Stranke potrošile više nego što su prijavile da imaju

1
47

Sjeverni Sandžak – Stranke su u izbornoj kampanji na reklamiranje potrošile mnogo više novca nego što su imale na raspolaganju iz državnog budžeta i od prijavljenih donacija, pokazao je danas predstavljeni monitoring finansiranja izborne kampanje koji je uradila organizacija Transparentnost Srbija.

Programski direktor Transparentnosti Srbije Nemanja Nenadić rekao je da postoji “očigledan jaz” između proklamovanih prihoda i rashoda, pa čak i da su stranke uspele da obezbede popust za reklamiranje na televizijama u izbornoj kampanji od 50 odsto.

“Postoji mogućnost da su stranke imale mnogo malih donacija, koje ne moraju da prijave, što je malo vjerovatno. Možda su stranke imale neka zaostala sredstva od ranije, što je još manje verovatno. Onda ostaju još samo krediti”, rekao je Nenadić i dodao da tu postoje brojna pitanja na koja treba odgovoriti.

Nenadić je rekao da nije svejedno kako se i pod kojim uslovima uzimaju ti krediti i kako će se vraćati, jer to ostavlja mogućnost za razne uticaje na donosioce političkih odluka.

Dodao je da su stranke, možda, unapred projektovale svoj izborni uspijeh i na osnovu broja pretpostavljenih mjesta u parlamentu računali na novac koji još nisu dobili.

“A da li može da se unapred zna koliko će ko dobiti poslanika? Da može, ne bi se ni išlo na izbore”, rekao je Nenadić.

Prema preliminarnim i delimičnim rezultatima Transparentnosti, najviše novca na parlamentarnim izborima za televizijsko oglašavanje potrošio je URS (620 miliona dinara), zatim Koalicija “Za bolji život” (425 miliona dinara), Koalicija “Pokrenimo Srbiju” (oko 210 miliona), Preokret (196,5 miliona), Srpska radikalna stranka (53,6 miliona), Pokret radnika i seljaka (57,8 miliona) i Demokratska stranka Srbije (oko 40 miliona).

Na predsedničkim izborima najviše novca za televizijsko oglašavanje, odnosno 338 miliona dinara, potrošila je lista “Za bolji život” čiji je kandidat Boris Tadić. Koalicija Preokret, čiji je kandidat bio Čedomir Jovanović, potrošila je oko 166 miliona dinara, koalicija oko socijalista čiji je kandidat bio Ivica Dačić potrošila je 151 milion dinara, a koalicija “Pokrenimo Srbiju”, čiji je kandidat Tomislav Nikolić oko 71 milion dinara.

Na antikampanju potrošeno je više novca nego za televizijsko oglašavanje na lokalnim i pokrajinskim izborima u Vojvodini zajedno. Na televizijsko oglašavanje na opštim izborima u Srbiji 6. maja potrošeno je gotovo tri puta više novca nego na oglašavanje za prethodne parlamentarne izbore.

Transparentnost je procenu obavila na osnovu podataka o zvaničnim cenovnicima i vremenu oglašavanja iz Agencije AGB Nilsen. Prikaz obuhvata televizije RTS1, RTS2, Prva, Pink, B92, RTV, Studio B, Avala, B92 Info, Hepi i RTV1. Monitoring je počeo 26. marta a uzorak je obuhvatio dešavanja u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu i 20 drugih gradova i opština.

Izvor: RadioStoPlus


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Korupcija (u Sandzaku) je jedna od glavnih prepreka za normalno funkcionisanje društva. Javlja se u svim društvima i periodima.

    Najčešće se kao razlog za korupciju navodi povezanost društva s državom i vlašću, u skladu s onim što je još lord Akton rekao, da svaka vlast kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno.
    I pored toga što su značajni razlozi za korupciju u samoj državi(Sandzaku) i vlasti, meni se čini da ona ima to svojstvo da je infiltrirana, na određeni način, i u ljudsku prirodu, da ima i „antropološko poreklo”:
    javlja se kod većeg broja ljudi, a u pojedinim prilikama i kod onih moralnih, koji u nekom trenutku iz određenih razloga podlegnu toj pošasti.

