‘Sto godina pijemo tursku gorku kahvu’

BiH – Es-selemu alejkum. Naš sagovornik je gospodin Hako Duljević, predsjednik Sandžačke biznis asocijacije.

Nijedan razvojni plan ovdje nije urađen a da su pritom konsultirani naši eksperti koji imaju iskustva i koji bi mogli pomoći na tome i u realizaciji svega toga. SABA u tom pravcu želi pomoći. Mislim da je jedan od većih naših šansi i sama Turska i njihovi privrednici, jer Turska je naša prijateljska zemlja, Turska ima i obavezu i neki dug prema nama. Bošnjaci na Balkanu već sto godina piju Tursku gorku kahvu, plaćaju njihove cehove. Oni su “pili i jeli” a nama uručena faktura i platili smo je preskupo. Turska ne treba čak ni da nam daje neke instrukcije, jer mi imamo dovoljno znanja, ali opet poznati su problemi koji nas muče  i na tom polju oni mogu puno učiniti.

VI KAO ČOVJEK IZ SVIJETA BIZNISA, EKONOMIJE, PRIVREDE, SVJESNI STE KOLIKO JE ZASTAO RAZVOJ PRIVREDE U SANDŽAKU. DA LI MOŽETE ČITAOCIMA PRIBLIŽITI STANJE PRIVREDE?

Što se tiče stanja privrede u Sandžaku i u Sjevernom i u Južnom dijelu skoro su isti problemi. Imamo osjećaj kao da se vrtimo u nekom začaranom krugu. Nabrajati probleme privrede u Sandžaku je najlakše i traži puno vremena. Zapravo ko to želi ima puno argumenata, znamo dobro i svjedoci smo da je u Sandžaku veliki broj ne zaposlenih, da u Sandžaku u gradskim sredinama skoro da nema nikakvih kvalitetnih projekata, mladima nije ponuđeno ništa, gradska područja su prenaseljena, a seoska područja ili izvan gradska su napuštena, zemlja nije obrađena, ljudi se uglavnom oslanjaju na novac iz vana, novac svoje rodbine i prijatelja, dijaspore i to traje već dvije decenije. To možda i jeste neko kratkoročno rješenje u situaciji kada nemate izbora, ali dugoročno to nije izlaz i nesmijemo se oslanjati na takvu vrstu pomoći. Ovdje je puno nezaposlenih, ovdje ljudi nisu ili veći dio ljudi nije u stanju da bude produktivan, da proizvodi, da nešto ponude nekome, tako da je sveukupno stanje na tom polju jako loše.

MORAMO NAĆI IZLAZ

Mi se ne smijemo pomiriti sa time da je to tako i čekati da nešto padne sa neba, mi moramo učiniti nešto protiv toga, mi moramo praviti projekte, mi moramo tražiti izlaz iz toga svi zajedno i tražiti neku bolju budućnost. Velika preduzeća su zatvorena, praktično sve je spalo na mala i srednja preduzeća koja nemaju pomoći ni od koga, vrši se veliki pritisak na njih.

LOKALNA VLAST VRŠI PRITISAK NA PRIVREDNIKE

Svjedoci smo da u zadnje dvije-tri godine, čak i lokalna vlast uz pomoć inspekcijskih službi i ostalih instrumenata koje koriste, vrši ogromne pritiske na naše članove, na naše privrednike koji nam se skoro svakodnevno žale i upućuju pisma, šalju nam dokaze kako to sistem vrši pritisak. Mislim da je to jako loša poruka svima onima koji žele doći u Sandžak, živjeti i investirati u Sandžak, to je jako loša poruka i prema istoku i prema zapadu, također  je to jako loša poruku i Turcima i Arapima i svima onima koje ovdje očekujemo. Ispred Sandžačke biznis asocijacije koristim priliku da u tom pravcu pozovem sve one koji mogu da utječu da se poboljša to stanje, da se smanji pritisak, da se svima da jednaka šansa da ravnopravno učestvuju oko dobijanja javnih poslova, tendera, da se svima omoguće isti uvjeti. Postoje i mnogo kvalitetne firme koje nemaju uvjete, niti prilike da učestvuju na javnim konkursima što je opet samo za sebe poruka, to je opet jako loša poruka. Praktično prednost se daje samo onima koji su podobni nekom sistemu, nekoj partiji, nekoj vladajućoj strukturi. Naša šansa i interes nije da živimo u takvom ambijentu, to ne vodi dobru sigurno, to ne daje svima jednake šanse, to dugoročno je loša poruka svima onima koji žele da u svojoj struci naprave kvalitetne i dobre rezultate, jer praktično to ne mogu učiniti zato što su profesionalci, zato što su pošteni, već prije svega i prevashodno moraju biti dio nekakvih klanova.

