Šešelj kod patrijarha na konsultacijama

Do septembra ove godine na našem portalu pratit ćete dokumentarni feljton o izvještavanju beogradske “Politike” tokom 1992. godine. Ova najmračnija epizoda Miloševićevog huškačkog lista svjesno je u Srbiji deponovana u zaborav: taj period se uglavnom ne pominje, postoji samo maglovito sećanje na tekstove koji su raspirivali mržnju i na pojedine autore koji su se svjesno stavili na stranu šovinističke histerije. Za mnoge čitaoce, danas, 18 godina docnije, ovo štivo srpske novinarske sramote biće prvi susret sa miloševićevskom krvavom ideologijom koja se otvoreno pripremala za zločine. Baš zato, ovaj feljton valja čitati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande bez paralela u posljednjih 50 godina. Tekstove iz “Politike” prenosit ćemo u cjelini, bez komentara

Izdanje dnevnog lista “Politika” od 18. juna 1992. godine

BORBE OKO AERODROMA ZAUSTAVILE AKCIJU UN (Njujork, 17. juna):
Podsekretar Ujedinjenih nacija za mirovne operacije Mark Gulding upoznao je Savjet bezbjednosti na popodnevnim konsultacijama sa trenutnom situacijom u Bosni i Hercegovini, posebno o borbama oko Sarajevskog aeodroma. Prema izjavama diplomata koji su prisustvovali ovom zatvorenom sastanku Savjeta vesti nisu dobre, a borbe oko aerodroma ukočile su akciju Ujedinjenih nacija i generala Mekenzija usmerenu u pravcu otvaranja aerodroma za doturanje humanitarne pomoći ratom ugroženom stanovništvu glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Tako je još jednom odložen dogovor o namjeravnom početku takozvane faze broj dva iz plana generalnog sekretara UN Butrosa Galija, kojom je predviđeno slanje mirovnih snaga iz sastava UNPROFOR i Hrvatske na obezbeđnje Sarajevskog aerodroma. Radi se o bataljonu kanadskih vojnika, koji je trebalo da iz Hrvatske privremeno bude prebačen u Sarajevo da bi posle određenog vremena bio zamjenjen stalnim sastavom novih vojnih jedinica koje su, kako se saznaje u izvorima administracije UN, ponudili Sovjtski Savez, Francuska i još neke zemlje.

Savjet bezbjednosti ipak ne odustaje od ove akcije na koju se obavezao rezolucijom 758, pa je u tom smislu predsjednik za juni belgijski ambasador Notrdam zakazao nove konsultacije na istu temu za četvrtak, 18. juna u popodnevnim časovima po ovdašnjem vremenu sa nadom da će, kako je rekao posle današnjih konsultacija, imati bolje vesti, one koje se odnose na ponovno uspostavljanje primirja neophodnog za početak operacije preuzimanja aerodroma u Sarajevu od strane UNPROFOR.

Niti Notrdam, niti Gulding, nisu ništa rekli o tome ko je krivac za današnje kršenje primirja i ko to puca oko aerodroma, ali su se zato ambasadori novih članica Ujedinjenih nacija Hrvatske i Bosne i Hercegovine potrudili da u prvom “šou-programu” za novinare okupljene ispred sale Savjeta bezbednosti, predoče svoju istinu o događajima u i oko Sarajeva.

Prvo je Šećerbegović, bosanski izaslanik u Svetskoj organizaciji, koji se hvali da je u Bosni poslednji put bio kad se rodio, novinarima saopštio imena putnika autobusa sa Muslimanima koga su navodno srpski buntovnici u Bosni prevrnuli u reku i podavili putnike, da bi zatim Šeparović objavio zašto su se Hrvatska i Bosna i Hercegovina odlučile za vojni savez protiv “srpske agresije”. Pritom, hrvatski izaslanik je izjavio da su navodi generalnog sekretara u posljednjem izvjštaju u kome se kaže da se u Bosni bore hrvatske intervencionističke snage – netačni, tvrdeći da su u pitanju “bosanski Hrvati, koji skupa sa Muslimanima i Srbima brane svoje domove od srpske agresije spolja”.

