Sjenica – Bjeloglavi sup, još u srednjem vijeku nazvan kraljevska ptica, odavno je rijetka i vrlo ugrožena vrsta a stručnjaci u Specijalnom rezervatu prirode Uvac se odnedavno o njemu brinu na najsavremeniji način.
Specijalni rezervat prirode Uvac, koji se prostire na razmeđu opština Nova Varoš i Sjenica, na obodima Peštera i Zlatara, u jednom od najvećih staništa bjeloglavog supa u svijetu, sa preko 600 jedinki, uveo je sistem mikročipovanja po kome će znati svakog trenutka gdje se koji bjeloglavi sup nalazi. Nekoliko bjeloglavih supova iz Specijalnog rezervata prirode Uvac” kod Nove Varoši, neko vrijeme imaće ugrađene specijalne mikroodašiljače, pa će se satelitskim putem pratiti njihovo kretanje.
Prostor Srbije i Balkana, za ovu pticu nevjerovatne ljepote je mali, pa orlovi iz kanjona Uvca u svojim kretanjima dospjevaju do Izraela, Estonije, Turske, Poljske, Crne Gore, pa čak i do Jemena na Arabijskom poluostrvu, ali bivaju vraćeni svojoj kući u rezervat Uvac. Kako kažu u rezervatu, u ovom naučnom projektu savremena oprema će pomoći ornitolozima da proniknu u tajne kretanja ovih orlova i da mapiraju lokalitete koji su najoptimalniji za život ove vrlo korisne vrste, poznate kao čistači prirode.
– Da bi došao do hrane, bjeloglavi sup dnevno preleti i stotinak kilometara, vrlo je teško obezbjediti njihovu potpunu zaštitu na širem području i oni su veoma ugrožena ptičja vrsta. Praćenjem njihovog kretanja dobićemo jasnu sliku o lokalitetima koji pružaju idealne uslove za njihov život – kaže ornitolog dr Saša Marinković sa Instituta za biološka istraživanja “Siniša Stanković iz Beograda.
Ovi visokoletači dosegnu visinu i do tri hiljade metara, jedreći na toplim vazdušnim strujama prelete i po 3500 kilometara daleko od svojih gnijezda u kanjonu Uvca kod Nove Varoši. Od kada je Srbija 1992. godine zvanično proglasila zaštićena gnijezdilišta orlova bjeloglavog supa, njihov broj je porastao sa deset parova na 600 jedinki. Najznačajnija kolonija je u kanjonu rijeke Uvac kod Nove Varoši, manje su Mileševka kod Prijepolja i Trešnjica kod Valjeva, a ova vrlo korisna i lijepa ptica ne ubija svoj plijen i hrani se samo lešinama, rekao je dr Marinković.
On je napomenuo da je od četiri vrste lešinara koje su nekada živjele na prostoru Srbije, izumiranje za sada izbjegao samo bjeloglavi sup, koji je u našoj zemlji oduvijek smatran za kraljevsku pticu. Prema njegovim riječima, ovaj orao nalazi se na grbovima srpskih kraljevskih porodica Nemanjića, Mrnjavčevića, Lazarevića i Crnojevića, stilizovani prikazi su i na rozetama manastira Žiče i Ljubostinje, našao se na američkim i drugim grbovima u svijetu, a u Egiptu ima status svete ptice.
