Na video snimku se vidi kako teroristi PYD-a, ogranka PKK-a u Siriji, muče dvojicu civila u mjestu Mansura na zapadu Rakke
Video snimak možete pogledati ovdje.
Reporter Anadolu Agency (AA) je došao u posjed video snimaka na kojima se vidi kako pripadnici terorističke organizacije PYD/PKK, pod krinkom borbe protiv terorističke organizacije ISIS, u ruralnim dijelovima grada Rakke u Siriji muče i maltretiraju civilno stanovništvo.
Na video snimku se vidi kako teroristi PYD-a, ogranka PKK-a u Siriji, muče dvojicu civila u mjestu Mansura na zapadu Rakke.
Jasno se vidi kako su dvojica terorista, na čijim uniformama se nalazi fotografija Abdullaha Ocalana, lidera Radničke partije Kurdistana (PKK), zavezala ruke i noge dvojici civila, te ih natjerali da legnu na tlo.
U jednom momentu, teroristi traže od civila da im kažu gdje se nalaze pripadnici ISIS-a.
“Znamo da nisi pripadnik ISIS-a. Ali reci nam gdje se nalaze pripadnici ISIS-a”, uzviknuo je jedan od terorista, koji su mučili ljude tako što su sjedili na stolici koja se nalazila iznad tijela dvojice civila.
Pomenuti video snimak je napravljen prije mjesec dana.
U drugom snimku, koji je napravljen prije dva i pol mjeseca, Ahmed el Abdullah Jabar, koji živi u mjestu Karama na sjeveru Rakke, govori o nasilju koje provodi PYD/PKK nakon što su njihovi pripadnici zauzeli to mjesto.
“Jedinice koje su ušle u mjesto Karama su polomile vrata na našim kućama i opljačkale nas. Prema nama su veoma loše postupali. Odavde se obraćam svakome ko me gleda. Neka ljudi vide kako su nas opljačkali i mučili. Ovdje je stanje vrlo teško”, kazao je Jabar.
PYD/PKK pod kontrolom drži određeno područje na sjeveru Sirije, uz granicu s Turskom, sjeverni dio Rakke, Manbij na istoku Halepa i mjesto Afrin koje se nalazi na sjeverozapadu istoga grada.
(aa.com.tr)
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
NAZIVAJU ISIL TERORISTICKA; STO NIJE ISTINA;TEROERISTI SU ONI O KOJIMA NE SME ILI SE NE PISE DA SU TERORISTI::TERORISTI SU ZAPAD I RUSIJA TE OVI KOJI SE BORE PROTIV ISILA TOJEST SUNIJA
evropa amerika i svi ostali podrzavaju zlocine sitskih i krdskih zlocinaca koji su dosad izvrsili genocid nad civilima po youtubu postoje milioni snimaka gde se kolju muce civili zatvorenici od strane kurda sitske milicije a sem toga evropa i amerika i ostali su dozvolili da svako ko hoe iz celog sveta moze da se pridruzi kurdima sitskim sektasima i vrsi zlocine i zato sada imamo na desetine hiljada ljudi ubica bolesnika fasista iz celog sveta koji idu da se bore na strani kurda i ostalih koji tamo kolju siluju pucaju muce civile vrse zlocine i onda se vracaju u svoje zemlje i niko ih nehapsi nekaznjava a sem toga imamo na hiljade kurda sitskih sektasa koji su umesani u razne zlocine koji slobodno setaju evropom zive u evropi ili idu kao mnogi stranci na viken ubijanje po bliskom istoku vrse masakrew i vracaju se kucama ujedno katastrofalno veliki broj fasista koristi ovu priliku i idu vrse zlocine obuku pa se vracaju u evropu i osnivaju kampove o kojima evropa cuti obucavaju fasiste koji nakon toga vrse napade po celoj evropi
Da Bog da vam se osusile kao sto i hoce gadovi komunisticki. Cim ste vi bez vjere vi ni ljudi nemozete biti!
Ratni zločini neretko izazivaju odmazdu rodbine stradalih. Ja lično nikako ne opravdavam odmazdu jer i tada mahom stradaju nevini a pravi zločinci se izvuku. Evo jednog primera za koji sam slušao od moje pokojne prabake i od još nekih ljudi, i zato se ovog puta vraćam u 1941. godinu tj. Drugi svjetski rat. Za vreme divljanja ustaša nad srpskim stanovništvom slunjskog područja, među onih preko 500 poklanih Srba u Hrvatskom Blagaju bio je i muž Mile M. Mila je, kao i stotine i stotine Srpkinja Korduna, ostala udovica sa troje malene dece od kojih najstarije nije imalo ni 10 godina. Jednom prilikom bila je sa decom u posjeti kod svoje majke, kad su u selo upale ustaše iz sela Hrvatski Blagaj. Njenu majku i djecu su zatvorili u kuću i pred njenim očima ih žive zapalili u kući, a nju su ostavili u životu. U međuvremenu je izbio ustanak i 1942. godine partizani su napali i zauzeli Hrvatski Blagaj. Ustaše su se, poslije snažnog otpora, povukle iz Hrvatskog Blagaja prema Slunju, ostavivši uglavnom svoje žene i djecu u selu. Za partizanima su u selo došli srpske žene i djeca iz okolnih sela, čiji su očevi,muževi, sinovi i braća masakrirani od strane blagajskih ustaša na Đurđevdan 1941. godine. Iz partizanske komande (u kojoj je bilo i Hrvata) zabranjena je pljačka, paljevina i bilo kakav vid osvete nad hrvatskom nejači u Blagaju, dok je nešto zarobljenih ustaša preki narodni sud osudio na smrtnu kaznu koja je odmah izvršena pred sakupljenim narodom. I tada je došlo do strašne scene kada je pomenuta Mila M. dograbila jedno hrvatsko dijete, dječaka od 7-8 godina, i kroz plač viknuvši “Moji su živi gorali, ja ću vaše klati” za tren oka mu nožem prerezala grkljan… Da li je ona kasnije odgovarala za ovo ili nije, ne znam. Ali ovo je ujedno bio i jedini akt odmazde prema hrvatskom stanovništvu Blagaja. Budući da je raj trajao još pune tri godine, uz nova i nova stradanja, strahote i nevolje svake vrste, na ovaj slučaj se i zaboravilo. Ali došao je kraj rata i oslobođenje. I jednom prilikom, uveče, sjedila je veća grupa naših ljudi (valjda neko prelo, posijelo, šta li) a u tom društvu i Mila M. Bio je tu i neki momčuljak koga su zvali Kuruzović (ne znam mu pravo ime), veliko spadalo i obešenjak kome je bilo, kako kažu, što na umu, to na drumu. U jedan mah reći će on: “‘Eli, Mila, kako ti zakla ono dijete u Blagaju?” A njoj beše neprijatno, malo se zbuni, ali odgovori: “A nije to istina, narod svašta izmišlja!” Kuruzović na to: “Jo, nemoj pričat’ da nije istina, kad sam ja staja’ pet metara od tebe i vid'jo!” I na tome ostadoše. Ovu sam priču prvi put čuo od moje pokojne prabake 1991. godine, kad je Kordun opet bio zahvaćen vihorom rata i novih/starih zločina, odmazdi, kontraodmazdi…