KOZMETIČKE PROMJENE

Kod nas se stanje ne može promijeniti nekakvim kozmetičkim promjenama, za nas nije poseban događaj asfaltirati jednu uličicu, popločati dio trga, mi zaslužujemo mnogo više jer i ovo je Evropa. Putujem često vani i vidim šta to drugi narodi rade, svi su otišli mnogo daleko dok smo mi na tom polju u velikom problemu. Napraviti  sistem da je neko zadovoljan time što ste mu 20m do njegove kuće nasuli nekim šoderom, kamenom, to zaista nije uspjeh, i to ne treba služiti kao argument vladajućoj strukturi da se hvali.

ŠTA JE ZAPRAVO CILJ SABA-E?

Cilj Sandžačke biznis asocijacije je da proba da okupi sve one snage koje u ovom trenutku vidimo kao jedan od glavnih resursa a to su naši biznismeni koji žive i rade u BiH, zapadnoj Evropi, Turskoj. Naša dijaspora je brojna, naši su ljudi tamo već uspjeli i napravili dobre rezultate, postali poznati u raznim branšama, naši ljudi još uvijek nisu okupljeni oko jedne ideje i ne kontaktiraju međusobno, ne razmjenjuju informacije, čak se i ne poznaju. Države Srbija i Crna Gora nisu nikad pokazale želju da u tom pravcu nešto urade pozitivno, možda bar da pokušaju nešto učiniti u smislu privlačenja interesa tih ljudi, kako bi se možda vraćali na ove prostore, kako bi možda investirali ili donijeli svoje ideje. Oni već posluju unutar Evropske Unije, oni imaju dobra iskustva, poznaju najnovije modele poslovanja unutar EU. To je jedan od naših većih resursa. U tom pravcu SABA od dana osnivanja nastoji da okupi taj resurs, da objasni ljudima da nam je zajednički interes da kontaktiramo, da imamo redovne susrete, da razmjenjujemo informacije i da možda pristupimo izradi neke zajedničke strategije u kojima bismo svi vidjeli svoj interes.

POVOD NAŠEG RAZGOVORA JESTE POSJETA TURSKOJ, VI STE U TURSKOJ POSJETILI GRAD BURSU I KAKVI SU VAŠI UTISCI O TOME?

Mi smo prošle godine u decembru imali jedan regionalni skup Sandžačkih privrednika u Sarajevu i tom prilikom tom skupu pristustvovali su predstavnici Turske biznis asocijacije “Rumeli Siad”, njihovi su predstavnici uzeli učešće na našem regionalnom skupu, tada je i potpisan protokol o saradnji i eto nakon toga ovo je neki drugi korak. Oni su nas pozvali da budemo njihovi gosti 5-6 dana u Bursi.

ŠTA SU KONKRETNI CILJEVI, HOĆE LI BITI REZULTATA?

Mi smo u sklopu te posjete imali priliku da obiđemo nekoliko privrednih subjekata, nekoliko velikih fabrika i da vidimo praktično kako se nešto radi, da steknemo neka nova iskustva, razgovarali smo sa njihovim menadžerima, također nas je ugostio gradonačenik  Burse i njihov guverner. U danima dok smo mi bili u Turskoj održana je godišnja skupština Rumeli Siad asocijacije, tamo smo bili prisutni u svim tim kontaktima, pokušali smo prenijeti selame sa ovih prostora njima i kazati naša iskustva, naše probleme, mogućnosti, planove i da možda nađemo neki zajednički interes. Misilm da smo u tome i uspjeli, sveukupno zadovoljan sam posjetom, mislim da su i oni pokazali dovoljno volje i interesovanja da investiraju u ove prostore ali to je pred nama.

