“Šerijat poziva u slobodu!”

0
1

Intervju s vođama sirijskog ogranka Muslimanske braće

IslamBosna.ba – O odnosima opozicije prema Iranu, vojnoj intervenciji i budućnosti Sirije. Njemački dnevnik Tageszeitung je obavio intervju sa dvojicom vođa Muslimanske braće u Siriji. Intervju prenosimo u cijelosti.

taz: Gospodo, Šta su dakle zahtjevi Muslimanske braće u Siriji?

Rijad Šefka: Oni odgovaraju zahtjevima sirijskog naroda: svrgnuće režima.

taz: Pojedini intelektualci i pripadnici religijskih manjina se pribojavaju da bi Muslimanska braća mogla Siriju pretvoriti u jednu islamsku državu po uzoru na Iran.

Rijad Šefka: Muslimanska braća vjeruju u jednu demokratsku državu svih građana, u kojoj izbori određuju ko će da vlada. Ukoliko mi osvojimo većinu glasova, mi nećemo praviti razliku između muslimana, kršćana i alevita. Svi su jednakopravni građani. Naprotiv: mi smo spremni da branimo manjine od onih koji ovo dovode u pitanje. Naš program se temelji na šerijatu. Oni, koji imaju strah od šerijata, nisu ga razumjeli.  Šerijat poziva u slobodu, pravednost i jednakost. U to je uključena i sloboda vjeroispovijesti. “La ikrahe fid-din”, stoji u Kur’anu: Nema prisile u vjeru.

Faruk Taifur: Mi smo svu našu organizaciju mobilizirali za materijalnu i moralnu podršku revoluciji. Sirijska opozicija je rasuta. Stare stranke faktički više ne postoje. Mi naprotiv imamo grupe po čitavom svijetu: u Njemačkoj, Francuskoj, Kanadi, SAD-u, Jordanu, Saudijskoj Arabiji i mnogim drugim državama, čak i na Novom Zelandu. To nas predodređuje za ulogu povezivanja ljudi. Mi sami sebe tu percipiramo kao moderatore. U pozadini toga se nalazi podrška pokreta u unutrašnjosti zemlje. Kada primijetimo da u nekom gradu ili selu u Siriji ima problema, mi pokušamo da stupimo u kontakt sa uključenim stranama da bismo posredovali.

taz: Opozicijski intelektualci u zemlji su podržavali dijalog s režimom da bi se izbjeglo još veće proljevanje krvi. Da li biste vi jedan takav dijalog podržali?

Faruk Taifur: Na početku ustanka je većina ljudi u Siriji željela jedan demokratski i miran prijelaz. Zato je bilo sve više zahtjeva za jednim mirnim dijalogom koji bi vodio demokratskim promjenama. Međutim, umjesto da razmotri ove inicijative, režim je poslao u gradove tenkove i bombardovao ih iz zraka. To je režim koji je odlučio da ide putem sile. Danas ljudi, koji su izgubili roditelje, braću, sestre ili djecu, čije kuće su porušene ili čiji bližnji u zatvorima sjede, nisu više spremni na dijalog s ljudima koji su se pokazali kao teški zločinci i koji svim sredstvima pokušavaju da natjeraju narod da prihvati njihov monopol vlasti.

taz: Ko treba da zamijeni Asadov režim?

Rijad Šefka: Alternativa je prijelazno vijeće. Važan preduslov osnivanja prijelaznog vijeća jeste ujedinjena opozicija u egzilu i da se slože lokalni koordinacioni odbori. Takvo jedno prijelazno vijeće bi zatim zemlju uvelo u demokratske izbore. Opozicija će u najskorijem vremenu osnovati jedno takvo prijelazno vijeće. Ova inicijativa možda dolazi kasno. Ovo zakašnjenje je povezano sa činjenicom da želimo povezati sve snage – Muslimansku braću, Kurde, komuniste i druge- da bi ovo vijeće zaista bilo reprezentativno.

taz: Kao reakcija na nasilje režima sve su glasniji glasovi u Siriji, koji pozivaju na oružanu borbu. Kakav je vaš stav po tom pitanju?

Rijad Šefka: Mi vjerujemo da revolucija po svaku cijenu treba da ostane mirna. Oružane akcije bi režimo samo bilo izgovor za još jače represalije. Posljedica bi bila još veći broj žrtava. Istina, razumljivo je kada ljudi u udaljenim selima ili plemena u pustinji pokušavaju da se odbrane od upada režima oružjem, ali ih mi u našim proglasima ili kroz direktne kontakte odvraćamo od toga. Režim priželjkuje da revolucija pribjegne oružju da bi dobili opravdanje za još više represivnih mjera. Mi smo apsolutno protiv toga.

taz: Kolika je vjerovatnoća da se armija, kao u Egiptu ili Tunisu, na kraju stavi na stranu revolucije?

Rijad Šefka: Postoje dva moguća scenarija. Prva bi bila vojni puč visokorangiranih oficira, koji smatraju da se izlaz iz krize može naći samo bez Asadove porodice. Njima je važno da zaštite alevite od osvetničkih akcija većinskog naroda. Moguć je samo vojni puč koji bi izvela alevitska zajednica. Oni bi oduzeli vlast Asadu i sami preuzeli vlast i uveli proces demokratizacije. Armija bi narodu osigurala slobodu na polju politike, dok bi ona sama i dalje igrala ulogu zaštitnika alevita. Mi polazimo od toga da takvi oficiri postoje, koji bi za to bili spremni. Oni žele da izvedu alevite iz dileme u koju ih je Asadov režim gurnuo. Ali da li oni imaju sredstva? To ne znamo. Drugi scenario: ukoliko se represija nastavi bez da se nešto promijeni u vojnom vođstvu, mi računamo s tim da će se veći dijelovi armije odvojiti.

taz: Suprotno libijskoj opoziciji, sirijska opozicija – kako u zemlji tako i van zemlje – odbila vojnu intervenciju sa strane. Pribojavate li se, ukoliko se represija nastavi, da bi se to moglo promijeniti?