Ove izjave, ipak, nisu mogle da potisnu sumnje koje se u ovdašnjim diplomatskim i posmatračkim krugovima iznose posle vesti o sklapanju pakta Hrvatske i Bosne i Hercegovine, što izaziva mnoge crne slutnje o opasnostima od proširenja rata na Balkanu.

***

NOĆ ĆOSIĆEVE ODLUKE
U večernjem TV dnevniku u nedjelju 14. juna, saopštena je vest da je akademik Dobrica Ćosić prihvatio kandidaturu za predsjednika Savezne Republike Jugoslavije. O toj mogućnosti počelo je da se govori i piše ranije. Bila je praćena nedoumicama i upitnošću: hoće li naš znamijeniti pisac, kritičar titoizma i brionske Jugoslavije, pristati da se kandiduje za predsednika treće Jugoslavije. Pomenuta vest je ove nedoumice otklonila. Iz kruga najbližih prijatelja akademika Dobrice Ćosića saznajemo da je on konačnu odluku donio u noći između subote i nedelje ali da je i toga dana, u popodnevnim časovima još jednom konsultovao, prije svega, svoje prijatelje. Razmijenio je mišljenje i s ljudima s kojima je ranijih dana razgovarao o svojoj mogućoj kandidaturi.

Prvi takav prijedlog dalo je Udruženje Srba iz Hrvatske, jednak zahtjev iznijelo je i Udruženje Srba iz Bosne i Hercegovine, stigli su i prijedlozi sa Kosova i Metohije. Ovakvim zahtjevima pridružili su se i mnogi prijatelji Dobrice Ćosića, potpisujući i peticije, kao što su to učinili akademici Ivan Maksimović, Nikša Stipčević, Vlado Strugar, kao i profesor Branko Petranović. Nije se oglušio ni komšiluk, sakupivši peticiju sa stotinak potpisa, kandidaturu su podržale i mnoge političke stranke.

Inicijativa da akademik Dobrica Ćosić bude predložen za predsjednika Savezne Republike Jugoslavije pridužilo se i hiljadu lekara Kliničkog centra u Beogradu. Stavljajući svoje potpise na takav zahtjev, ovi stručnjaci su svakako znali da će njihov pacijent moći da i zdravstvno podnese napore koji će pratiti rad predsednika države.

I taj je momenat, naravno, ulazio u krug mnogih dilema koje je Dobrica Ćosić raspravljao i vagao, razgovarajući sa sobom i svojim prijateljima. Na argumente protiv kandidature, odgovarano mu je uvjerljivijim argumentima da ona bude prihvaćena. Posebnu snagu u tim razgovorima imali su zahtjevi koji su i ranije stizali Dobrici Ćosiću, naročito od Srba iz Hrvatske.

Saznajemo da su bliski prijatelji Dobrice Ćosića dogovorili i neku vrstu strategije, kako bi ga “obrlatili” i uvijek mogli da iznesu valjane razloge kojima brane potrebnu da on uđe u kandidatsku trku za šefa države.

Njihove zajedničke, mnogobrojne dileme, razriješene u noći između subote i nedjelje, Dobrica Ćosić je, na neki način, sažeo u djelu svog govora u Saveznoj skupštini, pošto je izabran za predsjednika Savezne Republike Jugoslavije.