    Interesantno je, inače, da se najveća korupcija javlja u institucijama od kojih se očekuje da budu poluge demokratskog i društvenog razvoja.
    To su: partije(STRANKE),SDA, SDP, parlament, izvršna vlast, sudstvo… Kad je reč o partijskim(stranackim) strukturama i partijskim(stranackim) vrhovima koji žele da budu što uspešniji u čestim izbornim trkama –
    za to su im potrebne veće sume novca. I onda, naravno, jedan od najlakših načina jeste upravo taj da partijske(stranacke) strukture razmenjuju „usluge” sa biznismenima.
    Reč je, dakle, o uzajamnom odnosu i nepisanom dogovoru određenih segmenata moći.
    Jer u uslovima savremenih izbora političke stranke teško mogu da funkcionišu ako nisu oslonjene na velika finansijska sredstva „tajkuna” koja im oni daju za usluge koje, opet, partije(stanke) njima čine.

    Partijska(Stranacka) korupcija dovodi i do toga da su na mnogim ključnim mestima u preduzećima, ustanovama itd.
    oni koji nisu dovoljno sposobni, ali su partijski(STRANACKI) podobni.
    Na taj način se smanjuje ukupna racionalnost u društvu, a partije(STRANKE) svojom kadrovskom politikom postaju jedna od kočnica razvoja.
    Zato je partijska (STANACKA)orijentacija na popunjavanju kadrovskih krugova lojalnim ljudima koji nemaju odgovarajuće sposobnosti ni profesionalne kvalifikacije vrlo opasna.
    Poseban vid partijske(STRANACKE) korupcije imamo i prilikom zapošljavanja, kada se ljudi bez kvalifikacija primaju na određena mesta, jer su rođaci ili bliski prijatelji uticajnih političara.

    Kako se boriti protiv korupcije? Iskoreniti je nije moguće. Jer ona je jedna od konstanti čovekovog bitisanja i može se samo smanjiti i ograničiti u podnošljive okvire.
    Ali i u tim uslovima borba mora biti sveobuhvatna i beskompromisna.
    Ne bih rekao da je ona kod nas takva, naročito s obzirom na status agencija i drugih institucija koje bi trebalo da se bore protiv korupcije.

    Jedna od elementarnih pretpostavki za borbu protiv korupcije jeste definisanje zakonskog okvira za to, ali i stvaranje društvenog miljea u kome će postojati jasno artikulisana volja za suzbijanje ovakvih pojava.
    Potrebna je i jedna manje-više stalna edukacija stanovništva. S tim što ne možete samo na osnovu nekih parcijalnih mera dovesti stvar do kraja.
    Mora postojati i jedan širi kulturni okvir, s nekim elementarnim prioritetnim moralnim vrednostima, kao što su opšte dobro, sloboda, pravda. Ali kultura se ne stvara preko noći.

    Problem je u tome što imamo i korumpirani deo sudstva. Državna administracija često zaskače sud ili mu šalje neke direktivne poruke, tako da, neretko, sudije rade po nalogu pojedinih partijskih ili vladinih resora.
    Korupcija je jako raširena i prilikom zapošljavanja. Biti zaposlen danas je velika privilegija. Zato se podrazumeva da oni koji su u mogućnosti da nekome obezbede posao traže odgovarajuću naknadu.
    Interesantno je i da je kod nas, ali i u nizu drugih država, parlament podložan korupciji, tako da se jedno vreme govorilo o tome da se zna cena poslaničkog mesta –
    koliko je potrebno novca za izbor ili koliko poslanik može da dobije za prelazak u drugu partiju.
    Tako da je parlament koji bi trebalo da bude „ogledalo moralnosti” i mesto moralnog ponašanja, u stvari, podležan korupciji.
    I to nije samo slučaj sa bivšim socijalističkim zemljama nego i s nekim prilično razvijenim.
    Korupcija je tako našla svoj domicil u onim institucijama, i to je paradoksalno, od kojih se očekuje da budu najveći promotori borbe protiv nje.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.