Stara banja

Sandžak – Kako islamski propisi, pored čestog uzimanja abdesta, zahtijevaju i pranje cijelog tijela, u periodu turske vladavine, izgrađena su dva starinska javna kupatila – hamama. Jedan od njih je Hamam u Novopazarskoj banji.

U neposrednoj blizini Novog Pazara, četiri kilometra sjeveroistočno od grada, nalazi se Novopazarska banja s ljekovitim kupatilom koje su podigli Turci. Po predanju, to je kupatilo u XVI vijeku izvjesno vrijeme držao zakupljivao Hadži Hurem, ktitor jedne od najstarijih džamija Novog Pazara, Bor džamije. Godine 1611., ovu toplu mineralnu banju spominje francuski putopisac Lefevr, a oko sredine XVII vijeka i turski geograf Hadži Kalfa.

Evlija Čelebi hvali ovu ilidžu kao jedno od omiljenih izletišta Pazaraca i ističe da ju je podigao hafiz Ahmed-paša. Ovamo je dolazio mladi engleski arheolog Artur Evans, koji je ostavio prvi precizniji opis kupatila, smatrajući njegov centralni dio za antičku termu iz IV vijeka.

Zgrada Hamama u Novopazarskoj banji spolja ima jednostavan izgled kvadra (25×12 m) pokrivenog četvoroslivnim krovom, iz koga izrastaju dvije nejednake kupole s osmostranim tamburama. Cijeli objekt je građen naizmjeničnim smjenjivanjem redova opeke i krupnih kamenih blokova, a na gornjoj ivici zidova opasan je fino pokrivenim vijencem. U unutrašnjosti, hamam je zidom podijeljen na dva osnovna odjeljenja: svlačionicu i glavni, aktivni dio kupatila.
Sve doskora nije se znala tačna godina izgradnje ovog zanimljivog objekta. Natpis na arapskom jeziku iznad ulaznih vrata dešifrirao je gospodin Mujezinović iz Sarajeva: Oni koji su vidjeli istok i zapad, kopno i more, rekli su: „Na svijetu mi nismo vidjeli ovakve termalne banje!“ Između njih jedan, videći je, izreče joj zbirni hronogram. Ova banja postade Džennet za zaljubljene.

Nad središtem kupatila uzdiže se kupola, a ispod dosta veliki, oko 1,5 m dubok osmostrani bazen. U krakovima se pružaju poluobličasto zasvedeni prostori s mermernim krunama. Između njih dijagonalno su postavljena, u uglove cijelog kvadrata, četiri manja halvata, namijenjena za pranje posjetilaca pred ulazak u bazen s toplom i sumpornom vodom.

Zgrada kupatila u Novopazarskoj banji ima najbližu analogiju u znatno većem Carigradskom dvojnom hamamu, koji je po nalogu Mihrimah, kćerke Sulejmana Veličanstvenog, 1548. godine izgradio najveći turski arhitekta Kodža Mimar Sinan. Kako su projekti njegovih građevina služili kao uzor mnogim neimarima u provincijalnim oblastima Osmanlijskog carstva, te i ova zadužbina hafiz Ahmed-paše može datirati iz druge polovinu XVI vijeka. Za naše vrijeme, to je vjerovatno još jedini sanitarni objekt ove vrste u Srbiji koji i sada služi svojoj namjeni.

U traganju za istinom o ovoj banji i o tome ko je njen pravi vlasnik, došao sam do zanimljivih podataka u razgovoru s jednim starim sugrađaninom. Po njegovom kazivanju, postoji djelovodni protokol u kome su zavođeni ugovori o zakupu. On pamti vremenski period od 1932. godine na ovamo. Prvi zakupac koji je ponudio najbolje uvjete, bio je Šemsi-beg Čavić. Nakon njega, zakupac je Osman-aga Ćurkić. Na sljedećoj licitaciji, najveću kiriju je ponudio Redžo Saračević, zvani Redžo banjadžija.

Poslije njega, bio je Slavko Čelanović, pa Stevo Milanović. Poslije Steva Milanovića, zakupac je Asim Godovac, a zatim Ramiz Bihorac, zvani Bate-bate. On je bio posljednji zakupac do oslobođenja Novog Pazara. Na licitaciji 1945. godine, najbolje uvjete ponudio je Harun Slezović, ali kad je trebalo da preuzme banju, odustao je i drugi ponuđač Jonuz Karaahmetović preuzeo je banju i bio zakupac sve do 20. 2. 1946. kada je izvršena agrarna reforma i banja uzeta iz posjeda vakufa i data na korišćenje ugostiteljskom preeduzeću ‘’Aleksandar Nikolić’’, kasnijoj ‘’Lipi’’. Punih 65 godina, Lipa je bila korisnik Banje. Izvjesno vrijeme ju je držala u svojoj režiji, a kasnije je davala pod zakup. Sve ovo svjedoči da je Novopazarska banja neotuđiva svojina vakufa.

Autor: Semir Gicić