“Zalagat ću se”, rekao je predsjednik Ćosić, “za prikupljanje ili ujedinjavanje cjelokupne snage naroda, za preoporod društva; za mir i svestranu saradnju sa novim susedima balkanskim, evropskim narodima, Amerikom i čitavom svjetskom zajednicom; za oslobođenje naše države iz izolacije i sankcija svjetske zajednice; za otadžbinsku brigu za srpski narod egzistencionalno ugrožen u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini; za brigu za Srbe izbjegle i prognane iz svog zavičaja; za politiku demokratskog kompromisa, na kome bi se zasnivala radna i poštena saradnja stranaka na vlasti i opozicije na svim bitnim nacionalnim i društvenim ciljevima; za nove izbore cjelokupne vlasti u što racionalnijem vremenskom roku.

U donošenju odluke Dobrice Ćosića da se kandiduje za predsjednika SRJ prevagnuli su argumenti i uvjerenja mnogih, da je upravo on ličnost koja ovako definisan teret odgovornosti, u ovom vremenu, može da ponese i da istinski doprinos prevladavanju krize. I sam Dobrica Ćosić je, saznajemo od jednog njegovog bliskog prijatelja, na neki način bio zatečen događajem što se zbio, pošto je emitovana vest o njegovoj kandidaturi u nedjelju uvečer.

U redovnoj šetnji, oko 21 sat, u okolini kuće u kojoj stanuje, njemu i dvojici njegovih prijatelja, prišle su dvije mlađe žene, bolje reći stuštile se ka Ćosiću, zahvaljujući mu što se prihvatio kandidature. Jedna od njih je rekla:
“Hvala vam, hvala, posle toliko vremena večeras ću prvi put staviti svoju djecu mirno da spavaju.”

U desetominutnom razgovoru koji je uslijedio, dvije mlade žene, Jela Jovanović i Mira Ivanović, prosto su se oglušivale na Ćosićeve tvrdnje da će mnogo toga morati da se uradi, da će vrijeme mirnog sna tek doći. Ovim susretom Dobrica Ćosić bio je jako ganut.
“Ipak ste bili u pravu, ova činjenica znači nešto ovom našem svetu”, rekao je svojoj dvojici prijatelja.

Obojica su, kao i mnogi ljudi bliski novom šefu države uvjereni u jedno – Dobrica Ćosić je u ovom trenutku jedina ličnost koja može odgovoriti izazovima tragičnog vremena i doprinijeti da raskoli i diobe budu premošćeni. (S. Kljakić)

***

PREDSEDNIKOV SAVETNIK
Profesor dr Svetozar Stojanović, specijalni savjetnik predsjednika SR Jugoslavije Dobrice Ćosića, izuzetno je ugledna i cijenjena ličnost u domaćim i stranim filozofskim i naučnim krugovima. Rođen je 1931. u Kragujevcu, asistent na filozofskom fakultetu u Beogradu postao je 1957, docent 1962, a kasnije profesor na filozofskoj grupi Filozofskog fakulteta u Beogradu sa koga je, sa još sedmoro asistenata i profesora, istjeran 1975. zbog toga što je zaključeno da “takvi ne mogu da vaspitavaju našu djecu na univerzitetima i školama”. Posle šest godina “provedenih na raspolaganju” posao su našli u Institutu društvenih nauka u Beogradu odnosno u njegovom centru za filozofiju i društvenu teoriju. Generacije studenata Filozofskog fakulteta, profesora Svetozara Stojanovića pamte kao izuzetnog predavača, pronicljivog mislioca i ličnost od velikog moralnog i duhovnog integriteta.

Autor je niza zapaženih radova, od kojih su mnogi prevedeni na strane jezike. To su: “Savremena metaetika”, “Između ideala i stvarnosti”, “Historija i partijska svest”, “Od etatizma do marksizma sa ljudskim licem”, a u pripremni je “Postmarksizam i jugokomunizam”. U osnovi njegovih djela je jedna radikalna antidogmatska pozicija koja ga je učinila poznatim i u svetu. Jedan je od pokretača časopisa “Praksis” i kasnije urednik njegovog međunarodnog izdanja. Predavao je na poznatom Slobodnom univerzitetu u Berlinu, a posljednjih godina stalni je gostujući profesor na američkim univerzitetima. Član je mnogih uglednih međunarodnih društava i akademija.

