Hej, Srbijo,uspavana
Uproslosti uljuljana,
Crnim mrakom obavijena
I djavolu prepustena!
Sanjala si o slobodi.
Sad tu djavo kolo vodi!
I svi tvoji ideali
U proslost su davnu pali!
Zasto si to dozvolila?!
Mnoge si u crno svila!!!
Put covjeka napustila,
Necovjeka ohrabrila
I na oltar uzdignula
Oltar srama i nedjela!
Nekad si mi draga bila
A ti si me odbacila
Kò pastorce zla maceha!
Bjeli svijet mi sad`utjeha…
Lutam,patim …srce boli!
Al`nekako jos te volim?
Volim miris mog Sandzaka
Gdje odgaji mene majka.
Gdje mezarja pradjedova
nose pecat pravjekova.
Probudi se,hej,Srbijo!
Daj,vec jednom naprijed kreni!
Smjesti proslost gdje pripada,
Nedaj djavo tu da vlada!
Ne dozvoli da nadjaca
Svjetlost sunca crna tama !
Ne dozvoli da ostanes
Okacena o stub srama!
Šerifa Memić-Hasanović
