajeno činite. Želite, naime, da vratite, recimo kosačicu i još par stvari vašem komšiji. A on je, što kažu mladi, pravi lik.

Komšije ste već 15 godina, šaljivdžija je, uvijek nasmijan, uvijek spreman da priskoči u pomoć, ukoliko vam zatreba. On je takođe perfekcionista, strašno je pedantan i voli da mu je sve čisto i zato drži hemijsku čistionicu. Uzoran je građanin, što se ono kaže. I tako dok izlazite iz kuće, čujete neku buku vani, kakvu nikada to tada niste čuli u vašem mirnom naselju. Izlazite iz kuće i imate šta da vidite.

Desetak difendera sa zatamljenim staklima, specijalci naoružani do zuba i Vaš mirni i uzorni komšija u lisicama. Talas zaprepašćenja vas zapljuskuje i prva stvar koja vam pada na pamet je droga. Nije valjda, dođavola i on u to upleten, mada mi je oduvijek bilo sumnjivo odakle mu tolike pare. Žurno se smještate kraj televizora i čekate prvu informativnu emisiju.

Reklame vas izluđuju, čini vam se da traju satima. Zatim počinju vijesti.

Spiker neispavanim glasom javlja da je, po naredbi Tužilaštava Srbije i BiH, uhapšeno 15 osoba koje se sumnjiče da su počinile zločin u Štrpcima. Odahnuli ste. Dobro je, makar nije droga.

Znate li šta je problematično u ovoj pričici, fikciji, koja mi je na brzinu pala na pamet i to petnaestak minuta prije zaključenja broja. Nažalost, to što je vjerovatno istinita. Čitajući jučer komentare na portalima, naročito srbijanskim, nisam mogao, a da ne zaključim: “Sa Balkana treba što prije bježati, ovdje nema sreće”.

Gotovo svaki komentar je bio u stilu “samo nama sude a drugima ne”.

Nikome nije npr. palo na pamet da pomene kako je sramno što je trebalo da prođe 21 godina kako bi ubice bile privedene pred lice pravde, a kamoli da osudi gnusni zločin. Tražim po svojoj glavi još neki pridjev kojim bih opisao ono što se desilo u Štrpcima, ali ne ide. Koju riječ upotrijebiti za kidnapovanje nevinih ljudi iz voza, njihovu likvidaciju, a zatim i bacanje njihovih beživotnih tijela u Drinu?

Komentatorima to i ne pada na pamet. Oni vole reći: “bio je rat”. Time poručuju da je ono što se desilo u Štrpcima i diljem Bosne prosto moralo da se desi. Vole reći kako su naši pravili zločine, ali su i njihovi. Vole reći kako su drugi zločinci, a naši su heroji koji su branili svoj narod, a kojima se sada sudi.

Zato se komšija iz gore pomenute priče, nakon što je odgledao dnevnik nije zabrinuo što je toliko godina živio pored čovjeka kojem je ubijanje drugih ljudi pričinjavalo zadovoljstvo, niti kako se svih tih godina šalio na račun upravo tih koje je ubijao.

Zato ovdje nikada neće biti sreće.

Autor: Vasilj Karadžić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Postovani gospodine Karadzicu,odavno ne procitah tekst koji me tako odusevi kao ovaj vas!Potpuno ste u pravu da u toj zemlji nikad nece imati srece,jer se ne moze imati sreca sa onima koji nisu u stanju za najveca zvjerstva pocinjena nad bosnjackim narodom da kazu ni jedno prosto”izvini”,a da ne pricam o tome da rade na pronalasku i kaznjavanju zlocinaca.Prva reakcija je uvijek ista,a to je kolektiviziranje krivice.Ljudi moji,ne mozemo biti podjednako krivi kad srpsku agresiju osudjuje citav svijet i sigurno ne zbog toga sto vole nas Muslimane.Situacija je potpuno obrnuta,od septembra 2001 nista nije teze nego biti Musliman.Dakle,haski tribunal nije osudio 90% Srbe,8%Hrvate i 2% Muslimane zato sto voli Muslimane nego zato sto oni jedini nisu nikog prvi napali.Da su to normalne drzave(Srbija i Crna gora) postupile bi kao Njemacka i Austrija prema Jevrejima poslije drugog svjetskog rata i onda bi mogla da se pravi zajednicka buducnost.Gospodine Karadzicu,ne moze se praviti sa nekim zajednicka buducnost ko se izruguje tvojim zrtvama,negira ih,laze,izmislja neke svoje imaginarne zrtve.Nase zrtve nisu laz,ti oteti i svirepo ubijeni Bosnjaci nisu laz,ti ljudi su nam bili rodjaci,prijatelji itd.Kada vidim i ja sve reakcije Srba onda sam sretna sto sam jos davno napustila tu drzavu.Mozda bi i bilo najbolje da zive sami sa sobom!Prema nama Bosnjacima i prema Albancima imaju jednu neopisivu vjekovnu mrznju koja je neobjasnjiva.Medjutim,ono sto me bar malo tjesi je to da ipak postoje ljudi kao sto ste vi i gospodja Kandic i nada da ce ih biti sve vise i da ce i oni dizati glas protiv srpskih i crnogorskih fasista i Bosnjakomrzaca!!!!Srdacni pozdravi gospodine Karadzicu!!

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.