Stablo prvog grijeha

0
3

Stablo prvog grijeha

Moj prijatelj me je pitao: ”Koje je bilo Ademovo stablo sa kojeg je kušao zabranjene plodove? I koje je tvoje stablo?”

Što se tiče stabla čije plodove su kušali Adem i Hava, odgovorit ću ti na to pitanje u tren oka, a što se pak tiče moga stabla, znaj da se ne radi o jednom, već o mnoštvu stabala.

Ili još bolje, to je gusta šuma iskušenja, nesreća, nedostataka, poroka, posrtanja i propusta, počevši od pogrešaka jezika i mojih prvih pjesničkih pokušaja u kojima sam se rugao jednom profesoru, jer sam povjerovao u glasine o njemu bez provjeravanja, pa mi je Allah ukazao Svoju milost tako što mi je omogućio da se približim i sprijateljim sa tim profesorom i stanem u odbranu njegove časti prije njegovog odlaska sa ovoga svijeta.

Neka od mojih stabala su se sasušila i uvenula i postala su sjećanja koja obavezuju na traženje oprosta i oboranje glave zbog stida i srama pred počinjenim grijesima, slijedeći tako primjer naših roditelja – Adema i Have.

Kod nekih mojih stabala korijen se učvrstio duboko u zemlji, a grane su izrasle visoko prema nebu. Neki ljudi misle da su to sve dobra djela, a samo Allah zna kakve namjere i nijeti stoje iza tih ”dobrih” djela.

Iz svih tih posrtanja i padova koji su upisani u knjigu mojih djela, naučio sam da moram iskorijeniti i maksimalno suziti prostor pokvarenim plodovima, kako ne bi pokvarili cijeli urod ili kompletan voćnjak.

Saznao sam da je najvažnija stvar koju moram udaljiti od sebe, izbjegavanje ostvarivanja superiornosti nad ljudima u ime vjere, u ime znanja, u ime da’ve i priznanja.

Međutim, nije potrebno da u detalje otkrivam svoje grijehe. Zašto da otkrivam ono što je Allah pokrio? Zašto da se svrstavam među one koji javno pričaju o svojim grijesima?

Ja ovdje samo govorim o stablima koja svi mi imamo od našeg ranog djetinjstva, a sa kojima su nas zaposlili naši umovi, jezici, ruke, noge, sluh, vid i naš ego. Prepustili su nas udovoljavanju najnižim porivima bez imalo stida od Sveznajućeg Stvoritelja, Koji je objavio: ”Eto, oni grudi svoje okreću sa željom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, On zna ono što skrivaju i ono što pokazuju, – On, uistinu, zna misli svačije.” (Hud, 5.)

U kontekstu govora o našim ”stablima” i grijesima, moramo se ponovo vratiti Ademovom stablu. Treba kazati da Ademovo drvo nije kao Iblisovo drvo koje je navodnjavano vodom oholosti, zavidnosti, preziranja drugih stvorenja i odbijanja istine. Ademov grijeh je bio kršenje zabrane i kušanje zabranjenih plodova, a Iblisov grijeh je bio odbacivanje Allahove naredbe i to odbacivanje praćeno je ohološću, nadmenošću i veličanjem vlastitog ”ja”.

A Džennet je pun isprepletenih stabala i vode koja zalijeva ta stabla. Rečeno je da Adem i Hava nikada nisu posjekli stablo, jer u tekstu Objave spominje se da im je bilo dozvoljeno uživanje svih džennetskih plodova, a sječa stabala i druge stvari nisu spomenute u okviru te dozvole. Zbog toga je, smatraju neki učenjaci, zabranjeno sjeći stabla u Haremu Mekke, kako bi nas to podsjećalo na džennetska stabla i kako bi sačuvali okoliš.

Neki kažu da je Adem, a.s., na početku bio vegeterijanac i da je samo jeo plodove sa dozvoljenih stabala na Zemlji, a nakon toga dozvoljeno mu je jedenje i životinjskog mesa.