Faruk Taifur: Sirijska opozicija i sirijski narod su odbili vojnu intervenciju. Ali zbog sve većeg nasilja i velikog broja poginulih oni zahtijevaju da međunarodna zajednica poduzem nešto za zaštitu sirijskog naroda. Sigurno da postoje mogućnosti ispod nivoa vojne intervencije. Sirijski režim djeluje onako kako se čovjek prema čovjeku ne može ponijeti, tako se ne ponaša ni prema neprijatelju. Kao da su duševno poremećeni. Uprkos tome Sirijci odbijaju vojnu intervenciju. Međutim, ukoliko se nastavi ovako i broj ubijenih se poveća, kao i broj političkih zatvorenika, ja ne mogu u potpunosti isključiti da će sirijski narod pozvati i na ograničenu vojnu akciju da bi se nasilje prekinulo. No to se može razmotroti samo kao posljednje sredstvo, nakon što su sve druge opcije pritiska zakazale.

taz: Iran je bio najveći saveznik Asadovog režima, a sada vidimo i prve kritike iranskog ministra vanjskih poslova. Nazire li se ovdje promjena pozicije? I kakav utjecaj to ima na revoluciju?

Faruk Taifur: Sada i Iran i Hibullah počinju da se povlače jer ne žele da im se pripiše odgovornost za okrutne zločine. To je naravno pozitivno jer se režim time još više izoluje.

Rijad Šefka: Mi imamo pouzdane informacije o tome da u iranskom vođstvu postoje razlike. Iranske tajne službe se zalažu za povlačenje Irana iz podrške sirijskom režimu, kojeg smatraju vrlo oslabljenim. I oni ne žele svoj prestiž u regiji staviti na kocku. Ali Iranci žele da znaju ko dolazi nakon Asada i kako će se on odnositi prema iransko-sirijskim odnosima i prema otporu. Mi garantujemo Irancima: mi želimo dobre odnose sa svim regionalnim silama, kako prema Turskoj tako i prema Iranu, međutim pod uslovom nemiješanja u sirijske unutrašnje stvari i obostranog poštovanja suvereniteta drugih. I mi možemo Irancima također garantovati: čitav sirijski narod stoji iza otpora.

Faruk Taifur: Francuski mediji su izvijestili o nekom susretu između sirijske opozicije i predstavnika Irana. Mi ne znamo ko iz opozicije je učestvovao u tome, mi u svakom slučaju nismo. Iranci su također više puta pokušali da stupe u kontakt s nama, ali mi smo im jasno rekli: pobrinite se za to da sirijski tenkovi odu iz gradova, pobrinite se za to da prestane krvoproliće, zauzmite jasnu poziciju po pitanju onoga što radi sirijski režim! Tek tada mi smo spremni za dijalog. Iran nije pomagao sirijski režim samo politički, nego također i vojno u zaustavljanju pobune. Ako se iranski stav ne promijeni sadržajno, sirijskom narodu će biti teŠko prihvatiti dijalog između opozicije i Irana.

Rijad Šefka: Na zadnjoj sjednici Savjetodavnog vijeća sirijske Muslimanske braće je izabran za generalnog inspektora (muraqib aam). Rođen je 1943. godine u Hami, studirao je inžinjerstvo u Damasku. Nakon nasilnog guŠenja pobune u Hami izbjegao je u Irak 1981. godine odakle je pomagao iseljavanje ugnjetavanih porodica Muslimanske braće. 2006. godine je prešao u Jemen.

Faruk Taifur: Inžinjer građevinarstva, rođen 1943. godine je zamjenik generalnog inspektora. On također potiče iz Hame a 1981. godine je izbjegao u Jordan.

Sirijski ogranak Muslimanske braće: Sirijsko Muslimansko bratstvo je prvi ogranak Muslimanskog bratstva koji je osnovao van Egipta, 1944. godine. Njegov osnivač Mustafa Sibai je bio član komisije koja je napisala prvi demokratski ustav Sirije 1950. godine. Nakon baasističkog puča 1963. godine zabranjene su sve stranke, također i Muslimansko bratstvo. Vođstvo muslimanskog bratstva je napustilo zemlju poslije guŠenja pobune sedamdesetih godina. Nakon što su islamističke grupe izvele viŠe napada na režim, 1980. godine je donešen zakon br. 49, po kome je i samo članstvo u Muslimanskom bratstvu kažnjivo smrću. Zbog toga je Muslimansko bratstvo ugasilo svoju organizacijsku strukturu u Siriji i nastavilo da postoji samo u egzilu. U sunijskom srednjem sloju ono još uvijek ima uticaj. 2004. godine je Muslimansko bratstvo proglasilo projekat pod nazivom “Projekat za Siriju budućnosti”. On podržava demokratsku, pluralističku  pravnu državu građana, koja se bazira na islamskim vrijednostima. Prijedlog programa se zalaže za prava žena i manjina. Muslimansko bratstvo spada u potpisnike Damaskskog proglasa iz 2005. g.

Izvor: Islambosna.ba


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.