Ima jedan osjećaj koji se ničim platiti ne može.
Ima jedan osjećaj koji se ničim kupiti ne može. Ima jedan osjećaj koji se ničim zamijeniti ne može.
Sjećam se kao da je juče bilo. Tog hladnog jutra, kao jos golobradi tinejdžer, srednjoškolac, stajao sam uz rame grupi zabrinutih ali dostojanstvenih ljudi. Hrabrih, i časnih odlučnoh da odbrane ono što je sveto. Znao sam tada jednu stvar. Pobijedit ćemo samo ako ne odustanemo.
Gledao sam sva ta zabrinuta lica duboko vjerujući da ćemo svi zajedno dočekati pobjedu. Ohrabrivale su tada riječi hrabrog muftije Zukorlića, da ne brinemo i da ćemo pobjediti. Ali niko nije znao kada će se to desiti. Snaga zajedništva, slobodarski duh i vjera u Gospodara nikada nisu jenjavali. I vratio sam se kući zabrinut sa samo jednim razmišljanjem. Da li će ikada biti slobodan? Da li će ikada sijati slobodno? I koliko hiljada puta pored njega sam morao proći a noge bi zadrhtale. Jer ne daš na nešto što je dio tebe a znaš da ga nije lako sačuvati. Jer znaš da on sija ovome narodu, a pojedini pripadnici istog bi ga rušili. Pa se onda čudiš šta je to toliko truhlo. Kome smetaš prelijepa zgrado? Ponosni bedemu slobode ovoga naroda. I sve tako godinama.
A onda dočekaš da san postane java.
Onda dočekaš Dan Sandžaka i dan rodjenja poslanika Muhameda s.a.v.s…Onda dočekaš milost svoga Gospodara. Onda dočekaš slobodu onog dijela tebe za kog si se borio. Onda čuješ istog onog lidera koji je tada govorio da ćemo pobijediti, kako istim onim glasom koji nas je tada ohrabrivao, sada saopštava da smo pobijedili.
Onda dočekaš i shvatiš da ima jedan osjećaj kad’ od sreće plačeš.
E taj osjećaj nema nikakvu cijenu.
Mubarek olsun muslimani Sandžaka.
Autor: Emir Preljević
