Sekularizam u svjetlu sandžačke zbilje

Jedno od najaktuelnijih pitanja takozvanog savremenog muslimana je pitanje sekularizma i šta on znači za okvire naše sandžačke zbilje. Ovaj institut takozvanog modernog islama se provlači kroz historiju od navodnog slabljenja tradicionalnog islama, pa od pojave i nadolaska zapadne civilizacije i njenog utjecaja na taj tradicionalni islam.

Kod nas običnih smrtnika, posebno muslimanskih intelektualaca, ovaj pojam je stvarao i stvaraće veliku zabunu, ali smo mi svakako postali svjesni toga. Svjesni posebno zbog toga što je neko to tako i htio da bude, računajući upravo na velike nefsanske izazove koje nudi takozvana zapadna civilizacija u koje se svjesno ili nesvjesno utapa musliman dotadašnje tradicionalne orijentacije.

No, zahvaljujući dostupnosti velikog broja literature, pisane od naših genijalnih alima koji govore o ovoj temi, Allah dž.š. je učinio da muslimani Sandžaka progledaju i vrate se na staze provjerenog tradicionalnog islama.

Čitajući veliki broj knjiga koji govore o ovoj temi, posebno djela koja su napisali Jusuf Karadavi, Alija Izetbegović, Sejid Kutb, Vehbija-ef. Hodžić i mnogi drugi, inspiraciju za pisanje ovog članka sam našao i čitajući intervju velikog muslimanskog savremenika Sejid Huseina Nasra dat našem poznatom alimu Enes-ef. Kariću, prilikom njegove posjete BIH i Enesove posjete Americi.

Ovaj poznati alim i vizionar nam je dao odgovore na sva ona pitanja i dileme koje smo imali, čitajući i razmišljajući o ovom pojmu, polazeći od toga da nam dr. Sejid Husein Nasr definiše pojam tradicionalnog islama kao islam kakav je objavljen od meleka Džibrila poslaniku Muhamedu s.a.v.s. i kakav je postojao sve do nadolaska zapadne civilizacije. Dalje, on kaže da tradicionalni islam obuhvata ne samo Kur'an i Hadis, a to dvoje je, zapravo, stablo islama, već sve usmene i pisane svete vjerske tradicije, svete interpretacije Kur'ana i Hadisa, sve ponovne potvrde te istine u različitim religijskim znanostima, u mišljenju, u umjetnosti, u društvenim islamskim strukturama i tome slično.

Budući da ovakvu sveobuhvatnu definiciju tradicionalnog islama nisu namjerno ili nenamjerno razumjeli zagovornici sekularizma, onda se sa naše tačke gledišta nameće njihovo definisanje pojma sekularizam. Ono glasi da tradicionalni islam obuhvata sve ono što je zaostalo i prevaziđeno, često povezano sa terorizmom, a da je sekularizam sve ono što nosi moderni Zapad, predvođen SAD-om ili modernom Turskom. Nemajući namjeru da ponavljam ono što je uvaženi dr. Nasr kazao šta nam je to donijela takozvana moderna zapadna civilizacija na makro planu, samo ću se zadržati na konsekvencama moderne civilizacije na mikro planu u sandžačkim okvirima.

I u teškim vremenima komunizma na ovim prostorima imalo je ćudljivih alima koji su skromno popunjavali prve safove prilično velikog broja džamija, a milozvučni glasovi mujezina su pozivali na namaz upravo one tradicionalne vjernike koji su očuvali u svojim srcima upravo taj tradicionalni islam. Geni takvih vjernika naravno da su se prenijeli na pokoljenja, tako da je u modernom vremenu, zahvaljujući dostignućima u svjetskim principima vjerske tolerancije, iskra pravog islama zasijala pravim sjajem. Ona je počela obasjavati i šire prostore, čak je doprla i tamo gdje „nije smjela“, kao što biva na drugim meridijanima gdje se iskra islama širi, neko drugi se zabrinuo zbog toga. Naravno da je došlo do reakcije, i to kakve. Sa višeg nivoa se odlučilo da se uveze „moderni islam“ putem dobro oprobanih metoda.

Prvo što je učineno, otvoren je veliki broj (na tako malom prostoru) banaka, koje sa sobom nose sve ono što je nekompatibilno sa islamom. Zatim je dozvoljeno da se otvori veliki broj klasičnih kockarnica u vidu igara na sreću, a ove kockarnice su upravo otvorili bivši jaki privrednici, koji su upravo bankrotirali ne mogavši da vrate zajam sa kamatom kod banaka kod kojih su podizali kredite za unapređenje svoje prvotne bazične djelatnosti. Zatim je otvoren veliki broj nevladinih organizacija sa sumnjivim donacijama, na čijem čelu su se našle žene, koje udaljivši se od svoje iskonske obaveze podizanja porodice i naravno obrazovanja sa tim ciljem, svoje uhlebljenje su našle u toj sferi, a da prije toga nisu bile dokazane u bilo kojoj oblasti društvenog ili nekog drugog rada. I što je najinteresantnije, takve osobe, sa muslimanskim imenima, najglasniji su zagovornici svega onoga što dolazi sa Zapada, a najgrublji nevješti napadači na sve ono što nosi tradicionalni islam. Ti napadi sa njihove strane idu tako daleko da preko beogradskih medija, na kojima dobijaju prednost u odnosu na svakog drugog, pojašnjavaju i njima i nama da nas uvaženi Muftija vraća u Srednji vijek sa njegovim načinom interpretacije vjerskih vrijednosti. Što je najgore i što je zabrinjavajuće, u ovu kolotečinu su se uvalili i neke od vodećih političkih ličnosti sa ovog prostora, za koje hoću da vjerujem da su ipak to učinili nesvjesno. Ovo sa razloga što je našoj čaršiji poznato da na početku svog političkog angažmana nisu bili takvi, a poznajući metode onih koji sa više ravni „brinu“ upravo o takvim liderima, iz tog razloga preferimam na to da su nesvjesno upali u njihovu zamku.

