Jednom prilikom, šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, upitan je o kaderu, pa je na to pitanje dao podroban i dug odgovor, u kojem je spomenuo i rezime ehli-sunnetskog vjerovanja u pitanjima vezanim za kader. Tom je prilikom, između ostalog, kazao i sljedeće:
“Kada je o riječ o vjerovanju u kader, sljedbenici ehli-sunneta se i u ovom, kao i u svim ostalim pitanjima vjere islama, drže onoga na što ukazuju Kur’an i sunnet i onoga u šta su vjerovali prvi i odabrani muslimani, muhadžiri i ensarije, i svi koji su došli poslije njih i slijedili ih u dobru. Uzvišeni Allah sve je stvorio, On je Gospodar svega i sve je, bez ikakvog izuzetka, u Njegovoj vlasti, bez obzira radilo se o osnovnim oblicima ili osobinama i obilježjima koje su svojstvene tim oblicima, kao što je, recimo, slučaj sa ljudskim djelima, ili tome slično.[1]
Oni[2] vjeruju da ono što Uzvišeni Allah želi, to će se i dogoditi, a da ono što On ne želi, to se nikada neće niti se može desiti. Ništa se u onome što postoji ne može desiti bez Njegove volje i Njegove moći, a ono što On želi da se desi, to niko ne može spriječiti. On je Svemoćan i ništa ne poželi a da to nije u stanju učiniti. On zna ono što je bilo i ono što će biti, ali i ono što nije bilo – a da je bilo, kako bi bilo. U to se ubrajaju i ljudska djela i sve ostalo.
Uzvišeni Allah stvorenjima je sve odredio i prije nego ih je stvorio i oblik im dao. Odredio im je životni vijek, opskrbu i djela, i sve je to zapisao, zabilježivši ko će od njih krenuti putem sreće, a ko putem nesreće. Znači, oni iskreno i čvrsto vjeruju da je On stvoritelj svega, da je On kadar sve učiniti i da je sve što se desilo bilo Njegovom voljom. Isto tako, oni vjeruju da je Uzvišeni Allah znao sve o svemu i prije nego se bilo šta od toga dogodilo, i ubijeđeni su da je On odredio kako će se to dogoditi i da je sve s mjerom uredio, ali i da je sve to zapisao i prije nego će se bilo šta od svega toga dogoditi…”[3]
U istom odgovoru, Ibn Tejmijja je kazao: “Također, prve i najbolje generacije ovoga ummeta, njegovi predvodnici, saglasni su u tome da su ljudi obavezni činiti ono što im je Uzvišeni Allah naredio i kloniti se onoga što im je On zabranio. Saglasni su i u tome da je obavezno vjerovati u Allahovo obećanje i Njegovu prijetnju, koje su nagoviještene u Kur’anu i sunnetu, kao što se slažu i u tome da nijedan čovjek nema pravo kriviti Allaha zbog toga što (eventualno) izostavlja stroge islamske dužnosti ili krši Njegove zabrane. Kroz sve to Uzvišeni Allah nad Svojim robovima uspostavlja jasne dokaze i neoborive argumente.”[4]
“Pored toga što su prve generacije muslimana i njihovi predvodnici saglasni u tome da je obaveza vjerovati u kadā i kader, i da je Uzvišeni Allah Stvoritelj svega, i da će se desiti ono što On želi, a da se ono što On ne želi neće ni dogoditi, i da On u zabludu odvodi onoga koga hoće, a na Pravi put upućuje onoga koga hoće – oni također zauzimaju jednoglasan stav o tome da ljudi posjeduju (slobodnu) volju i sposobnosti, te da, shodno vlastitoj volji i sposobnostima koje im je podario Uzvišeni Allah, čine djela, s tim da, naravno, potvrđuju da robovi ništa ne mogu poželjeti osim voljom i htijenjem Uzvišenog Allaha, baš onako kako je On u Kur’anu kazao:
Uistinu! Kur’an je pouka, i ko hoće, na umu će ga imati, a na umu će ga imati samo ako Allah bude htio, On je jedini dostojan da Ga se boje i On jedini prašta. (El-Muddessir, 54–56)”[5]
_________________________
Nastaviće se…
Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader
Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz
Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.
Preveo: Amir Durmić
___________________________
[1] Dakle, čovjek se ubraja u “osnovne oblike”, kako ih naziva Ibn Tejmijja, a čovjekova djela svrstavaju se u njegove osobine (ili posljedice tih osobina) i obilježja koja su mu svojstvena. Znači, i čovjek i njegova djela rezultat su Allahovog stvaranja. (op. prev.)
[2] Izraz “oni” na ovom i na drugim mjestima u riječima Ibn Tejmijje odnose se na sljedbenika ehli-sunneta. (op. prev.)
[3] Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 8/449–450.
[4] Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava 8/452.
[5] Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava 8/452.
Izvor: minber.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
