Riječi šehadeta koje su izgovarale prve generacije muslimana iste su riječi koje teku na jezicima potonjih generacija: “Svjedočim da nema drugog božanstva osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik”. Međutim, one prve riječi zaljuljale su i pokrenule čitavu zemljinu kuglu jer su sa svim svojim vrijednostima i odgovornošću djelovale u stvarnosti, dok ove druge gotovo ništa nisu ni uradile ni postigle. Štaviše, gotovo da ne mogu očuvati ni islamsku egzistenciju pred vojnom, političkom, ekonomskom i idejnom najezdom, koja je ujedno i najopasnija. To zato jer su ove riječi (kod potonjih generacja) postale riječ bez stvarne vrijednosti i odgovornosti. Namaske radnje, od stajanja, sjedenja, rukua i sedžde, kao i Kur’an koji se čita i riječi koje se ponavljaju, od vremena kada su prvi put izgovorene pa sve do danas, potpuno su iste, ništa se kod njih nije promijenilo. No, ranije su se izvršavale i obznanjivale postojanje žive, snažne i respektabilne zajednice jer su izvršavane u punoj svojoj suštini i svojim zahtjevima. Obznanjivale su postojanje zajednice koja je u svijetu stvarnosti realizirala svrhu čovječanske egzistencije. Time su one, realizirajući Allahov zakon na Zemlji, imale premoć nad svim ostalim narodima koji nisu realizirali ovu egzistenciju u svojoj originalnoj formi: “Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.” (El-Enbija, 105) I, posebno, realizirajući Allahovo obećanje ovom ummetu: “Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.” (En-Nur, 55)
divanhana
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
