Sirijska golgota u Srbiji

1

sirijci-drugaSirija, Srbija – U Srbiju dnevno stiže oko 40 tražilaca azila, od kojih više od trećinu čine izbeglice iz Sirije, a Centar za azilanate u selu Bogovađa kod Lajkovca trenutno je prepunjen.

Dok čekaju da budu primljeni u prihvatni centar, tražioci azila su primorani da se sami snalaze za smještaj i hranu po okolnim šumama, napuštenim kućama i praznim vikendicama.

“U Centru za azil u Bogovađi trenutno se nalazi 150 tražilaca azila, od kojih 44 izbeglice iz Sirije, a dnevno u kamp pristiže oko 40 novih tražilaca azila, od toga 15-ak porijeklom iz Sirije”, rekao je pravni savjetnik i pomoćnik upravnika Centra za prihvat azilanata u Bogovađi, Milan Vladić.

Objekat je pun, ima mjesta eventualno za žene sa djecom i ugrožene kategorije stanovništva, a tu se prije svega misli na one u teškom zdravstenom stanju i maloletna lica bez pratnje, naveo je on.

Prema njegovim riječima, uglavnom se radi o mlađim ljudima, starosti od 20 do 25 godina, koji su prijetežno obrazovani, a većina njih je napustila zemlju usled ratnih zbivanja, dok se manji dio nalazi u Srbiji iz ekonomskih razloga.

“Tražioci azila koji su došli u kamp, s obzirom na to da nemamo trenutno kapaciteta da ih primimo, primorani su da se snalaze sami i nalaze se u šumama ili napuštenim kućama u okolini kampa ili u selu Bogovađi gde provode noć u napuštenim objektima”, istakao je Vladić.

Grupa azilanata iz Sirije kaže da je u njihovoj zemlji situacija “stravična, da nema hrane”, zbog čega su bili primorani da napuste svoju zemlju.

Na pitanje šta misle o mogućnosti da se njihova zemlja nađe na udaru vojne akcije, sirijski azilanti odgovaraju da tu prijetnju ne smatraju toliko realnom i da “svijet ne govori istinu”, a da oni samo žele mir.

Neki od njih već nekoliko mjeseci nisu, kako navode, u kontaktu sa svojima, jer u Siriji “nema interneta, nema telefona, nema komunikacije”.

Ahmed (17) je došao iz Sirije prije par dana, a u Srbiji je samo u tranzitu jer želi da ide u Švedsku.

“Nemam ništa, ni novac, ni hranu, ni smještaj, nemam gdje da se istuširam”, kaže on.

Situaciju u kojoj se trenutno nalazi u Srbiji opisuje kao veoma tešku, jer “uopšte ne spava noću pošto ih ima previše u maloj kolibi, a veoma je hladno”.

Ahmed ima rane po nogama jer je, kako kaže, morao da stotinama kilometara pješači na putu iz Sirije, a svoju zemlju je “morao da napusti, jer je tamo situacija izuzetno opasna, bombe lete svuda i niste sigurni da li ćete se sutra probuditi živi ili ćete umrijeti preko noći”.

“Želio bih da ljudi u Siriji žive i da se svi smiju, a ne da umiru”, ističe Ahmed.

U Siriji, kako kaže, ima oca sa kojim je u kontaktu jednom ili dvaput mjesečno, ima brata u Švedskoj, a majka mu je umrla.

Većina tražilaca azila, kako objašnjava Vladić, ostaje kraće vrijeme u kampu, zadržavaju se oko dvije nedjelje, dok se ne snađu i ne nađu način da napuste Srbiju, jer većina njih nije zainteresovana da ostanu u Srbiji, već je uglavnom slučaj da oni ovdje dobiju obrok, smještaj, skupe energiju i nastave put ka zemljama zapadne Evrope.