Od kraja osamdesetih jedan je od stalnih saradnika našeg lista, posebno subotnjeg Kulturnog dodatka, na čijim je stranicama pokretao neke aktuelne i za nas značajne teme i probleme. Sticajem okolnosti, prvi prilog profesora Stojanovića, na stranicama našeg lista, posle povratka u javni život, bio je tekst “O romanima Dobrice Ćosića i Artura Kestlera”. (M. Lučić)

***

SVIM UČESNICIMA RATA ISTA PRAVA
Vlada je na jučerašnjoj sjednici razmotrila i Izvještaj o radu Fonda za razvoj Republike Srbije i Informaciju o realizaciji projekta svojinske transformacije. Fond je u ovoj godini uložio u realizaciju programa prestruktuiranja 14 velikih preduzeća u Republici oko 16 milijardi dinara: u programe regionalnog razvoja – 2,3 milijarde i u realizaciju programa sprečavanja iseljavanja Srba i Crnogoraca sa Kosova i Metohije – milijardu dinara. U Budžetu Republike za ovu godinu planirana su sredstva od 15,1 milijardi dinara za potrebe Fonda, od čega će najveći deo (8,9 milijardi) plasirati za regionalni razvoj, zatim za zaustavljanje iseljavanja – 3,2 milijarde i za prestruktuiranje privrede. Pored toga, značajna sredstva ostvariće se poslovanjem Fonda, uključujući i prodaju dionica na Beogradskoj berzi.

Vlada je prihvatila i Informaciju o realizaciji projekta za formiranje banke za razvoj na području Kosova i Metohije. Ova banka, u kojoj će većinski paket dionica imati Fond za razvoj, biće angažovana na pronalaženju i realizaciji programa baziranih na ekonomskim principima, vlasničkoj transformaciji i prestruktuiranju privrede i obavljat će potrebne finansijsko-bankarske poslove na području Kosova i Metohije. Time privreda ovog dela Republike dobija mogućnost adekvatnog finansijskog praćenja, koje je bilo ozbiljno narušeno stečajem najveće kosovsko-metohijske banke – “Bankos” i teškim ekonomsko-finansijskim položajem drugih banaka.

Sagledavajući stanje u oblasti boračko-invalidske zaštite, vlada je, na prijedlog Ministarstva, ocijenila opravdanim da se u pravima na dopunsku zaštitu izjednače vojni invalidi, korisnici porodične invalidnine i civilni invalidi rata iz oslobodilačkih ratova, sa pravima koje sada imaju ratni vojni invalidi i civilni invalidi rata iz oružanih akcija posle 17. avgusta 1990. godine. Stav je vlade da nema opravdanja za postojanje razlika u pravima ovih lica.

Vlada je zato, usvojila Uredbu o pravima na dopunsku zaštitu vojnih invalida, korisnika porodične invalidnine i civilnih invalida rata, kojom se obezbjeđuju ista prava na dopunsku zaštitu. Vlada je na osnovu prijedloga ministarstava i skupštinskih odbora utvrdila amandmane na nekoliko zakona koji su u proceduri usvajanja u Narodnoj skupštini.

Amandmanima na Zakon o stanovanju predviđa se, između ostalog, pravo da ratni vojni invalidi ili članovi njihovog porodičnog domaćinstva koji otkupljuju stan imaju pravo na dodatno umanjenje ugovorene cijene stana do 50 odsto, srazmjerno stepenu invalidnosti. Pravo na umanjenje cijene stana imaju lica čiji je član porodičnog domaćinstva poginuo kao borac u oružanim akcijama posle 17. avgusta 1990. godine.

