4. Maj 2010

Jedan od ključnih razloga zbog čega se Bošnjacima, tokom istorije dogodilo 11 genocida, ali i puno drugih bolnih iskustava, jeste i taj da su, što svojom voljom, vrlo često pod prisilom, bili skloni „zaboravu“. Nerijetko su to počinjali rečenicom: „Daj, pusti…, samo nek’ je prošlo…, nek’ više ne biju! Nemoj ih ljutiti“ Beograd je to, bato moj!“  No, nisu Bošnjaci bili „zaboravni“ samo kada su u pitanju „tamo oni“, nego i ovi „naši“.Ključni razlog našeg optimizma zbog kojeg hoćemo da vjerujemo da je prošlo vrijeme „zaborava“ jeste svijest bošnjačkog insana o njegovoj sudbini, o onome što ga je nepravedno zadesilo, ali i onome što je mnogo važnije od toga – svijest da želi i hoće, ima snage da učestvuje, kao subjekt, u kreiranju sopstvene, izvjesnije budućnosti.

Da ne želimo i nećemo zaboraviti niti jedan od 11 genocida toga su svjesni kreatori takve politike, koji na sve načine pokušavaju naći među Bošnjacima one koji će iznova kazati: „Nije to ništa…, izolovani incedent, ni habera!“  Očigledno da prije nego li ih u potpunosti ubijedimo da nećemo zaboraviti Srebrenicu, niti dozvoliti da se ona ponovi, moramo saopštiti onima koji pokušavaju da u naše ime relativiziraju sva naša stradanja da je došlo vrijeme da nas ostave na miru!

Znam da oni neće poslušati ovaj bratski savjet, ne zato što im to ne bilo od koristi, već zbog činjenice da još nisu „odradili ministarsku platu“. Zbog toga smo odlučili da im pomognemo u tome, podsjećajući sve nas: ko su, šta hoće, šta su obećavali, a šta rade u „naše ime“ srpski ministri bošnjačke nacionalnosti?

Metastaza autonomaša

Na krilima svenarodnog pokreta, Sulejman Ugljanin, sadašnji srpski ministar bez pertfelja, postao je bošnjački lider br. 1. Odmah je zadobio simpatije vlastitog naroda, a o njemu su pjevane pjesme. Jeste da su sandžački Bošnjaci tek bili strgnuli sa sebe jaram komunizma i oplakali „voljenog Tita“, ali nije fenomen „kulta ličnosti“ bio presudan da se tako „zaljube u Ugljanina“. Prije je to bila populistička i demagoška retorika kojoj je bio sklon „najveći sandžački sin“. Na prvom svom javnom pojavljivanju 1990. godine, Ugljanin je najavio „bespoštednu borbu za prava Bošnjaka“: „U vrijeme dok postoji Ustav i Zakon i mi ga poštujemo u tzv. pravnoj državi, nama se Sandžaklijama svakodnevno preko TV i štampe izriču uvrede i lažne klevete pored živih visokih državnih funkcionera i niko nam ne staje u zaštitu… Ja ovdje poručujem da ćemo mi taj Ustav poštovati onoliko koliko on bude poštovao nas. (Sandžačke novine, 29. jul 1996.,  br. 10)

Zanimljivo je da će Sulejman Ugljanin već na prvoj Generalnoj skupštini SDA Sandžaka, koja je održana 7. marta 1992. godine,  pokrenuti glavnu temu njegovog političkog djelovanja, koja će obilježiti i kraj njegovog političkog upravljanja Sandžakom: IZDAJA!
Izvještaj sa Prve Generalne skupštine SDA Sandžaka, kojeg je objavila Nezavisna revija „Sandžak“, sadržao je sljedeće:  „Skupštinu stranke otvorio je predsjednik Ugljanin, koji je u svom referatu ukazao na aktivnosti stranke na domaćem i međunarodnom planu, a zatim ukazao kritički na djelatnost prodanih muslimanskih konformista. On je mišljenja da će se sigurno sprovoditi u život odluke Haške mirovne konferencije.
U tom smislu Sandžaku pripada poseban status autonomije, počev od demilitarizacije, regionalnog sudstva, policije, školstva, nacionalnih znamenja i dr…

„Kao što vidite“, rekao je Ugljanin, „Beograd nije naša krajnja instanca za rješavanje našeg pitanja već je to Haška Mirovna konferencija, sada u Briselu, kao i Organizacija UN.“

Na Skupštini je predloženo da se osnuje Sandžačka banka (Rifat Dupljak), što je jednoglasno prihvaćeno.“(Nezavisna revija za politiku i kulturu „Sandžak“, br. 1-2, Novi Pazar, 1992. str. 23-24.)

