Šehidski i drugi bošnjački nišani

      Kako je nastao oblik šehidskog i drugih bošnjačkih nišana

 U doba Allahovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. nije se znalo za nišane kao vrstu arhitektonskih nadgrobnih spomenika koje svjedoči naše vrijeme. Muslimani tog vremena su mezarove obilježavali skromno, s ponekim kamenom, samo koliko da označe mjesto, lokaciju ukopane osobe, a često i bez obilježavanja tog mjesta. Hadžije su i danas u mogućnosti vidjeti kako izgleda jedno muslimansko mezarje iz tog vremena prilikom odlaska na Hadždž, jer mezarje ,,Džennetul beki” su nalazi u neposrednoj blizini Poslanikove džamije u Medini.

                      Arapski  uticaj na izgled bošnjačkog  nišana                                                    

Arapi ne praktikiciraju dizanje nadgrobnih spomenika, što se konkretno odnosi na Saudijsku Arabiju. Ne znači da ni u jednoj arapskoj zemlji nema niti jednog nišana, jer se oni doduše mogu naći u nekim arapskim zemljama, ali dosta rijetko. Zvanična Arabija  zabranjuje dizanje  mauzoleja, turbeta i sličnih nadgrobnih obilježja po ugledu na sunnet Poslanika Muhammeda s.a.v.s. koji u ‘medinskoj državi’ to nije prakticirao.

        U Bosni i Hercegovini je u proteklom ratu bilo mnogo šehida koji su imali sličan stav, pa im se mezar nije obilježio, čak ni tzv. ,,bašlukom” (drvenom daskom na kojoj su upisani podaci o umrloj osobi).

         Na slici ispod prikazan je mezar vjernika koji je imao ovakav stav. Rijetkost je uspjeti fotografisati ovakav mezar, jer veoma brzo obraste travom.

  Osmanski uticaj na arhitekturu  bošnjačkog nišana  u Bosni i Hercegovini  i Sandžaku

,,Nešto prije dolaska u Bosnu, Turci su osvojili znatne oblasti današnje Srbije i Makedonije… Tada je već iskorištavan makedonski mramor za klesanje nišana uglednim ličnostima… Kada su Turci stigli u Bosnu, tu i tamo, po poružbini je stigao postavljen poneki takav nišan.” (Bešlagić Šefik: Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, str.14, Akademija nauka u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1978.)

    Tradicija izrade starih formi nišana održavala se do prvih decenija XVII stoljeća. Nazivani su po zvanju umrloga, pa su postojali: ulemanski nišani, aginski, pašinski, esnafski,  nišani trgovaca, vojnih zapovjednika i drugi. Nišani iz ranog osmanskog doba podsjećaju na uspravne stećke.

Što se tiče reljefnih motiva starih nišana na našem području, oni upravo predstavljaju direktan prijenos sa stećaka. Osim figuralnih oblika na njima se mogu vidjeti dekorativni ukrasi u obliku cvijetnih vijenaca, spirala, cikcak ukrasa i sl.

            Slika ispod predstavlja nišan Mahmuta Brankovića iz osmanskog doba koji se nalazi u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu , a naredna slika nišan šehida sa mezarja ”Borić” u Tuzli iz našeg vremena. Primjetno je da su po formi ova dva nišana veoma slična.

    
  Evropski uticaj na arhitekturu bošnjačkog  nišana

         Općenito se smatra da vjerski propisi islama zabranjuju predstavljanje ljudi i životinja u umjetnosti i arhitekturi i postavljanje njihovih slika, međutim danas ćemo nerijetko vidjeti fotografiju preminule osobe na nišanu muslimana, pa i čak i na nišanu šehida, koju je njegova porodica postavila iz nekih ličnih razloga.

  Tipovi današnjih bošnjačkog nišana su: originalni šehidski nišan koji je preporučila Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, tipski nišan s fotografijom merhuma, tipski nišan bez fotografije merhuma, crna ploča s bijelim stubovima sa fotografijom, crna ploča s bijelim stubovima bez fotografije, nišan s turbanom, nišan s fesom, nišan s munarom pored, nišan u obliku arapskog broja osam i ostali  nišani različitih, proizvoljnih oblika.

