Tačno prije deset godina, o ovom događaju pisali su svi mediji u bivšoj Jugoslaviji..
Junak ove priče je momak iz naše čaršije, Nermin Korać, tada vozač u Driver Taxi-u..
On je spasio jedan mladi život iz rijeke Jošanice, te 2006. godine..
Njegova priča, koju su objavili gotovo svi mediji, uključujući i tadašnji Rts, ide ovako:
– Krenuo sam na poziv, ka poprečnim ulicama u Prvomajskoj ulici, tačnije ka Prištinskoj ulici. Vidio sam da narod, trči ka rijeci Jošanici. Najpre nijesam znao o čemu se radi, dok nijesam ugledao Jošanicu, izlivenu iz korita, nosi sve sa sobom, nabujalu i opasnu..
Izašao sam iz automobila, da bih se načudio čudu, baš kao i stotine sugrađana, koji su bili pokraj same rijeke, kod kuće “Hari Trejda”.. Odjednom, svi povikaše, da se dijete davi u Jošanici, da ga rijeka nosi od Karahodžić ćuprije..
Nijesam se razmišljao ni momenta, skočio sam sa obale, dvadesetak metara, prije nego je dijete došlo do tog mjesta, velikim naporom se održao u mjestu, uhvatio ga, iako me voda nosila još nekih 30-tak i izbacio do obale.
Trenutci su me dijelili od smrti, no Allah mi je podario neku snagu, pa sam tako i uspio i spasio makanju..
Nakon nekoliko dana od pomenutog događaja, saznao sam da mu je otac ćevapdžija kod bolnice. Njihovu zahvalnost i trenutke pažnje, koje su mi posvjetili, nikada zaboraviti neću..
Danas, nakon deset godina, Nermin se prisjeća svakog trenutka, srećan što je spasio život dječaku, a i odbio mnoge tadašnje štampane i elektronske medije koji su htjeli napraviti priču o tom događaju. Odbio je i Večernje Novosti koje su ga predložile za “Podvig Godine”..
Aferim momče..
Izvor: Stari dedo