Muslimani Bošnjaci Sandžaka Osnivačku skupštinu SDA Sandžaka nisu doživjeli samo kao osnivanje jedne partije. To je, prije svega, shvaćeno kao osnivanje svenacionalnog pokreta koji će se od sada brinuti za „nas i našu stvar“.  Pomislili su da sada postoji neko ko je odabrao sam, ni od koga prisiljen, da bude njihov heroj, vođa otpora protiv nepravde, o kome će se pjesme pjevati, po kome će se imena djeci nadijevati. Neko ko je spreman i svoj život za svoj narod, zlu ne trebalo, položiti.

Ili će te biti slobodni  ili šehidi

Intervju Sulejmana Ugljanina „Preporodu“, br. 20/507, 15. oktobar 1991., str. 18., bio je jedan od prvih koji je dao u svojstvu političkog lidera sandžačkih Bošnjaka, iz kojeg izdvajamo najzanimljivije detalje:

Preporod: Da počnemo priču iz početka. Kako je došlo do osnivanja SDA za Sandžak i čija je to inicijativa?
Ugljanin:
SDA za Sandžak je bila neminovnost u političkom organizovanju muslimanskog naroda. Inače, to je bila inicijativa grupe naših studenata koji studiraju u Sarajevu…

Preporod: Šta biste uradili u slučaju da se raspadne Jugoslavija ili proglasi vanredno stanje?
Ugljanin:
U tom slučaju stupilo bi na snagu Muslimansko nacionalno vijeće.

Preporod:  Zahvaljujući zalaganju SDA i Vas kao njenog čelnika od prošle godine proradila je Medresa u Novom Pazaru. Da li postoji mogućnost da se otvori još neka viša škola ili možda fakultet?
Ugljanin:
To ćemo, ako Bog da, jednom ostvariti, jer to je osnova autonomije.
(Iako je to notorna neistina, Ugljanin je otvaranje Medrese u Novom Pazaru, bez trunke srama, predstavio kao svoju zaslugu, iako ni do dan-danas nije odgovorio na pitanje šta se je desilo sa novcem kojeg je, na osnovu ugovora sa Odborom Islamske zajednice Novi Pazar, potpisao u Hotelu „Vrbak“, na temelju čega je kupio novac za izgradnju Islamskog centra u Jaklji. Kontakt osoba ispred Islamske zajednice u ovom slučaju je bio sekretar Novopazarskog odbora h. Hajro-ef. Tutić, a ugovor je ispred Odbora potpisao tadašnji predsjednik Šemso-ef. Šaćirović.)

Preporod: Međutim, organizovana propaganda je na djelu. Skoro je gradom kružila vijest da Vi imate blindirana kola, tjelohranitelja, kao i stan u Sarajevu. Naravno, sve se ovo čini ne bez razloga jer se time želi narušiti Vaš ugled  u narodu. Šta Vi, kao čovjek koji zaista nema nikakve veze sa tim neosnovanim lažima, mislite o svemu tome?
Ugljanin:
Protiv mene i Alije Izetbegovića se vodi propagandni rat srpske štampe, a što se tiče imovine, lično sam podstanar već 20 godina, imam porodični auto kojeg sam kupio polovnog. Ali zaista, svaka muslimanska kuća, kola i imovina stoje mi na raspolaganju. A ja lično uživam gledajući sretne ljude, a patim zbog siromaštva u koje je gurnut muslimanski narod. I neću biti sretan dok ne doživim da muslimani postignu sva prava kao i svi narodi koji žive na ovim prostorima.

Preporod: Šta biste poručili muslimanskom narodu?
Ugljanin:
Poručujem muslimanima da budu jedinstveni i nepokolebljivi. Ili će biti slobodni ili šehidi. Oni koji ne prihvate tu poruku nemaju pravo zvati se muslimanima, jer u vrijeme Muhammeda a.s. rob je rađao roba, a tako je i sada. Ako ne želimo to radi sebe, dužni smo radi djece koja će ispaštati kroz svoj život. A sad se kroji njihova budućnost.

Autor. Prof. Dr. Admir Muartović

Izvor: Glas-Islama.info

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles