Novi Pazar – Neke zemlje bi ovakva zdanja čuvala pod staklenim zvonom, uz najbolja osigurana. Stari spomenici popud begovskih kuća zlata su vrijedni. Nažalost, ova vlast ih ne zna čuvat.
Staro-bošnjačka arhitektura kuća, postal je vidljiva tek nekoliko decenija nakon odlaska Osmanlija sa ovih prostora, a ovakve kuće bile su u vlasništvu begova, bogatih trgovaca I zanatlija. U jednoj od strogradskih kuća lijepo živi jedna novopazarska porodica, za svoje brine.
Naziv efendija, nekadašnji muftija, njegovi potomci posebno ponosni na njega.
Još jedno poznato staro, očuvano zdanje u Novom Pazaru je I kuća Hamzagića, sagrađena 1910.godine vlasnika Mehmed Alije ef. Hamzagića. Kuću su gradile arhitekte iz Istambula, a njenu autntičnost iz tog perioda uspjeli su očuvati njeni ukućani. Generacije su se nizale, trenutno u kući Hamzagića živi četvrta generacija rahmetli Mehmed Alije.
Evlija Čelebija je u svom “Putopisu” zabilježio da je Novi Pazar tada imao tri hiljade kuća prizemnih i na spratu, sa džennetskim bahčama. Sve su pokrivene ćeremitom i u dobrom stanju. Njihov broj se smanjuje iz dana u dan. Jedna od njih, koja još odoljeva zubu vremena je kuća ugledne begovske porodice Elmasbegovića u sadašnjoj ulici Oslobođenja, nekada mahali Nadgrad.
Alaturka je soba uređena na turski način, a ovaj termin se koristi od sredine XX vijeka i potisnuo je termin velika odaja koji se do tada koristio. Zidove sobe krasile su leuhe, kaligrafki natpisi, odnosno uramljeni citati iz Kur'ana.
Plafon je ukrašen prelijepom drvenim radom (rozetom – formom) tzv. „baklavom“.
U donjem dijelu sobe nalazi se dogram, nepokretni drveni namještaj koji čine: hamam, furunluk, džamluk, teredže, dušekluk, pomoćni dolap i pođutluk.
Uvrh sobe do samog zida i prozora cijelom dužinom bile su sećije, minderi i vunena šiljtad. Naslon je bio od dembeluka opšivenih jastuka plišanom kadifom raznovrsnih tamnih (bordo) boja.
Dvije odaje okrenute ka zapadu su bile spavaće sobe sa bogato urađenim hamamima. Posebno je bila bogato uređena tzv Šejhova soba u kojoj je hamam sa kaljevom peći.
Ovakvom posebnom bogadstvu prijeti zaborav, zavod za zaštitu spomenika ništa ne čini kao ni opština.
SANA – Nermina Rebronja
Moja porodica je živela u Peći u jednoj tako lepoj kući, koja je na žalost izgorela 1999. godine u požaru. Kuća je bila stara preko 150 godina, a zidovi debeli oko metra. U prizemlju se nalazio ajat, a na spratu čardak. U avliji se nalazio stari dud, šeftelije i dunje. I da, nismo bili islamske veroispovesti, iako je pokojni deda bio turski oficir. U Peći su svi živeli u harmoniji dok politika nije umešala prljave prste.
Narod koji nema i necuva svoju istoriju i nije narod dobro da smo se setili toga i nadam se da nece ovaj clanak ostati mrtvo slovo na papiru.
Ni ne trebaju nam ostaci turske vladavine.
Sagradice Bosnjaci lepse!
Adnane ne laprdaj kad nemas pojma o cemu pricas.
Redakcijo skidam kapu,uradili ste pravu stvar,predstavili ste javnosti
prepoznatljiv stil bosnjacke arhitekture.Steta je sto sve to propada