U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam na najčasnijeg od Allahovih vjerovjesnika i poslanika, našeg prvaka, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe.
Kao uvodnu riječ želim da spomenem tri bitne stvari.
ISLAM KAO POTPUNA VJERA
Allah dž.š. kaže: „Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i blagodat Svoju prema vama usavršio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.“ (El-Maide, 3)
Allah dž.š. u ajetu jasno obznanjuje da nam je upotpunio vjeru i da do Sudnjega dana nema dodavanja niti oduzimanja od nje. Upotpunjenjem vjere i pojašnjenjem svih njenih vanjskih i unutarnjih propisa, temelja i ogranaka ostvaruju se blagodati ovoga i onoga svijeta. Zbog toga odgovorno tvrdimo da su Kur’an i Sunnet dovoljni u spoznaji svih vjerskih propisa, bilo da se radi o temeljnim ili pitanjima koja se granaju iz njih.
ISLAM KAO SVEOBUHVATAN SISTEM ŽIVLJENJA
Allah dž.š. kaže: „Reci: – Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.“ (ElEn'am, 162)
Islam je jedinstven i sveobuhvatan sistem življenja. Sastoji se iz raznih segmenata i ima odgovor na svako pitanje na koje društvo nema. Dakle, islam je širok pojam. Zadire u politiku, ekonomiju, medicinu i sve ostale moderne aktivnosti današnjeg društva. Naša vjera islam jednostavno je sveobuhvatna. Islam, kao takav, želi da pomoću ibadeta, moralnih i etičkih načela i principa izgradi duhovno, moralno i fizički zdravog pojedinca i društvo u cjelosti.
ISLAM NAREĐUJE KORISNO, A ZABRANJUJE ŠTETNO
Allah dž.š. kaže: “Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: – Dozvoljavaju vam se lijepa jela… ” (El-Maida,4)
Nema sumnje da islam, kao sveobuhvatni način života, podstiče jačanje tijela, bavljenje sportom, kao i takmičenje u svemu onome što čovjeku muslimanu sutra može koristiti. Rekao je Uzvišeni Allah: „I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj…” Također, sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je muslimane da treniraju i da se bave sportskom aktivnošću, riječima, djelom i odobravanjem. Poslanik a.s. i njegovi ashabi bili u dobroj fizičkoj spremnosti. Životne okolnosti su bile takve da je velike udaljenosti lovom bila nužda, a ne rekreacija i zabava, a i bavljenje stočarstvom bilo je neizbježno radi obezbjeđivanja mliječnih namirnica.
Poznato je da se utrkivao sa svojom ženom i majkom vjernika, Aišom, radijellahu anha; da se hrvao sa Rukanom, radijellahu anhu, i da ga je pobijedio; da je podstakao na vježbanje streljaštva i plivanja te da je dozvolio Abesincima da se igraju u njegovom mesdžidu kopljima. Navest ćemo neke od brojnih hadisa kao primjer. Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijellahu anhu, da je rekao: “Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je devu koja se zvala El-Adba’ koju niko nije mogao prestići, pa je došao jedan beduin na mladoj devi te ju je pretekao. To je teško palo muslimanima dok za to nije saznao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa reče: – Allahovo pravo je da kad se nešto na dunjaluku uzdigne da ga On spusti.“
Također se prenosi da je Selemete ibn elEkve’a, radijellahu anhu, rekao: “Prošao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pored skupine iz plemena Eslem koji su se takmičili u streljaštvu, pa im reče: ‘Gađajte sinovi Ismailovi, zaista je vaš otac bio strijelac, gađajte, ja sam sa sinovima tog i tog.’ Jedna grupa je prestala gađati, pa im Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Šta vam je pa ne gađate?’ ‘Kako da gađamo, a ti si sa njima’ – rekoše. Onda Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Gađajte, ja sam sa svima vama.’
Svi islamski učenjaci su se također složili po pitanju dozvole takmičenja u općem smislu i ovaj konsenzus prenosi skupina islamskih učenjaka, između ostalih: Ibn Abdu-l-Berr, Ibn Kudame, Ibn Hazm, Ibnul-Kajjim, Ibn Hubejre, El-Kurtubi, El-Iraki i ostali.
Omer r.a. je čak naredio: „Učite svoju djecu plivanju, da rukuju lukom i strijelom i jahanju.” Ovo su u to doba bile poznate sportNa temelju ovih i drugih sličnih primjera, zaključujemo da je bavljenje sportom sasvim poželjno. Islam želi da muslimani budu snažni i duhom i tijelom, mentalno, intelektualno i moralno. Musliman snažnog tijela lakše izvršava i vjerske i životne zadaće, lakše obavlja namaz, lakše posti, obavlja hadž, lakše obezbjeđuje uvjete za životnu egzistenciju. Usto, islam zabranjuje sve što će nam oslabiti tijelo i ugroziti zdravlje, pa makar se radilo i o ibadetu. Poslanik a.s. je, kada je čuo da Abdullah bin Amr bin Al ‘As danju posti, a noću klanja nafilu, upozorio: „Posti i jedi, klanjaj noću i spavaj, jer tijelo ima pravo na odmor, a i oči imaju pravo na odmor.“ (Buhari i Muslim)
Ibnul-Kajjim u svom djelu Zadu-l-Me’ad u poglavlju o sportu navodi da je kretanje suština sporta i da ono prirodno pomaže organizmu da se oslobodi nepotrebnih tvari. Sport čini tijelo lakim i aktivnim, poboljšava metabolizam, jača zglobove i mišiće i, ako se pravilno i umjereno upražnjava, liječi fizičke bolesti. Ovaj autor ovdje također spominje da svaki dio tijela zahtijeva poseban sport da ga ojača, osim jahanja, gađanja lukom i strijelom i trčanja, koji jačaju sve dijelove tijela.