Ukoliko se ugovorna cijena stana isplaćuje jednokratno u dinarima koji potiču od prodaje konvertibilnih deviznih sredstava, stiče se pravo na popust od 40 odsto, do 30. septembra ove godine. Vlada, također, predlaže da se mogu poništiti ugovori o otkupu stana zaključeni do stupanja na snagu novog Zakona o stanovanju, ako je tim ugovorima utvrđena otkupna cijena u očiglednoj nesrazmjeri sa propisima koji važe u momentu zaključivanja ugovora. Ukoliko se cijena usaglasi sa odredbama Zakona, ugovori će ostati na snazi.

Na teritoriji opštine Dečani biće podignuto 350 porodičnih stambenih objekata za naseljavanje Srba i Crnogoraca izbjeglih iz Albanije. Izgradnja će početi u avgustu ove godine. Izbjeglicama će se dodeliti i 770 hektara zemljišta za bavljenje poljoprivredom. Tako će se trajno riješiti višemjesečna neizvjesnost ovih izbjeglica iz Albanije.

U mišljenju koje je dostavila Narodnoj skupštini, vlada je ocijenila da, sa stanovišta Ustava Republike, nije prihvatljiv prijedlog da se obrazuje savjet nacionalnog spasa. Naime, Ustav ne predviđa mogu'nost da predsjednik Republike prenese na drugi organ, tijelo ili pojedinca ovlašćenja koja po Ustavu ima.

Vlada je razmotrila Izvještaj Republičkog geodetskog zavoda o vraćanju zemljišta. U proteklih sedam dana broj zahtjeva se uvećao za 659 i oni se odnose na prko 5.000 hektara. U istom periodu uvedeno je u posjed pravosnažnim rešenjima još 3.572 hektara, a pripremljeni su podaci za mjerenje i obilježavanje na trenu za površinu od 14.125 hektara.

Krajem juna i u prvoj polovini jula, odnosno posle žetve, mogu biti uvedene u posjed i on površine koje su poljoprivredne organizacije proljetos zasijali strnim žitima (pšenicom, ječmom i ovsom), a tek krajem septembra i u oktobru, prije jesenje sjetve, odnosno kada se izvrši berba, mogu biti uvedene u posjed i preostale površine koje se sada nalaze pod kukuruzom i šećernom repom.

***

KRŠI SE PRIMIRJE U SARAJEVU
San je ponovo prekinut u Sarajevu. Prošle noći snažna pucnjava ponovo je probudila ljude i razvijejala nadu o mogućem primirju. Jučer se pucalo u Sarajevu. Vatra, javlja dopisnik Tanjuga, otvara se iz gotovo svih raspoloživih oružja. Zbog pogoršanja situacije eksperti UN koji rade na utvrđivanju tehničkog stanja sarajevskog aerodroma, koji bi, kako se misli, uskoro trebalo da bude deblokiran, juče nisu mogli da nastave rad. Nakon dvodnevnog mira, u Sarajevu, tako, nažalost ponovo govori oružje. A ko je počeo sukobe – o tome su izvještaji oprečni.

“Muslimanske snage nisu ispoštovale ni ovo posljednje, ko zna koje po redu, za njih besmisleno primirje”, javila je služba za informisanje Srpske skupštine Ilidža, u čijem saopštenju se navodi da je u vrijeme “primirja” bilo i iznenadnih ranjavanja srpskih boraca i građana, iz zaklona, i stanova.

Sve do juče Srpska vojska, navodi se zatim u saopštenju sa Ilidže, nije odgovarala na te provokacije, ali u jučerašnjem saopštenju se zatim kaže – “s obzirom da snajperisti tuku po Dobrinji i aerodromu, od jutros srpske snage operativno dejstvuju na čišćenju Dobrinje”.

BH pres, sa svoje strane javlja da su se strahovanja Sarajlija obistinila: “Agresor je objavio primirje da bi izvršio pregrupisavanje i još besomučnije napao Sarajevo”. Ova novinska agencija pominje detonacije u centru grada, artiljerijski napad na na Širokaču, Baščaršiju, Centar, Hrasno brdo, Otoku, Alipašino polje, kao i bombardovanje Mojmila iz, kako se kaže u agencijskoj vesti, “zloglasnih privatnih kuća u Neđarićima”.