Zamka je naravno počela onog trenutka kada su počeli da ih hvale, da ih pozivaju na Bušov i Obamin doručak, da im dodjeljuju titule najboljih političara na srpskoj političkoj pozornici, da im određuju visoke plate i sve druge benefite sa raskošnim stanovima u prijestolnici i da o trošku države obilaze čitav svijet, a naravno i arapske prijestolnice, sa obaveznim mandatom da ne smeju ni riječ kazati o tome da se u Sandžaku krše ljudska i vjerska prava. U srcima takvim bivših vjernika nefsovi naprave čuda, tako da im do te mjere teško pada dolazak u bazu, da se jedan od vodećih i izjasnio tako što je kazao da se sada najbolje osjeća u Beogradu, a da mu najteže pada kada mora da dođe u bazu, jer mora da prima svoje birače koji mu se žale oko neke međe, ili da kod njega traže urgenciju za prijem u neku od beogradskih klinika. Evo ukratko, neka ovo bude moja definicija modernog zapadnog političara, koji nosi muslimansko ime i koji pripada novoj modernoj struji sekularnog islama.

Na zadnjim izborima za Bošnjački nacionalni savjet baza je, naravno, prepoznala čemu sve to vodi, pa je zbog toga nastao haos u glavama modernih političara, koje sada oni koji su ih takve i napravili žele da spasu oprobanim metodama, u vidu glamuroznih posjeta i donacija. To je otišlo tako daleko da su i ambasadori najjačih zapadnih zemalja pohrlili u ovu zabit da spasu što se spasiti može. Njihova pomoć se ogleda u mizernim donacijama, a ne u onome što bi takve političare sklonilo sa političke scene. Licemjernost u donacijama se ogleda u tome što donacija sama po sebi i po izvornosti definicije nije pomoć, već obaveza po latinskoj deficiji. Način na koji se ona daje potire samu sebe. Ovo zbog toga što se donator hvali kada je daje i time ponižava poklonoprimca, što je suprotno islamskom poimanju poklona ili sadake, kod kojeg pravu smisao donacija dobija samo ako se anonimno daje i kada u izvornoj namjeri nema prefiks „štapa i šargarepe“. U ovom slučaju, naši jadni poklonoprimci i nisu svjesni šta znači „štap i šargarepa“ i ne daj Bože za njih da se narod drzne da im na narednim izborima uskrati povjerenje. Nisu samo oni jadni, već su jadni i darodavci, jer i oni nisu svjesni, niti mogu našem običnom biraču narediti iza kulisa za koga će glasati. Mogu ga plašiti, ali ne i uplašiti.
Iz ovih razloga, mi sandžački intelektualci poručujemo da zaista nemamo ništa protiv da dolaze ambasadori i sa njima oni beogradski političari koji očekuju da glasamo za njih, jer se poklonu ne gleda u zube, pa i ovakvom poklonu u vidu novčanih donacija. Ali im otvoreno kažemo da mi igramo otvorenih karata i da ne krijemo svoje namjere. A namjere i molba sa naše strane je da nam nisu potrebne toliko novčane donacije koliko  iskren stav prema našoj inteligenciji, naročito vjerskoj. A naš stav je da nama prepustite da biramo koga hoćemo po tradicionalnim islamskim propisima o izboru narodnih tribuna na način kako nas je naučio naš Poslanik Muhamed s.a.v.s. i kako je u praksi sproveo prvi halifa Ebu Bekr r.a. A to znači da biramo one koji su među nama najbolji, najobrazovaniji, najkompetentniji i što je za vas nepojmljivo, oni koji izbjegavaju da se prihvate takvog emaneta zbog težine i ogromne odgovornosti pred Bogom, a ne one koji se preko beogradskih medija hvale da su najbolji i nezamjenljivi. Ako beogradski režim, u saradnji sa ambasadorima najjačih zemalja, i dalje bude „savjetovao“ običnog sandžačkog birača da ovi „njihovi“ nemaju alternative, s jedne strane nudeći mizernu pomoć u vidu donacija, a s druge strane prijeteći da će zavrnuti slavinu, jaz i podjele će se srazmeno pritiscima povećavati.

A sve ovo će i dalje biti rezultat i posljedica biranja između tradicionalnog islama, kojeg zagovara većina, i sekularizma, kojeg zagovara manjina personifikovana u takozvanim modernim muslimanima. A profil modernog muslimana u sandžačkoj zbilji izgleda ovako. Do odlaska u Beograd malo su i ličili na prave vjernike, jer su pored upražnjavanja džume namaza ponekad dolazili i na neki drugi namaz. Nakon odlaska u Beograd zaboravili su i kako izgleda namaz u džematu, pogotovo sabahski ili jacijski namaz. Povremeno dolaze na džumu namaz, ali samo iz razloga da bi bili primijećeni od svojih birača. Dakle, moderni Zapad želi ovakvog modernog – sekularističkog muslimana, a tradicionalni islam ovakve muslimane naziva licemjerima.

Ova anamneza stanja sandžačke zbilje je potpuno tačna. I ako se ona prihvati, a Stvoritelj nam je garant koji je islam sa pravom uputom, onda nam je jasno kao dan koju od dvije alternative treba slijediti i prihvatati kod biranja i svjetovnih i vjerskih predstavnika.

Autor: Mahmud Memić

Izvor: Glas-Islama.info