Učestvovanje u rekreativnim sportskim aktivnostima putem učlanjenja je pozitivno, ali se pritom mora voditi računa sljedeće:
– Da vrsta sporta bude sama po sebi dozvoljena. Svi sportovi gdje se protivniku zadaju bolni udarci ili borci stavljaju u položaj u kojem može da zadobije ozbiljne povrede, automatski su zabranjeni. Boks je jedna od sportskih disciplina koja nije dozvoljena, ili slična njoj, jer islam zabranjuje da se ljudsko stvorenje udara po licu. Allah je svakog čovjeka stvorio i ne priliči da se ponižava udaranjem po licu. Osim toga, ovaj sport je opasan po zdravlje, pa i po sam život.
– Da se kroz takve aktivnosti ne gubi suviše puno vremena i da to ne ide nauštrb namaza, posta i drugih vjerskih zahtjeva. Svi islamski učenjaci se slažu da je sport ili sportska aktivnost haram (zabranjeno) ako ono sprječava od izvršenja nekog od vadžiba, poput obavljanja namaza, ili ako obuhvata nešto što je haram poput otkrivanja stidnog mjesta (avreta) te ako u njemu postoji isplata uloga ili naknade.
ILUSTRACIJA: NEREDI NA SPORTSKIM DOGAĐAJIMA
Da se pazi na šerijatske propise kao što su odijevanje i miješanje sa ženama. Prosječna rekreacija danas gotovo da ne može izbjeći miješanje muškaraca i žena, slušanje suviše glasne i nedolične muzike i gledanje golišavih ljudi i žena u fitnes-klubovima i parkovima. Islam ne zabranjuje ni ženama bavljenje sportom, ali to mora biti u klubovima za žene, ili podalje od pogleda muškaraca. Nema nikakve zapreke da muž i žena vježbaju zajedno. To je čak i poželjno, jer doprinosi zdravom jačanju emocionalnih veza bračnog para, ako ima uslova za to. Islam traži snažnu i okretnu ženu koja će biti u stanju održavati kuću, služiti muža, djecu, društvo. Ne kaže se bez razloga da „kuća na ženi stoji“.Mnoge ashabijke su se borile u bici na Uhudu. Kada je Poslanik a.s. ugledao Nusejbu bint Ka’b na bojnom polju, molio se za nju i izjavio: „Mjesto Nusejbe bint Ka'b danas bolje je od mjesta toga i toga.“
Sport se mora upražnjavati na moralno prihvatljiv način. Treba naglasiti da, iako islam podstiče na bavljenje sportom kao vidom rekreacije, nas on istovremeno uči da nijedan fizički odgoj neće uspjeti ako mu ne prethodi odgoj duše, moral i etika. Od najbolje fizički pripremljenog člana sportske ekipe, ako se ne bude znao ponašati, možete očekivati da svojim neetičkim gestom svoj tim u kritičnom trenutku ošteti i ugrozi njeno napredovanje. Svaki vid fanatizma, čak i kada dolazi od navijača, a pogotovo učesnika tima, donosi katastrofalne posljedice za tim. Individualno ili kolektivno slavljenje uspjeha u sportu mora se odvijati na moralno prihvatljiv način. Svako navijanje za svoj tim mora biti u skladu sa islamski prihvatljivim kodom ponašanja. Muslimanima je bitka na Uhudu, iako od sudbinske važnosti, poslužila da nauče da prihvate i poraz. Pretjeran ponos na svoj tim (porodicu, zajednicu, narod) može da vodi vrsti arogancije, koja je za naš islamski moral neprihvatljiva. Musliman uči od svog Poslanika a.s. kako da se ponaša i na stadionima kada bodri svoj tim, kada pobjeđuje i kada gubi. Na ovo nam ukazuje slučaj spomenutog beduina koji je u jednoj prilici bio brži od Poslanikove kamile, koju niko do tada nije uspio preteći. Kada su prisutni iskazali otvoreno neodobravanje ovog čina, Poslanik a.s. je pokazao da može sportski podnijeti poraz, kazavši: „Allah ništa u životu ne uzvisi, a da ga prethodno ne unizi.“ Islamska etika u sportu ne dopušta da se protivničkom timu ili navijačima upućuju psovke i pogrdne riječi koje vrijeđaju dignitet ljudskog bića. Ako se ne budemo pridržavali ovih pravila, rizikujemo da nam sport donese više štete nego koristi i na dunjaluku i na Ahiretu.
