Šta Bakir Izetbegović ne zna?

Sastanak u Karađorđevu ipak bi mogao, bar sa stanovišta Islamske zajednice, rezultirati istim posljedicama kao i sastanak Tuđmana i Miloševića!

Dva puta je Sandžak bio tema između mene i rahmetli Alije Izetbegovića. Prvi put to je bilo po svršetku rata, kada sam ga molio da primi Rasima Ljajića, tadašnjeg oponenta Sulejmana Ugljanina. Vjerovao sam da će to učiniti, jer je Ugljanin podržavao Harisa Silajdžića, koji je bio “zabio nož u leđa Aliji”. Ali, Izetbegović je odbijao primiti Ljajića, jer se nije želio miješati u politiku Sandžaka. “Ako bih to učinio, ispalo bi da radim isto što i Tuđman nama u Hercegovini”, branio se Izetbegović.

“Ali, Tuđman vodi zločinačku politiku prema BiH. Mi bismo, valjda se podrazumijeva, pozitivno djelovali u Sandžaku. Rasim je bolji i kao čovjek i kao političar od Sulje, a i prihvatljiviji je za međunarodnu zajednicu”, uzaludno sam insistirao na njegovu prijemu.

Đinđićeva poruka

Drugi put sam, nakon što mu je Džemo Latić prenio poruku Zorana Đinđića, a preko muftije Muamera ef. Zukorlića, u Centrali SDA pitao Izetbegovića šta će poduzeti u vezi s tim. Koliko se sjećam, nije bio baš oduševljen ovom idejom. Tada sam svaku njegovu bezvoljnost pripisivao starosti i bolesti. Đinđić je poručio da želi otvoriti sprsko-bošnjački dijalog i u tome je kao partnera vidio Aliju Izetbegovića. Iako je Lagumdžija bio domaćin Đinđiću prilikom posjete Sarajevu, kao lider Alijanse za promjene, Đinđić ga je opisao da je “poput našeg Rasima, koji se samo licka pred ogledalom prije pojavljivanja pred medijima”.

O ovome sam, kasnije, razgovarao i s Bakirom Izetbegovićem, koji mi je otkrio da je Đinđić rođen na njihovom porodičnom imanju u Bosanskom Šamcu.

Smrću Zorana Đinđića, u srpsko-bošnjačkim odnosima, posebno u pogledu Sandžaka, sve se tumbe promijenilo. Očekivalo se da će Boris Tadić, kao nasljednik pokojnog Đinđića, preuzeti i nastaviti “tamo gdje je Zoran stao”, pa je reis Cerić, više po savjetu nekih stranih diplomata nego iz osobnog uvjerenja, posjetio Tadića u Beogradu, nudeći mu dijalog. Đinđićev nasljednik, međutim, radio je suprotno, kao što će se i nasljednik Alije u Predsjedništvu BiH naopačke miješati u pitanja Bošnjaka u Srbiji.

Prvo je Bakir Izetbegović dao nekakve izjave o Kosovu i Sandžaku, koje je naknadno korigirao u smislu da nije mislio ono što je izjavio, odnosno nije primio one koje je primio, već da je imao susret s nekom delegacijom iz Sandžaka, itd. Da bi prilikom nedavnog trojnog sastanka predsjednika Srbije, Truske i BiH jedna od tema bila pitanje izbora novog reisu-l-uleme u BiH.

Izetbegović je prvo kazao da su mu preči odnosi sa Srbima nego s Albancima, jer se “Albanci i nisu baš pretgrli kada je u pitanju pomoć u vrijeme rata u BiH”. Zatim je u svom kabinetu primio delegaciju iz Sandžaka, sa dr. Mevludinom Dudićem na čelu, koja se smatra “izaslanstvom muftije Zukorlića”.

Onda je prisustvovao jednom sijelu koje je organiziralo Udruženja Sandžaklija u Sarajevu, na kojem je reis dr. Mustafa ef. Cerić poklonio sabrana djela Alije Izetbegovića muftiji Zukorliću, iskazujući mu komplimente kao “muftiji koji dobro radi svoj posao”. Iz tog komplimenta Bakir je, očito, zaključio da “reis Cerić priprema muftiju Zukorlića za svog nasljednika”.