Izvještač Radio Beograda, kako prenosi Tanjug, javio je da su muslimansko-hrvatske snage jučer rano ujutro napale srpske položaje u okolini aerodroma i naselja Dobrinja. Radio BiH, koji je kako napominje Tanjug, pod kontrolom rukovodstva sa Alijom Iztbegovićem na čelu, javio je da je Sarjevo “od ranih jutarnjih sati meta žestokih artiljerijskih napada”. Srpska novinska agencija “Srna” javila je da su hrvatsko-muslimanske snage otpočele napade na srpske položaj u Hadžićima, petnaestak kilometara južno od Sarajeva.

Ministar inostranih poslova Srpske republike Bosne i Hercegovine dr Aleksa Buha demantovao je jučer tvrdnje Bi-Bi-Si-ja i nekih novinskih agencija da srpska vojska iz teškog artiljerijskog oružja bombarduje Novo Sarajevo. U saopštenju Predsedništva Srpske republike BiH, koje je potpisao ministar Buha, izvještava Tanjug, navodi se da aerodrom Butmir, Ilidžu, deo Dobrinje i okolna srpska sela bombarduju muslimansko-hrvatske snage. Aleksa Buha ocjenjuje da se radi o sračunatom činu da se spriječi preuzimanje aerodroma u Sarajevu od strane UNPROFOR-a kao i o flagrantnom kršenju rpimirja.

Izvjesno je da stradanju Sarajlija još nema kraja. Stradaju i drugi. Preksinoć je, u emisiji trećeg Dnevnika Televizija BiH saopštila da je novinar ljubljanske “Mladine” Ivo Štendeker, koji je bio ranjen, preminuo na putu za Pale. Štendeker je, tvrdi BH pres, ranila srpska strana prilikom pokušaja da izvještava o događajima u Dobrinji. Uz njega je bila i novinarka Dijana Šnajder, izvještač “Šterna” i “Njusvika” koja je također ranjena. Srpska strana nije reagovala na ovu vest.

Grad na Neretvi – Mostar i dalje se pominje kao poprište sukoba. O posljedicama sukoba Radio Bosne i Hercegovine nije izvještavao, ali prema uvidu Tanjuga jeste, i to vrlo detaljno – Hrvatski radio. Prema Hrvatskom radiju, za koji važe uredbe predsednika Tuđmana o cenzuri, Mostar “naziru postrojbe hrvatskog vijeća odbrane”.

Žestoke borbe, izvještava za “Politiku” Boro Teofilović, od jučer ujutro vođene su oko magistralnog puta Doboj – Modriča, na delu derventskog ratišta. Srpski teritorijalci su ovladali selima Johovac, Mišnici, Ritešić i delom muslimanskog sela Kotorsko. Hosovci javlja Teofilović, na silu mobilišu Muslimane iz Kotorskog, a one koji ne žele da uzmu oružje i da se bore na njihovoj strani, hosovci ubijaju. U Turbetu, kod Travnika, također su zabilježeni ratni sukobi, a Tanjug je izvjestio i o sve učestalijim napadima u Zenici na objekte čiji su vlasnici srpske nacionalnosti, što se tumači i kao pritisak na Srbe da se sele. (M. D.)

