Sandžak – Bošnjaci u Srbiji ne uživaju osnovna ustavna i zakonska prava, diskriminirani su na svim nivoima i izloženi agresivnoj asimilaciji. Bez matične države, bez jakog međunarodnog partnera, nalaze se na razmeđu prihvaćanja poltronskog odnosa sa beogradskim režimom i trnovitog puta oslobađanja od državnog terora sopstvenim intelektualnim i moralnim snagama na principima uvažavanja drugog i drugačijeg a slijeđenja vlastitog identiteta.
Svoju opredijeljenost za dijalog na ravnopravnim osnovama i dalje ističu kao temelj za uspostavljanje trajne stabilnosti i suživota. Ali kako se ti pozivi već godinama odbijaju od zid i kao prorijeđeni eho vraćaju samom pošiljaocu, Bošnjaci odlučuju da stepen zahtjeva i borbe za ravnopravnost podignu bar za još jednu ljestvicu, ne isključujući ni mogućnost građanske neposlušnosti. Šta znači građanska neposlušnost? Zašto baš sada? Koji su oblici te neposlušnosti? Pitanja su koja se ovih dana vrte u analizama srbijanskih poluobaviještenih ili namjerno neobaviještenih medijskih stručnjaka.
Ključni razlozi građanske neposlušnosti pobrojani su u Deklaraciji o diskriminaciji Svebošnjačkog Sabora Sandžaka. Razrada istih bit će tematski predstavljana u ovom i narednim brojevima Revije Sandžak. Građanska neposlušnost znači demokratski odgovor na sve oblike državnog terora, diskriminacijskih odnosa i asimilatorskih procesa koje aktuelni režim kontinuirano sprovodi nad Bošnjacima i muslimanima Srbije. Razmjer i količina građanske neposlušnosti ovisit će o gluhoći režima, to jest njegovoj spremnosti da proguta vlastiti pseudoponos i kurtoazno glačanje efendi Mitinog kaputa iz Stankovićeve Nečiste krvi. Krajnji je vakat da Srbija skine taj raspadajući kaput sa svojih leđa, otkine nepopravljive dijelove i sanira posljedice na manje oštećenim i tek nagriženim parčadima istančale postave. Ono što je nepovratno otišlo mora se preboljeti, jer će u protivnom zbog prenaglašenog naricanja za već izgubljenim i istresanja frustracija na preostalim dijelovima, neupitno dovesti do gubljenja nagriženog tkiva. Dakle, režim umjesto da uzme iglu i konac gura pod makaze ionako jedva zakrpljeni kaput. Bolje od pokvarenog kaputa napraviti paltu, nego ostati na pustom džamadanu.
Posljednji udar takvog kurtoaznog odnosa režima jeste pokušaj podmetanja popisne zamke Bošnjacima u Srbiji. Historijat popisa stanovništva u Srbiji govori nam da isti nikada nije bio iskren, pogotovu spram pripadnika manjinskih naroda i zajednica. Kontinuirano je umanjivan broj etničkih Bošnjaka, nekada brutalno nekada prefinjeno, ali uvijek sa tendencijom da se isti minimiziraju, predstave statističkom greškom i na kraju nekim pogromom načertanijski otpuhaju sa ovih prostora. Kako je proces približavanja Srbije evro-atlanskim integracijama, bar kao u slučaju efendi Mitinog kaputa, izvjesniji, onda i Srbija mora ispoštovati osnovna načela evropskih konvencija, deklaracija, rezolucija i zakona. Međutim, efendi Mitin mentalitet ne dozvoljava da se iskreno krene putem integracija, već se uporno traže kozji putevi kako bi i vuk bio sit i ovce na broju. Papirnata demokratija u zakonske okvire smješta sva prava i slobode svim narodima i manjinama, ali se na terenu sprovodi politika gušenja i sataniziranja svih subjekata koji zahtijevaju uživanje tih prava koja su im Ustavom i zakonima garantirani. Bošnjaci se ubijaju, Bošnjacima se ne dozvoljava da participiraju u državnoj administraciji i institucijama, Bošnjacima se ne dozvoljava pravo na obrazovanje na maternjem jeziku, Bošnjacima se onemogućava vjeronauka, Bošnjacima se ne vraća oduzeta imovina, Bošnjacima se napada Islamska zajednica, Bošnjacima se osporava Univerzitet, Bošnjacima se opstruira BNV, Bošnjacima se potura svetosavizacija, Bošnjacima se ugrožava egzistencija, Bošnjacima se poturaju poltroni, Bošnjacima ne priznaju kolektivna i individualna prava, Bošnjacima se instaliraju mafije i inkvizicije, Bošnjacima se namješta antidomovinski osjećaj, Bošnjacima se vrijeđa inteligencija. Kako onda da Bošnjaci budu dio tog kaputa bez da se uzmu igla i konac i sašiju sve povrede Ustava i zakona, prekine sa državnim terorom, politikom poltronstva i drugim vidovima nipodaštavanja?
Zbog svega kazanog, bojkot predstojećeg popisa predstavlja neminovnost i puhanje vjetra pod kaput kako bi se ovaj režim konačno otrijeznio i shvatio da su i Bošnjaci, i Albanci, i Mađari i svi ostali niti prediva koje čine šaru na ćilimu brendiranom kao demokratska i multikulturalna Srbija. Jes da na tom ćilimu najviše ima jednobojne potke većinskog naroda, ali bi bio bezličan bez prisustva onih niti koje ga čine posebnim a pripadaju drugim narodima i manjinskim zajednicama. Opasno je da se među potkom, umjesto arabeski i romboida, tkaju bombe i bombice. Zato je poziv BNV-a na bojkot popisa stanovništva utemeljen i izvan formalnih razloga koji nisu nimalo nebitni, jer udaraju na jedan od bazičnih elemenata identiteta – jezik i pismo. On je historijska odlučnost bošnjačkog naroda da ustraje na putu uzdizanja vlastitog dostojanstva i povraćaju elementarnih prava na život, rad i slobodu izbora.
Također, bojkot popisa rješava i posljednje dileme unutar bošnjačkog korpusa, jer će se do kraja polarizirati na one koji su za samosvojnu sandžačku politiku i one koji su, pored svih pokazatelja, gluhi, slijepi i nijemi poltroni i taoci beogradskoga režima bez prava na vlastitu volju i s obavezom da sami sebe skotrljaju na smetlište historije. No, ohrabrujuća je vijest da su takvi već sada skoro pa statistička greška.
Autor: Jahja Fehratović
Bosnjaci i sandzak imaju sva prava! samo se do njih mora doci pozrtvovanjem, a to znaci nepoltronsko ponasanje,neponiznim ponasanjem, glavu gore
Bosnjaci imaju svoju zemlju – Sandzak! Potrebno je samo izgraditi svijest o tome.
U pravu ste gospodine Fehtratovicu, “Bosnjacima se vrijedja inteligencija” – posebno ovakvom besomucnom propagandom i pamfletima koji za cilj imaju promociju jednog coveka i njegovog suraka, a sve to od strane “moralnih i intelektualnih snaga” ciji ste vi SAMO TRENUTNI reprezent.