DA LI STE SE NEŠTO KONKRETNO DOGOVORALI?

U sklopu cijele posjete održan je jedan seminar pod nazivom „Mladi u akciji“ koji se tiče zapošljavanja mladih. Na tom seminaru su također i dva naša predstavnika, to su gospodin Ujkanović i gospodin Bećirović i oni će reći nešto više o tome. Dogovoreno je da će se na tom planu nastaviti saradnja i da ćemo razmjenjivati informacije i ja sa nadam da će se ubrzo sličan projekat realizirati ovdje u Sandžaku.

SABA DJELUJE VEĆ GODINU DANA, KOJI SU DOSADAŠNJI REZULTATI?

Sve vrijeme smo djelovali i pokušavali da napravimo što više kontakata sa što više naših privrednika i organizirali smo jedan veliki regionalni skup u Sarajevu, u međuvremenu je otvorena kancelarija, uposleno nekoliko mladih. U toku je izrada jednog plana razvoja Sandžaka koji će nadam se predvidjeti sve one nužne korake koji odgovaraju i ovom prostoru i građanima sa ovog prostora. Onog momenta kad bude taj plan završen biće objavljen, biće svima dostupan, ponudit ćemo i istoku i zapadu,  i nadam se privući neke investicije. Pokrenuli smo inicijativu o osnivanju Bošnjačke nacionalne fondacije (BNF) i aktivno vodimo razgovore sa nekoliko instituta vezano za izradu idejnog rješenja autoputa Sarajevo – Novi Pazar.

KOJI SU  PLANOVI SABA-E ZA BUDUĆNOST KOJI SU KONKRETNI PROJEKTI KOJE OČEKUJETE I ZA KOJE SMATRATE DA BI MOGLI ZNAČAJNO OPORAVITI  SANDŽAČKU PRIVREDU?

SABA će u budućnosti nastaviti da kontaktira naše privrednike, da im predlaže i daje neke smjernice uz pomoć Univerziteta, s obzirom na to da SABA ima tijesnu saradnju sa Internacionalnim Univerzitetom jer Univerzitet nam je na raspolaganje stavio sve svoje resurse. Taj naučni dio želimo spojiti sa ljudima koji u praktičnom dijelu imaju već dovoljno iskustva i uspjeha. U tom pravcu ćemo djelovati, mislim da tu strategiju moramo uvijek osvježavati i prilagođavati stanju na terenu.

UTJECATI NA KREIRANJE BOLJEG POSLOVNOG AMBIJENTA

Ono što je ključno i u čemu mi najveći doprinos možemo dati to je da shodno našim mogućnostima utječemo na kreiranje boljeg poslovnog ambijenta ovdje u Sandžaku, jer ključni problem za valjane investicije je nekvalitetan ili nepostojanje poslovnog ambijenta.

KOD NAS JE TO SASVIM OBRNUTO

Ono što je u toku posjete Bursi posebno ostavilo utisak na mene je to da su na jednoj večeri najznačajniji njihovi privrednici sjedili skupa sa gradonačelnikom. Vidio sam da sarađuju kao jedna porodica i da i gradonačelnik i njegov tim u potpunosti stoje na raspolaganju njihovim biznismenima i nudi sve što im je potrebno da realiziraju neke svoje ideje. Kod nas je to sasvim obrnuto, skoro da nemamo valjane kontakte, ovde se stvari postavljaju sasvim naopako, ovdje nema želje za pomoći ovom narodu. Građani Sandžaka nisu to zaslužili pa čak ni naši biznismeni ovdje u Sandžaku, a i oni u dijaspori, zaslužili su više pažnje više poštovanja.