Ukoliko se budemo pridržavali islamskih univerzalnih pravila o ponašanju, sport će nam pomoći da steknemo brojne zdravstvene, emocionalne i socijalne koristi. Sport pojedinca uči kako da pripada timu, kako da se pridržava pravila, reda i discipline, kako da poštuje drugog, kako da podnese poraz i kako da bude solidaran i tolerantan. Zbog svega ovoga, islam ne samo da nije protiv sporta kao vida rekreacije, nego ga svojim sljedbenicima toplo preporučuje.
STAV ISLAMA PREMA SPORTSKIM TAKMIČENJIMA
Islam podstiće na sport i ni u kom slučaju nije protiv toga da čovjek razvija svoje tijelo i duh. Sport i sportska takmičenja bila su poznata u predislamskom dobu, kao i u islamskom. Svima nam je dobro poznat ajet koji govori o Jakubovim a.s. sinovima koji su se natjecali u trčanju. U njemu se kaže: “O oče naš, bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari.” (Jusuf, 17)
Iz pomenutih hadisa i primjera vidi se da su sport i sportska takmičenja dozvoljena. Islamski učenjaci su općenito dozvolili takmičenje kojem je cilj snaženje ummeta, priprema za džihad i obučavanje radi borbe protiv neprijatelja, u šta, bez sumnje, spadaju i borilačke vještine. Od ovih takmičenja ima koristi. Tako je sa svim vrstama sporta koje imaju ove ciljeve. Postoje dvije vrste takmičenja: takmičenja uz naknadu (u novac) i takmičenja bez naknade. Takmičenja bez naknade su dozvoljena ukoliko imaju jedan od spomenutih ciljeva: priprema za džihad, rad, održavanje kondicije, pokazivanje snage pred neprijateljem itd. U tom slučaju su dozvoljene sve vrste sportskih takmičenja koje ne prate druge nedozvoljene stvari poput miješanja muškaraca i žena, isticanja avreta, psovke, vulgarnosti itd. Dokaza o ovoj vrsti takmičenja postoji mnogo. Spomenut ćemo ih u kontekstu nekih igara.
– Hrvanje: Ebu Davud prenosi da se Rukane hrvao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga je Poslanik nadhrvao.
– Dizanje teških predmeta (danas poznato kao dizanje tegova). “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prošao pored skupine gdje su dizali kamen da bi vidjeli koji je od njih jači. Nije im to zabranio.”
– Streljaštvo: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko bude poučen streljaštvu, pa ga potom zaboravi i zanemari, ne pripada nama.”
– Plivanje: Omer, radijallahu anhu, je rekao: “Učite svoje sinove plivanju i streljaštvu, a žene predenju.”
Sve ostale vrste sporta u kojima se ne igra u novac dozvoljavaju se analogijom na spomenute, kako kaže Ibnu Kuddame.
TAKMIČENJA UZ NAKNADU
Svi islamski pravnici se slažu da je takmičenje uz naknadu dozvoljeno u tri slučaja: u konjskim trkama, trkama deva i streljaštvu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nema takmičenja osim u trome: trke deva, trke konja i streljaštvo.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nadgledao je takmičenje na utrkama konja i nagradio pobjednika.
Islamski pravnici kažu da postoje tri strane koje mogu finansirati takmičenje.
Ako takmičenje finansira treća strana, a ne takmičari, onda je ovo dozvoljena vrsta takmičenja. Radi se o tome da neko na primjer kaže: “Ko od vas dvojice pobijedi, dat ću mu nagradu u tolikom i tolikom iznosu.” Takmičenja u novac uložen od strane direktnih učesnika u igri su zabranjena.
Ako takmičenje finansira jedan od takmičara, kao na primjer da kaže: “Ako me pobijediš dat ću ti toliko i toliko, a ako ja pobijedim neću ti uzeti ništa“, ova vrsta je također dozvoljena zato što u sebi ne sadrži vid kocke koja obavezno zahtijeva od obadvije strane u igri ili dobitak ili gubitak. U ovom slučaju samo jedan može da dobije, ali ne i da izgubi.
Takmičenja za nagradu koju dodjeljuje treća strana, a ne direktni učesnici, dozvoljena su pod uvjetima navedenim u tački broj dva.
Ukoliko se budemo pridržavali islamskih univerzalnih pravila o ponašanju, sport će nam pomoći da steknemo brojne zdravstvene, emocionalne i socijalne koristi. Sport pojedinca uči kako da pripada timu, kako da se pridržava pravila, reda i discipline, kako da poštuje drugog, kako da podnese poraz i kako da bude solidaran i tolerantan. Zbog svega ovoga, islam ne samo da nije protiv sporta kao vida rekreacije, nego ga svojim sljedbenicima toplo preporučuje.
Molim Allaha da nam podari korisno znanje i da nas uputi na ono čime je On, subhanehu, zadovoljan. Amin.
( Glas islama 260)