***

NAROD SAČUVATI SLOGOM

Patrijarh srpski gospodin Pavle, jučer je, u odajama beogradske Patrijaršije, razgovarao sa dr Vojislavom Šešeljom, predsjednikom Srpske radikalne stranke. Susret je upriličen na traženje Njegove svetosti gospodina Pavla.
– Predmet našeg razgovora bila su pitanja od vitalnog značaja za sudbinu srpskog naroda. No, ključni akcenat dat je, ipak, jačanju sloge i jedinstva svih Srba, kao i tome da svi u Srbiji moramo uložiti maksimalan napor ne bi li se izbegli građanski rat i bilo kakvi međusrpski obračuni. Jer, samo slogom i jedinstvom možemo odoleti svim pritiscima, jedino se tako možemo suprotstaviti spoljnim i unutrašnjim neprijateljima. Ukoliko budemo jedinstveni, uspjet ćemo da sačuvamo srpske zemlje i svoj narod, odnosno izborit ćemo se da on živi u granicama jedne države – rekao je novinarima dr Šešelj, nakon polučasovnog razgovora sa srpskim patrijarhom.

Odgovarajući na pitanje – da li dr Šešelj i njegova stranka planiraju neku zajedničku akciju sa crkvom na rješavanju problema srpskog naroda – dr Šešelj je rekao da je crkva iznad svih političkih stranaka i da, istovremeno, ona pripada svima podjednako, pa stoga takve međusobne akcije isključuju. “Da će crkva sačuvati svoju nadstranačku poziciju, ubijedio me je danas patrijarh srpski gospodin Pavle, u koga, inače, gledam kao u najdostojniju ličnost na tronu svetosavskom”, dodao je Šešelj.

Patrijarh srpski i lider srpskih radikala bili su jučer istovjetnog mišljenja – da crkvene ličnosti ne bi trebalo da se učlanjuju u političke stranke i da se miješaju u stranačke poslove, jer time nanose štetu ne samo crkvi, već i srpskom narodu u cjelini. Crkva će najbolje i najviše služiti svom narodu, ukoliko se bude izdigla iznad svake dnevne politike, zajednički je stav Njegove svetosti gospodina Pavla i dr Vojislava Šešelja. (S. R.)

***

RASKOL SA SOBOM
Kakva država – takva škola. Kakva škola – takva država. I evo nas tu gdje smo… Tako bi se, u najkraćem, mogla iskazati suština izlaganja Nikše Stipčevića, dopisnog člana SANU, prekjučer popodne, na skupu “Srpski narod na početku novog doba”, koji je u toku u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti.

Ako je razgrađivanje države počelo davno, i to najprije s jezikom i školom – ako je smišljen takav školski sistem koji mlade ljude ne oprema za život, ne osposobljava da samostalno misle, da misle uopšte, i razvijaju svoje sposobnosti, već ih pretvara u robove ograničenog znanja, moderne robove kojima je lako vladati – šta sada činiti? Kakva je škola potrebna Srbiji?

I mladi i stari – odgovara Stipčević – hoće novu školu. Pri tom, on se založio za onu francuskog tipa, a koja se potvrdila i u staroj Srbiji, zasnovanu na liberalno-demokratskom načelu, školu pogodnu za negovanje talenata, bez obzira na imovno stanje roditelja. To znači i raskid sa lažnom demokratijom biološkog egalitarizma, zaključio je Stipčević, precizno, argumentovano, crtajući obrise nove, ko hleb potrebne škole.

No, može li se radikalna promjena izvesti u državi sumnjivog morala? Državi neobičnih, tako reći, neograničenih ovlašćenja, to jest, koja se ponaša kao da je tu da gospodari. U kojoj je mutno i ono osnovno po čemu je jedna država država, normalna: dakle, u domenu ovlašćenja, razgraničenja sfera, demarkacionih linija, osobito kad je o sferi privatnosti riječ. U kojoj se referendum raspisuje uz proglašenje ratnog stanja i suspenziju države – znači ukidanje krivičnih zakona, sledstveno, znači nekažnjeno kršenje zakona, nekažnjenu pljačku, nekažnjeno ubijanje. U moralnom smislu, nemoralno je ubijati ljude nekažnjeno. A nemoralno i protivzakonito nije političko pitanje, nije pitanje ovlašćenja većine – “onda bi ona mogla da jednostavno pobije manjinu”… “U takvoj situaciji nastaje stanje rata.”