TURSKA IMA VELIKU OBAVEZU PREMA NAMA

Nijedan razvojni plan ovdje nije urađen a da su pritom konsultirani naši eksperti koji imaju iskustva i koji bi mogli pomoći na tome i u realizaciji svega toga. SABA u tom pravcu želi pomoći. Mislim da je jedan od većih naših resursa i naših šansi i sama Turska i njihovi privrednici, jer Turska je naša prijateljska zemlja, Turska ima i obavezu i neki dug prema nama. Bošnjaci na Balkanu već sto godina piju Tursku gorku kahvu, plaćaju njihove cehove. Oni su “pili i jeli” a nama uručena faktura i platili smo je preskupo. Turska ne treba čak ni da nam daje neke instrukcije, jer mi imamo dovoljno znanja, ali opet poznati su problemi koji nas muče  i na tom polju oni mogu puno učiniti.

MOŽDA ĆE NEKO DA PERE NOVAC ŠPREKO NAS?

Možda drugi ključni resurs ili šansa za nas jeste da damo šansu našim biznismenima izvana jer su oni neko ko bez ikakva interesa želi ovdje investirati i to moramo prepoznati. Oni dosad nisu imali šanse da učestvuju u procesu privatizacije preduzeća, oni nisu imali informacija šta se dešava, oni ne znaju ko izrađuje strategiju, čak i te strategije kad se izrađuju njihova se izrada vrši a da se prosto niko ne konsultuje. Mi nismo uključeni u to ko to radi niti znamo za čije interese radi, evo najavljuje se veliki dolazak Turske ovdje ali ko je partner, koji su projekti, jesu li to projekti koji se tiču samoga Sandžaka, znači li to za nas nešto pozitivno. Evo najavljuju se nekakve investicije iz Češke, spominju se termo-elektrane na Peštereskoj visoravni, da li to Pešteru treba, da li je to uopće nešto što je naš interes. Mi smo imali, historijski gledano, raznih posjetilaca ovdje, od brojnih smo imali štetu. Nije suština da neko ovdje dođe, samo da donese novac, već prije svega šta radi, koji su projekti u pitanju, i u šta investira, možda će neko da pere novac preko nas? To je nešto što moramo budno pratiti!

Ono za šta se želimo posebno založiti to je da pronađemo polje gdje smo mi to konkurenti, gdje je to naša prava šansa. U ovom trenutku mislim da mi ne možemo Zapadu niti Istoku konkurisati u proizvodnji računarske opreme ili druge visoko sofisticirane opreme, već naša je šansa na prozivodnji zdrave hrane. Imamo zemlju koja uveliko nije obrađena, proizvoditi nešto čime možemo povećati izvoz. Postoje razne oblasti poput tekstilne industrije i obućarske, tu imamo veliki broj ljudi sa velikim iskustvom u toj branši.

KVALITETNI GRAĐEVINARI

Imamo veliki broj kvalitetnih građevinira, mislim da smo u toj branši najkvalitetniji u Evropi, ali ona za sad djeluje onako raspršeno, neorganizirano, ljudi su bukvalno dovedeni na samu marginu. Naš čovjek danas, kvalitetan građevinac je prinuđen praktično sa ruksakom na ramenu da traži posao u Podgorici, Beogradu, a da mu tamo niko ne nudi neko osiguranje, da mu ne garantira naplatu, da mu ne obezbjedi adekvatan smještaj, prehranu, …da mu ne uplaćuje doprinose. To je naša zbilja i mi tu nešto moramo uraditi, osmisliti strategiju, raditi, okupiti ideje i napraviti iskorak na tom polju. Mislim da je to nešto čemu se možemo nadati. Svakako trebamo znati da neće ništa pasti sa neba, svakako moramo znati da konkretno mi koji ovdje živimo moramo učiniti nešto na tom polju, moramo mi iskoračiti. Od prilike to je naša strategija i mi ćemo se u tom pravcu potruditi da damo svoj maksimum.

(Liga za Sandžak)