 U Bosni i Hercegovini ima nišana koji su postali i nacionalni spomenici zemlje. To su na primjer nišani porodice Kajtezović u krajiškom džematu Donja Lučka. Nišani su podignuti u periodu od 1913. do 1950.godine. Oni su visoki nekoliko metara i nisu pravljeni u skladu sa propisima islama koji u vrijeme Poslanika s.a.v.s. takav oblik i veličinu nišana uopće nije poznavao.

 Vjerovatno njihova izgradnja ima preteču kod bogumila i kasnijih Dobrih Bošnjana. Bogumilski nadgrobni spomenici – stećci su u narodu poznati kao ,,mramorovi”. Nije utvrđeno kako su nastali uspravni oblici stećaka, ali se pretpostavlja da su oni preteča kasnijih nadgrobnih spomenika na balkanskom području.

Nišani, prve, najstarije epohe u Bosni i Hercegovini imaju dosta zajedničkih elemenata sa srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima – stećcima i označuju grobove islamiziranih stanovnika Bosne, starih  ,,Dobrih Bošnjaka”. (Mujezinović Mehmed: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, str.11, Veselin Masleša, Sarajevo, 1974.)

Način izrade nišana  su u  Bosnu i Hercegovinu i  Sandžak donijeli Turci. Arapi, kako kazasmo, nisu poznavali nadgrobne spomenike u obliku ovakvih nišana. Arapska arhitektura je dala svijetli doprinos na nekim drugim poljima, sa novim i nepoznatim stilovima u izgradnji raznih građevina, sa elementima: novih vrsta lukova, kupola, dekorativnih elemenata: rezbarija, mozaika, ,,arabeski” i  kaligrafije.

Današnji bošnjački šehidski nišan

             Islamska Zajednica u Bosni i Hercegovini se opredijelila da nišani šehida budu specifični, kako bi bili prepoznatljivi u odnosu na druge nišane. Neposredno poslije rata javila se potreba da se specifično obilježe mezari šehida. Pod pokroviteljstvom tadašnje Stranke Demokratske Akcije (SDA) , po objavljivanju konkursa, sastavljena je ,,Republička komisija” koju su činili eminentni stručnjaci, sa ciljem da se iznađe idejno rješenje za bošnjački šehidski nišan. Profesor na akademiji likovnih umjetnosti, akademski slikar Salim Obralić je predložio da se ,,redizajnira” nišan iz VI stoljeća (sličan nišanu iz osmanskog doba ispred Zemaljskog muzeja). Komisija je usvojila prijedlog pa je redizajn uradio gosp. Salim Obralić. ‘Nišan kod nogu’ je zadržao prvobitni izgled, dok je ‘uzglavnik’ poprimio jasniju formu. Kupolica na vrhu je smanjena, a stranice pravougaonika i polupiramide usaglašene. U koordinaciji sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini odlučeno je da na nišanu, kao natpis, stoji ajet:

¸¸I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: ¸¸Mrtvi su!“ Ne, oni su živi, ali vi ne znate!“ (El Bekare, 154.)

  Znači:  ,,I ne kažite za one koji su na Allahovom Putu poginuli…“ pokoravajući se (Allahu), na Dan Bedra, kao ni za sve šehide: ¸¸Mrtvi su!“ kao drugi mrtvi. ¸¸Ne, oni su živi“  , oni su kao živi stanovnici Dženneta, u Džennetu su, opskbljeni darovima; ¸¸ali vi to ne znate“: nisu vam poznate njihove počasti, njihovo stanje.“ (Tumačenje: Ibn Abbas  Abdullah, Tefsir, str. 108, LIBRIS, Sarajevo, 2007.)

 Kao koordinator u ovom projektu doprinos je dao i gosp.Timur Numić.(Informacija dobijena iz Fonda za izgradnju i zaštitu mezarja u Sarajevu)

Mnogi naši eminentni umjetnici uzimaju upravo nišane za svoju likovnu temu i preokupaciju, poput, na primjer, umjetnika Seida Hasanefendića koji najčešće izlaže radove na ovu temu.

Kakav će biti nišan na mezaru jednog Bošnjaka muslimana i da li će ga uopće biti umnogome ovisi od toga koliko on poštuje izvorne vjerske propise, koliko povijesne nacionalne vrijednosti, kulturu ili običajno pravo.
 

Autor: Mersada Nuruddina Agović