Saopćenje Rijaseta povodom najave da će Vanjskopolitički komitet evropskog parlamenta izdati Nacrt rezolucije kojom će se pozvati Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini da se „jasno negativno izrazi o rastu vehabizma”

Izjave parlamentaraca Evropskog parlamenta Doris Pak i Holanđanina Bastiana Beldera podsjećaju Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini i muslimane Bošnjake na stavove, propagandu i psihološki rat srpskih ekstremista kojima su izloženi svo ovo vrijeme. Ti ekstremistički stavovi, pod plaštom borbe protiv samo njima znane islamske i muslimanske prijetnje Evropi, odgovorni su za teške patnje, zločine i masovna stradanja muslimana Bošnjaka, uključujući i genocid.

Doris Pak i Bastian Belder imaju pravo da vjeruju u istinitost sramnog propagandnog izvještaja policije Republike Srpske, koji je, nekadašnje ratne stradalnike a sadašnje malobrojne povratnike Bošnjake u Republiku Srpsku, proglasio prijetnjom i vjerskim ekstremistima zato što idu u džamiju, ali nemaju pravo ohrabrivati i podsticati lažne izvještaje o muslimanima i promovirati takve vrijednosti u Evropi.

Doris Pak i Bastian Belder imaju pravo dodvoravati se, lobirati ili čak biti na platnom spisku Milorada Dodika ili drugih srpskih ekstremista, ali nemaju pravo širiti predrasude i javno nepovjerenje prema muslimanima. Oni imaju pravo da ne vole muslimane Bošnjake, ali nemaju pravo omalovažavati i potcjenjivati zločine koji su nad muslimanima Bošnjacima počinjeni i prizivati njihove nove progone usljed svojih ili bilo čijih drugih predrasuda, mržnje ili neodgovorne politike.

Doris Pak i Bastian Belder nemaju pravo „prati” i umirivati bilo čiju prljavu savijest zbog toga što se, nakon proglasa “nikad više” holokaustu i genocidu u Evropi, prepustio jedan miroljubivi evropski narod genocidu i istrebljenju, na način što će svojim izjavama vrijeđati žrtve genocida, dodatno im nanositi bol i povećavati patnju.

Doris Pak i Bastian Belder imaju pravo, ukoliko im to njihova politička i moralna načela dozvoljavaju, biti ravnodušni prema onima koji negiraju genocid, ali nemaju pravo negirati presude Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde koji su ustanovili da je u Srebrenici srpska vojska i policija počinila genocid, iako tada u ovom gradu nije bilo nijednog „saudijskog vehabije”, nego su tamo živjeli „siromašni, zapostavljeni” i izgladnjeli muslimani Bošnjaci. Njih su čuvali holandski vojnici, a sigurnost im garantirali Ujedinjeni narodi.

Milorad Dodik negira genocid i sudske presude smijući se u lice žrtvama genocida, a pored toga svojim izjavama da ne mogu suditi sudije muslimani i da se u njih ne može imati povjerenje, on kreira novi ambijent za progon musliman Bošnjaka naočigled nijemog svijeta, kao nekada u Srebrenici. Doris Pak i Bastian Belder imaju pravo izabrati da li će podržavati ovakve šovinističke i rasističke izjave ili će braniti vrijednosti ljudskog života i dostojanstva, mira i suživota svugdje i za svakoga i podsjećati na genocid kao uvjet da se on više ne ponovi, kao što to traži Rezolucija Evropskog parlamenta od 15. januara 2009. god. kojom se od članica Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana traži obilježavanje 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici.

Povijest sve nas uči da su nekada Jevreji bili krivi za sve i svašta, što je bilo opravdanje  za njihovu eliminaciju, a sada su muslimani Bošnjaci permanentno pod optužbama i sumnjičenjima za sve i svašta. Nekada su bili krivi za „islamski fundamentalzam”, „islamski terorizam”, „tursku krivnju”, a sada su krivi za „vehabizam”, kako bi se opravdala njihova dalja eliminacija. Povijesno iskustvo muslimane uči da nakon optužbe, sada za vehabizam kao nekada za islamski fundamentalizam, slijede progoni, logori i genocid. Počne sa optužbom, završi sa genocidom. Muslimanima Bošnjacima još trebaju obznaniti da su krivi što su živi i zato što su rođeni na pogrešnom mjestu i u pogrešnom vremenu.

Nažalost, Doris Pak i Bastian Belder svojim izjavama muslimanima i Islamskoj zajednici poručuju da sav trud koji su uložili u liječenju dubokih ratnih rana i trauma bošnjačkog naroda, borbi protiv svake vrste osvete i mržnje, naporu u promoviranju tolerancije i suživota nakon ratnih strahota, da sve to nije i neće biti dovoljno da se prihvate kao jednakopravni i iskreni partneri, nego će oni ostati i biti pod stalnim pritiskom i sumnjičenjima da dokazuju svoju podobnost. Žalosno je da na propagandne podvale pristaju oni za koje su muslimani vjerovali da ih razumiju i da su im prijatelji, ali je još žalosnije ako bi ovo mogli biti nagovještaji novog političkog zaokreta koji u Evropi neće tolerirati drugo i drugačije, kao što je srednjovjekovna inkvizicija progonila ljude zbog drugačijeg mišljenja i uvjerenja.

Doris Pak i Bastian Belder znaju, a ako nisu znali, da su željeli mogli su se i upoznati sa jasnim i odlučnim stavovima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o svim pitanjima i njenom trajnom opredjeljenju za univerzalne vrijednosti mira, slobode i dobrobiti za svakog čovjeka. Uprkos višestrukom stradanju muslimani Bošnjaci su i u najtežim iskušenjima znali čuvati svoj obraz i čast tako što nisu udarali na obraz i čast svojim komšijama zbog njihove vjere i uvjerenja i odlučno su odbacivali nasilje i mržnju, a umjesto rasizma i genocida uvijek se iskreno, jasno i glasno opredjeljivali za dijalog i suživot.

Izvor: MINA