Uglavnom, dozvoljenost je osnova, sa izuzetkom jednog drveta koje je bilo zabranjeno. Takva je situacija i sa nebeskim objavama u kojima je krug dozvoljenog (halal) mnogo veći od kruga zabranjenog (haram). Sva stabla i plodovi na Zemlji su halal izuzev onih koji oduzimaju razum, poput opijata, ili onih plodova koji uništavaju život, poput otrova.

Neke islamske skupine privržene su zabranama i sprječavanjima, čak i onih stvari za koje nemaju nikakav dokaz da su zabranjene. Oni u zabranama vide dokaz znanja i bogobojaznosti. Odgajaju se na odbijanju svega novog i zbog pretjeranog straha od novih stvari i pojava, pribjegavaju traženju i iznuđivanju fetvi (pravnih decizija), otežavajući na taj način i sebi i muftiji od kojeg traže fetvu.

Jer, možda se fetva temelji na pitanju koje je svjesno postavljeno u negativnom kontekstu, kako bi se iznudio odgovor koji će značiti zabranu određene stvari. I kada takvi naiđu na odgovor određenog učenjaka koji dotičnu stvar dozvoljava, onda njegov stav nazivaju popustljivim.

Zbog toga su naučna otkrića, napredak i inicijativa gotovo nestali u muslimanskim društvima danas.

Odakle im takvo rezonovanje po kojem je pretjerani oprez, sprječavanje i zabranjivanje, znak iskrene vjere, bez ikakvog dokaza za to?

Zar ograničeni um nije taj koji nam je zabranjivao štamparije, prevođenje Kur’ana na druge jezike, izučavanje modernih znanosti te korišćenje modernih mašina, strojeva i sredstava, pa nam je na kraju sve to dozvolio i nametnuo, usljed nužde i potrebe, ali nakon što su nas drugi narodi u tome pretekli toliko da ih je vrlo teško dostići?!

Nauka je zalutala tek onda kada je pokušala izaći iz okvira Božanskih granica i pokazati ljudsku nadmoć, pa su se znanstvenici upustili u opasne eksperimente kloniranja i skrnavljenja ljudske prirode kroz transformaciju i promjenu spola, i to isključivo zbog svojih pokvarenih apetita i hirova.

Događaj Ademovog kušanja sa zabranjenog stabla, znači da je čovjek stvoren sa voljom i sposobnošću da prekrši i pređe tu tzv. ”crvenu liniju”, i da to povlači za sobom odgovornost na Ahiretu ili kaznu na dunjaluku. Dakle, sloboda je osnova za odgovornost i obračun na Sudnjem danu.

Također, uspostavljanje roditeljskih, obrazovnih ili političkih veza na zabrani i uskraćivanju dovodi do slabog obrazovanja i nedostatka samokontrole, te dovodi do određene vrste licemjerstva, pretvaranja (simuliranja) i utapanje u ličnost oca ili učitelja ili pretpostavljenog.

Ademovo kušanje plodova sa stabla može se uporediti i sa fizičkim sazrijevanjem čovjeka, sa otkrićem seksualne orijentacije i načina kako da se zadovolji, te punu viziju (spoznaju) tijela, vlastitog i tuđeg.

Rečeno je da je to stablo bilo usred Dženneta, a mjesto ljudske želje i strasti je na sredini ljudskog tijela.

Nakon što je Hava kušala plodove zabranjenog stabla, primijetila je kod Adema nešto što do tada nije primjećivala: mišićavu muskulaturu i snagu, a kada je Adem kušao te plodove, primijetio je kod Have ženstvenost, ljepotu i privlačnost i otkrila su mu se mjesta na njenom tijelu koja pobuđuju seksualni nagon kod muškarca. To je ono na što aludiraju i kur’anski ajeti koji spominju taj događaj, a možda su baš zbog te spoznaje osjetili stid i počeli se pokrivati džennetskim lišćem.

Piše: Dr. Selman el-Avde

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Izvor: saff.ba

Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Stablo prvog grijeha


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.