E, da bi se oprao o pristrasnosti i držanja jedne strane u Sandžaku, uoči sastanka u Karađorđevu susreo se i s Muhamedom Jusufspahićem, muftijom beogradskim, koji je postao miljenik općesrpske politike i medija. Također, i sam predsjednik Turske Abdulah Gul (Abdullah) sastao se sa Sulejmanom Ugljaninom u Beogradu.

Zbog takvog mešetarenja i miješanja u stvari Islamske zajednice u BiH, Rijaset Islamske zajednice izdao je saopćenje za javnost u kojem je osudio razgovore u Karađorđevu kao miješanje u stvari Islamske zajedince.

Kebo kod Gligorija

Kako je sastanak u Karađorđevu bio sazvan primarno radi pokušaja privole Milorada Dodika da prihvati pregovore sa tzv. platformašima za formiranje vlasti na državnom nivou, odnosno da odustane od referenduma, tom sastanku prethodio je susret Mirsada Kebe s vladikom Gligorijem u Mostaru.

Kebo je vladiki Gligoriju donirao milion i pet stotina hiljada KM za obnovu pravoslavne crkve u Žitomislićima kod Mostara. Kako se Gligorije smatra najvećim autoritetom i duhovnim ideologom Milorada Dodika, jasno je čemu je primarno trebala poslužiti Kebina donacija!

Ali, nakon što je Dodik izjavio da uopće nije pratio sastanak u Karađorđevu te već sutradan u “Službenom listu” objavio Zakon o referendumu, trojni sastanak u Karađorđevu ostat će upamćen kao da je sazvan radi pitanja izbora reisu-l-uleme, a ne zbog Dodikove politike.

Tako se stječe dojam da su pregovori u Karađorđevu vođeni u duhu “Memoranduma 2″, prema kojem je Islamska zajednica glavni problem srpsko-bošnjačkih odnosa, odnosno Srbije i BiH. Ako bi, ne daj Bože, i bilo tako, da je Islamska zajednica glavni problem, njen historijat govori da je njen rad u bitnome diktiran iz Istanbula i Beograda, a posebno sam izbor reisu-l-uleme.

Javnost još ne zna kakvi su planovi srpske politike prema Bošnjacima. Jedan od sljedećih poteza Milorada Dodika mogao bi biti i formiranje islamske zajednice RS. To bi Dodik već učinio da ima dovoljno kadrova, što će reći imama, koji bi bili voljni biti finansirani iz budžeta RS. Zato se računa na medresu, odnosno novoosnovani Fakultet islamskih nauka u Beogradu, koji finansira Vlada Srbije, odakle bi se zapošljavali imami u RS.

Nažalost, Bošnjaci uopće na pamte i ne prate šta se dešava s Islamskom zajednicom u Srbiji. Najeklatantniji primjer nepoznavanja kako historije tako i suvremenih dešavanja jesu istupi samog Bakira Izetbegovića. On tako olahko, a tako prepotentno iznosi mišljenje o Bošnjacima te im presuđuje i naređuje, kao da je bogomdani vođa. On nikako nije rijetka neuka politička pojava kod Bošnjak. Stoga je važnije šta Bošnjaci, pa i oni u Sandžaku, misle o Bakiru Izetbegoviću nego on o njima. Ipak bi bilo očekivano da bar on zna ko je Hamdija Jusufspahić, ako je ikad razgovarao sa svojim ocem o njegovim prijateljima i neprijateljima.

Da podsjetimo. Jusufspahić je kao muftija beogradski inscenirao slučaj u Poriču kod Bugojna počekom osamdesetih, kako tvrdi Muhamed Bešić, tadašnji visoki republički funkcioner, po nalogu Udbe, kako bi bio uhapšen Husejn ef. Đozo, dugogodišnji prijatelj i istomišljenik Alije Izetbegovića.

I da nije presvisnuo zbog medijske i politke harange, rahmtli Đozo bio bi prvi, prije Alije, na optuženičkoj klupi 1983. godine. Od tog momenta pa sve do dovođenja muftije tuzlanskog Mujića, inače oficira Ozne, za reisa 1987., što se smatra jednim od strateških političkih ciljeva “Memoranduma 1″ SANU-a, uoči raspada Jugoslavije, Jusufspahić djeluje projugoslavenski. Javno se izjašnjavao kao Jugoslaven. Podržat će Slobodana Miloševića, pa će tako i biti, kao jedina ahmedija, na Gazimestanu 1989., kada su najavljeni ratovi.

