Sejda na Markalama izgubila prijatelje i teško ranjena: Da sam i ja Bogdo preselila

– Na današnji dan 1994. godine bila sam ovdje sa svojim prijateljima i prijateljicama, radili smo zajedno,  zajedno smo dočekivali tužne dane i svo to ratno stanje. Odjednom je pala granata i ništa se ne sjećam. Tek sam poslije shvatila šta se desilo. Oni su preselili a ja sam ostala. Da sam Bogdo i ja preselila, da nisam ostala – kazala je za Faktor Sejda Guta, koja je izgubila nogu i ranjena je u obje ruke na sarajevskoj pijaci Markale, 5. februara 1994. godine, kada je od minobacačke granate sa položaja Vojske Republike Srpske ubijeno 68, a ranjeno još 143 građana Sarajeva.

Žrtava ovog strašnog zločina danas su se sjetili oni koji su preživjeli masakr, ali i njihove komšije, prijatelji i građani koji su položili vijence i učenjem Fatihe ili na drugi prigodan način odali počast sugrađanima koji su poginuli na ovom mjestu prije 24 godine. Cvijeće kraj spomen obilježja žrtvama masakra su položile i brojne delegacije. Obilježavanju godišnjice prisustvovali su i Salko Bukvarević, federalni ministar za pitanja boraca invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, kao i Ana Babić, predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo.

Bukvarević je podsjetio kako je na Bosnu i Hercegovinu izvršena brutalna agresija i da je agresor imao za cilj da uništi sve gradove i građane BiH.

– Ono što je uradio, onaj genocid u Srebrenici, u Prijedoru, u Kozarcu…. to je bilo namijenjeno svim gradovima, pa i Sarajevu. Zahvaljujući borcima Armije RBiH, ti neljudi, ti agresori, nisu mogli ući u ovaj grad, ali su dalekometnom artiljerijom učinili ogromna zlodjela, ubijali građane Sarajeva, djecu Sarajeva – rekao je Bukvarević.

Podsjetio je kako je današnji dan, dan kada se prisjećamo nevino stradalih građana Sarajeva za vrijeme opsade 1992.-1995.

– To je naša trajna zadaća, trajna obaveza, da opominjemo, da se više nikada nikome ne dogodi ni genocid ni stradanja ni ubijanja nevinih građana – rekao je Bukvarević.

Među onima koji su 5. februara 1994. godine bili na pijaci Markale je i Hasan Banda, koji je tada teško ranjen, a i danas se dobro sjeća tog kobnog dana.

– Puno je ranjenih bilo. Dijelovi tijela su bili po cijeloj pijaci . Na pijacu sam došao da djeci kupim nekih namirnica – kazao je Banda.

Dodao je kako se među poginulima i ranjenima tog dana nalaze i njegovi rođaci i prijatelji.

– Roditelji, stari, koji su ovo zapamtili, treba da svojoj djeci i svojim unučadima pričaju i dovode ih na obilježavanje što više. Samo jedan dan se priča o ovome ili dva, a onda ostale dane niko ništa – rekao je Banda, dodavši kako se oprostiti može i nekako, ali zaboraviti nikako.

Vahida Tvico tog dana je također bila na pijaci, a svake godine dolazi na obilježavanje.

– Bila je puna pijaca svijeta. Kad je pukla ta granata, to je bilo kao da je neko prosuo crvenu boju, tamo ruka, tamo noga. Bježala sam sam ispod stola – rekla je Tvico, koju je jako potreslo podsjećanje na proživljeno.

Pijaca Markale tokom opsade Sarajeva bila je mjesto dva stravična masakra. Nakon ispaljenih granata s položaja Vojske Republike Srpske prvo je 5. februara 1994. godine ubijeno 68, a ranjeno 144 ljudi, a zatim 28. augusta 1995. godine, nedaleko od mjesta prvog, u masakru kod ulaza u Gradsku tržnicu, život je izgubilo 37 građana Sarajeva, a ranjeno ih je 90.

Markale su tokom dana opsade Sarajeva, osim mjesta na kojem su se nabavljale namirnice, bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava. Nakon rata, 5. februar, proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.

Na Markalama 5. februara 1994. ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Kanton Sarajevo je 1996. godine izgradio spomen-ploču posvećenu ubijenim građanima Sarajeva u masakru 5. februara 1994. godine na pijaci Markale, a kasnije su iza 2000. godine tokom obnove pijace dodana imena poginulih na fasadu zgrade zelene pijace i pleksiglas preko otiska granate.

U januaru 2004. godine, pred Haškim sudom dokazana je krivica Stanislava Galića, srpskog generala koji je komandovao opsadom Sarajeva, za ovaj zločin. Galić je za ovaj zločin i brojne druge, koje je počinila vojska kojom je komandovao, osuđen na doživotnu kaznu zatvora. U pravosnažnoj presudi Žalbenog vijeća Haškog tribunala navedeno je da je Galić proglašen “krivim za djela nasilja čiji je prevashodni cilj širenje terora među civilnim stanovništvom, ubistvo i nehumana djela”.

Sejda Guta FOTO: I. ŠEBALJ

Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Sejda na Markalama izgubila prijatelje i teško ranjena: Da sam i ja Bogdo preselila