Sjenice, grade, Sjenice!

2
93

Sjenice, grade, Sjenice! Biseru Sandžaka! – tako glasi refren jedne pjesme o našem lijepom gradiću. Pa sad da je nešto i lijep u stanju u kakvom je sad, baš i nije, ali nema Sjeničanima Sjenica je uvijek bila lijepa, a takva će i ostati pa makar objektivno bila jedna od najružnijih gradova.

E baš zato što i ja kao jedan od Sjeničana držim ovaj grad u srcu kao nešto najvrjednije i najljepše, pišem ove redove u nadi da će doprijeti do srca i drugih mojih sugrađana i da ćemo zajedno promijeniti, ako ništa u samom gradu, onda bar svijest Sjeničana koji su zaboravili na vrijednost svoga grada.

A da bi ovaj refren pjesme sa početka teksta imao smisla, onda se mi Sjeničani moramo potruditi da sačuvamo i unaprijedimo ono što smo naslijedili od starijih generacija. Što je dobro sačuvati i obnoviti, što ne valja promijeniti, čega nema napraviti i Sjenica ne samo da će biti „biser Sandžaka“ već i šireg regiona.

Trenutno stanje u Sjenici možda ponajbolje opisuju ajeti iz Kur’ana Časnog u kojima se naglašava da Allah dž.š. neće promijeniti jedan narod dok taj narod ne promijeni sam sebe.

Možemo se mi okretati i zapadu i istoku, očekivati kojekakve donacije i prazna obećanja, ali to neće u velikoj mjeri promijeniti naš grad na bolje.

Recimo, smeće iz školskih dvorišta moramo počistiti Mi Sjeničani, bacati smeće u kontejnere, a ne u rijeke i parkove moramo naučiti Mi Sjeničani. Nikakva donacija niti pomoć sa strane ne može zakrpiti školske prozore ako ih mi stalno lomimo, niti će okrečiti školske zidove ako ih mi stalno škrabamo. Također ne možemo očekivati da zarasle travnjake u obdaništu i na gradskim grobljima održava neko iz Beograda.

Našu djecu u saobraćaju možemo zaštititi samo Mi sami svjesnom i savjesnom vožnjom, a i putevi i trotoari bi nam bili malo širi, pa samim tim i bezbjedniji, da ne gradimo „na divlje“ i da svoja drva, ugalj, pijesak, cigle i dr. ne bacamo po ulicama već u svojim dvorištima.

Da se razumijemo. Prst ne upirem niti u jednog pojedinca, jer bi to bila velika nepravda i laž. Prst upirem u svakog svjesnog i savjesnog Sjeničanina (pa i u mene samog), jer mi možemo promijeniti Sjenicu na bolje.

Sigurno ne možemo od Sjenice napraviti Monako u Dubai, ali možemo učiniti da stanovnici Monaka i Dubaia ponekad svrate u naš grad, probaju zdravu hranu, upoznaju srdačne i kulturne ljude, upoznaju i probaju ljepote ovoga kraja i ponesu iz Sjenice najljepše utiske i želju da je posjete ponovo.

Dakle serijal tekstova koje namjeravam objaviti na ovu temu, nije usmjeren protiv pojedinaca i organizacija, ne proziva nikoga, osim našu uspavanu svijest i savjest.

Mi Sjeničani možemo i moramo mnogo bolje, jer mi i generacije koje će doći nakon nas bolje od ovoga i zaslužujemo.

Da ovaj moj tekst ne bi bio prazna priča uz njega ću priložiti i nekoliko slika, koje sam uslikao za 10-tak minuta vozeći se gradom, a koje slikom samo prikazuju ono što je prethodno napisano.

,

,

,

,

,

,

,

,

.

Rupa na tek izgrađenom mostu u samom centru grada

Fasada na gimnaziji “Jezdimir Lović” je u fazi raspada. Uživo mnogo gore izgleda nego na slici

Ovako izgledaju zidovi gimnazije i tehničke škole

Nije rijetkost da se na trotoarima i putevima nalazi nešto ovako

Smeće u rijeci u centru grada

Razbijeni prozori na osnovnoj školi “Svetozar Marković” sa grafitom ispod

Vjerovali ili ne ovo smeće je uslikano u dvorištu osnovne škole “Svetozar Marković”

Pored smeća betonsko dvorište je ispucalo a u pukotinama uveliko raste trava

Osnovna škola “Svetozar Marković” je i sada onakva kakva je prvi put sagrađena. Danas pred školu jedan djed čeka svoga unuka i sretne domara škole “čika Vladu” ispred i kaže njemu Vlade: “Ista je škola kao i kad je naša generacija išla ovdje.” Kaže Vladu ovaj školski drug, a sada djed jednog od đaka: “Jeste ista škola, samo što tada nije bilo ovoliko smeća u dvorištu.” Inače škola je u toliko lošem stanju da je rijetko koji prozor na njoj čitav.

Ovako izgleda magistralni put kroz opštinu Sjenicu (uglavnom)

Još jedna slika propalih magistralnih puteva

A pored puteva tu je uglavnom i smeće

Saobraćajni znak u centar grada.

Vidi se da je neko kosio travu na gradskom groblju “Baruthana”, ali je ovo daleko od redovno i uredno održavanog groblja

U i oko gradskog obdaništa. Inače u nedostatku prostorija u jednoj učionici borave po dvije grupe zajedno i dvije učiteljice. Nastava se odvija u tri smjene. A kroz jednu učionicu dnevno prođe po 200 djece.

Saobraćajni znak pred školu “12. decembar” putem kojeg se vozači obavještavaju da je u blizini škola već odavno leži u smeću pored puta.

Prozor na fiskulturnoj sali osnovne škole “12. decembar” je polomljen. Umjesto prozora stoje prikovane daske

Rupe na ulicama u gradu su česte. I pored mnogobrojnih zakrpa uvijek se nađe i poneka rupa koja još uvijek čeka na zakrpu

A zakrpljeni putevi su stvarnost sjeničkih ulica. Ovako izgleda jedna od najstarijih ulica u gradu, ulica Neznanih junaka

Autor: Uredništvo Sandžak X


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. Bitno je da su Muriz Turkovic (SDP) i njegovi pobratimi iz SDA (imena nisu vrijedna pomena)uspjeli da asfaltiraju sve prilaze njegovoj kuci i njegovim imanjima(3) ukljucujuci dvorista istih. Sram ih bilo neka se boje ALLAHA dz.s.

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.