Eto to bi, uz opasnosti i manjkavosti sažimanja, bio prikaz analitičkog izlaganja Jovana Babića, naslovljenog “Država i moral”. U našoj državi psihoterapija doživljava procvat, i ne samo po novim metodama već i po sve većem broju pacijenata. I svi su izgledi da će ova grana medicine, do jučer, u dogmatsko vrijeme, na margini, poluzabranjena, sve više “cvjetati”. Potvrđeno je to i kroz saopštenje Milana Popovića “Psihoterapija u Srbiji danas i sutra”. Sa osvrtom na njen razvoj na našem prostoru i sagledavajući neposrednu budućnost naše psihoterapije, on kaže: “Umu je teško da se probije kroz tamu naše nesreće”… Veliki broj mladih invalida, beda djece i starih, i ne samo njih, smrt dragog i bliskog, gubitak doma i zavičaja – depresija, nemoćan bijes, strah i osjećanje ugroženosti i bespomoćnosti uzrok su sve češćih psihosomatskih i somatskih oboljenja.

“Žalim – završne su Popovićeve riječi – ako je slika koju sam iznio apokaliptična. Ali sve ovo nameće potrebu za što skorijim mirom i prestankom getoizacije Srbije.” A mira neće biti, zlo neće prestati – sve dok se ne vratimo sebi. Dok ne učinimo radikalni duhovni prevrat, dok ne postane prošlost ovo “nimalo radosno duhovno, odnosno bezduhovno stanje našeg naroda danas, a možda još više njegove inteligencije”.

To je osnovno, iz tog sve proističe. I to je suština izuzetnog slova episkopa bačkog dr Irineja Bulovića. U svom govoru – o temi “Pravoslavlje kao izvor srpske duhovnosti i zalog budućnosti – čija je svaka riječ prodirala u um, padala na srce i dušu, gospodin Irinej je, na kraju, sažeo i dijagnozu današnjeg Srbina i današnjeg Srpstva, rekavši, da je “na žalost, posredi raskol sa nama samima, sa našim pravim bićem”. (Rada Saratlić)

***

UVREDE SA TALASA RADIO SARAJEVA
Tešku klevetu i gnusnu laž protkanu mržnjom i sračunato upotrjebljenu protiv mene, kao čovjeka i svještenika srpskog pravoslavnog naroda, saopštilo je Radio Sarajevo 15. juna u 19 časova i time obmanulo javnost, služeći se nevjerovatnom i najprljavijom izmišljotinom u kojoj se kaže: “Bivši svještenik Milan Lučić nalazi se na čelu jedne ekstremne četničke grupe koja pljačka muslimanske kuće i odvodi u zarobljeništvo muslimanski živalj…”

Na ovakve uvrede, klevete i gnusne laži želim reći sljedeće: Dela i preživjeli reći će o svakome od nas ko smo, kakvi smo i šta je ko radio. Bog sudi svakome po dijelima, a nadam se da će i ljudi tako činiti. Narodni sud je, posle Božijeg, najteži i napravedniji. Moj dosadašnji rad i kao čovjeka i kao svještenika nije mogao ostati nepoznat, kako kod pripadnika srpsko-pravoslavne vere tako i široj našoj javnosti.

I po savjesti i po dužnosti dužan sam da osuđujem, a osuđivao sam i osuđivat ću ubijanja, paljenja, silovanja, pljačku, mržnju i svako nedjelo, ma od koje i čije vojske, nacije ili vere dolazilo, i boriću se protiv njega.

Ne bi trebalo da ikome smeta, da me mrzi i kleveće zato što se nalazim sa svojim narodom u ovom prljavom i bezumnom ratu. Njegov sam svještenik i s njim sam dužan deliti dobro i zlo. Zato neka mi se ne zamjeri.

Autor: Elektronske novine

Izvor: E-Novine.com