Prema njegovim riječima, tražioci azila koji su smješteni u kamp imaju na raspolaganju sportske terene za fudbal, košarku, odbojku, kao i radionice engleskog i srpskog jezika gdje se upoznaju sa frazama kako bi mogli da komuniciraju sa lokalnim stanovništvom, a organizovana je i radionica šivenja i pletenja.

“Trudimo se da im na najbolji mogući način prekratimo vrijeme i skrenemo misli sa trenutne situacije u kojoj se nalaze, ukoliko je to moguće”, kazao je Vladić.

Generalno, navodi on, azilanti ne prave probleme, a problemi koji se eventualno jave su manje ozbiljni – riječ je o manjim krađama pošto se dešava da u selu nekome nestanu patike ili neki odevni predmet, a najteži problem koji se javlja je to što upadaju u kuće, odnosno prazne vikendice, upravo zbog toga što nemaju gdje da prespavaju.

Manji broj njih govori srpski koristeći osnove fraze, uglavnom govore engleski jezik, dok tražioci azila iz afričkih zemalja pretežno govore francuski, dodaje Vladić.

U Bogovađi, kaže on, mještani pozitivno reaguju na tražioce azila i prevazišli su taj prvi problematični kontakt koji su imali dok ih nisu upoznali i dok nisu shvatili da su to “obrazovani mladi ljudi kao i mi i da nam ne žele ništa loše, naprotiv žele da ih prihvatimo dobro dok su tu i lijepo ispratimo tamo gdje su krenuli”.

Što se tiče sastava tražilaca azila koji se trenutno nalaze u kampu, to su uglavnom ljudi koji potiču iz Sirije, Somalije, Sudana, Eritreje, a manji broj potiče iz Maroka, Alžira i Tunisa, kazao je on.

Kako Vladić navodi, od 50 do 70 tražilaca azila trenutno čeka na prijem kamp, a u međuvremenu se sami snalaze za smještaj i hranu.

Raid iz Maroka, mladić od 20-ak godina, već je, kako kaže, nedelju dana u Srbiji, iz svoje zemlje zemlje je otišao iz “ličnih razloga”, ali ne može da uđe u kamp zato što upravnik kaže da nema mesta.

“Sedamnaestoro nas spava u maloj kolibi, bez hrane i ćebadi, a ovde u Srbiji je dosta hladno”, žali se ovaj azilant, napominjući da među njima ima i maloletnika, od kojih i jedan 15-godišnjak iz Sirije, koji je astmatičar, a ima i još bolesnih.

“Želim da ostanem u Srbiji”, ističe azilant iz Maroka, dok drugi iz Alžira dodaje da je “ovdje došao, a da sada nema mogućnosti da odavde ode”.

Grupa azilanata iz različitih zemalja, koja trenutno čeka da bude primljena u kamp, navodi da ih je policija izbacila iz obližnje privatne kuće u kojoj niko ne živi, koja je stavljena na prodaju, a u koju su oni provalili da bi spavali u njoj, jer je tu bilo “nešto toplije nego u kolibici”.

U selu Vračević, šest kilometara od kampa u Bogovađi, nalazi se još jedan Centar za prihvat azilanata, koji je otvoren tokom zime 2013.godine iz humanitarnih razloga, pošto je i tada bila slična situacija sa povećanim prilivom azilanata, a zatvoren je polovinom ljeta 2013.godine.

Iako je Centar u Vračeviću zvanično zatvoren i na vratima stoji obavještenje o tome na engleskom, francuskom i arapskom jeziku, vrata na objektu su otvorena i, kako izgleda, prostorije u kojima se nalaze kreveti i ćebad koriste se za spavanje.

Zamjenik upravnika Centra za prihvat azilanata u Bogovađi, Milan Vladić, rekao je Tanjugu da o tome nije obaviješten.

(http://apc-cza.org)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

1 komentar

  1. И поред све кризе,држава треба да изађе у сусрет овим људима,бар са минимумом средстава за живот,рецимо контернерима за становање и колико толико пристојним оброцима.Ту се показује величина једног народа

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.