Kasnije će podržavati i drugovati s Vojislavom Šešeljem, osuđivat će udare NATO-a na Srbiju, kao i vojnu intervenciju u Iraku, a podržavat će Sadama Huseina i Osamu bin Ladena, itd. Kao veliki poklonik Titove politike, izjavljivao je nebulozo da je Tito umro kao musliman te da je ponekad s Titom pio šampanjac.

Negativni tekstovi

Zašto je danas tako važno i tako bitno podsjetiti javnost na ove detalje iz biografije Jusufspahića? Da bi se pravilnije sagledala situacija među Bošnjacima u Srbiji. Jer, muftija Zukorlić, koji je postao muftija sa samo 23 godine, za razliku od Jusufspahića je javno podržao samo Zorana Đinđića! Zatim, nije pitanje samo muftije Zukorlića može li on i želi li on surađivati s porodičnom dinastijom Jusufspahića, koja je okupirala Bajrakli džamiju, kako to pojednostavljeno sugerira neuki Bakir Izetbegović, već je pitanje da li bi sandžački muslimani prihvatli ovakvog (prosrpskog) muftiju!

Pa čak nisu problem ni sami Jusufspahić i Zukorlić, već je problem oživljavanja Ustava dr. Srškića, prema kojem Islamska zajednica gubi svoju samoupravu, a kojeg je ponosni reis Džemaludin Čaušević odbio, ponudivši srpskom monarhu svoju ahmediju s glave, a prilježni muftija banjalučki Maglajlić prihvatio. Zbog toga je o muftiji Zukorliću napisano više negativnih tekstova u srpskim medijima nego o Bin Ladenu. Razlika između muftije Zukorlića i Bin Ladena u srpskim medijima je u tome što je Bin Laden bombardirao one koji su bombardirali Beograd!

Zato bi sastanak u Karađorđevu, ipak, mogao, bar sa stanovišta Islamske zajednice, rezultirati istim posljedicama kao i sastanak Tuđmana i Miloševića! Formalna razlika bila bi u tome što prvom sastanku u Karađorđevu nije prisustvovao Alija, a na drugom je bio njegov sin Bakir Izetbegović, dok suštinske razlika i nema. Ili ima onoliko koliko se razlikuju memorandumi SANU-a 1 i 2!

Treba li reis Cerić ostati na čelu IZBiH?

Osim reisa Džemaludina Čauševića, sigurno će, kao najmarkantnija figura među reisima ostati dr. Mustafa ef. Cerić. On je uz reisa Kemuru imao najduži staž na funkciji reisu-l-uleme. Ali, on je biran i u najdemokratskijim uvjetima, u smislu kad su Bošnjaci nakon stoljeća okupacije i tutorstva sami odlučivali o svojim političkim, pa i vjerskim liderima. Prema postojećem Ustavu Islamske zajednice, on se ne bi mogao kandidirati treći put za ovu funkciju.

Ali, postoje prijedlozi o izmjeni Ustava Islamske zajednice. Jedan od prijedloga je i da mandat reisu-l-uleme bude doživotan. Argument po kojima bi reis Cerić mogao, a više trebao ostati reisu-l-ulema, osim njegove nesporne harizme i ugleda u svijetu, jeste da je on bio jedan od najmlađih reisa. On bi imao (samo!) 60 godina ako bi sljedeće godine otišao u penziju.

Za usporedbu, Alija Izetbegovićje imao je više godina kad je postao predsjednik SDA, odnosno BiH. A kako se BiH nalazi u veoma, veoma ozbiljnoj krizi, što posebno treba brinuti Bošnjake, vrlo je ozbiljno pitanje treba li, u slučaju vanrednih političkih prilika, ukloniti dr. Cerića s javne scene. Jer, ipak, ma ko bio novi reis, teško bi se mogao oduprijeti Sulejmanu Tihiću, pa, kao što se vidi iz priloženoga, i Bakiru Izetbegoviću, da SDA ovlada i Islamskom zajednicom! A još je važnije pitanje kako bi se neki novi reis nosio s ovako agresivnom srpskom politikom!

Autor: Nedžad Latić

Izvor: DnevniAvaz.ba